Bible

 

Postanak 34

Studie

   

1 A Dina kći Lijina, koju rodi Jakovu, izađe da gleda devojke u onom kraju.

2 A ugleda je Sihem, sin Emora Efejina, kneza od one zemlje, i uze je i leže s njom i osramoti je.

3 I prionu srce njegovo za Dinu kćer Jakovljevu, i devojka mu omile, i on joj se umiljavaše.

4 I reče Sihem Emoru ocu svom govoreći: Oženi me ovom devojkom.

5 A Jakov ču da je osramotio Dinu kćer njegovu; a sinovi njegovi behu u polju sa stokom njegovom, i Jakov oćute dokle oni ne dođu.

6 A Emor otac Sihemov iziđe k Jakovu da se razgovori s njim.

7 A kad dođoše sinovi Jakovljevi iz polja i čuše šta je bilo, žao bi ljudima vrlo i razgneviše se veoma, što učini sramotu Izrailju obležav kćer Jakovljevu, kako ne bi valjalo činiti.

8 Tada im reče Emor govoreći: Sin moj Sihem srcem prionu za vašu kćer; podajte mu je za ženu.

9 I oprijateljite se s nama; kćeri svoje udajite za nas i kćerima našim ženite se.

10 Pa živite s nama, i zemlja će vam biti otvorena; nastanite se i trgujte i držite baštine u njoj.

11 I reče Sihem ocu devojčinom i braći joj: Da nađem milost pred vama, i daću šta mi god kažete.

12 Ištite mi koliko god hoćete uzdarja i dara, ja ću dati šta god kažete; samo mi dajte devojku za ženu.

13 A sinovi Jakovljevi odgovoriše Sihemu i Emoru ocu njegovom prevarno, jer osramoti Dinu sestru njihovu.

14 I rekoše im: Ne možemo to učiniti ni dati sestre svoje za čoveka neobrezanog, jer je to sramota nama.

15 Nego ćemo vam učiniti po volji, ako ćete se izjednačiti s nama i obrezati sve muškinje između sebe.

16 Onda ćemo udavati svoje kćeri za vas i ženićemo se vašim kćerima, i postaćemo jedan narod.

17 Ako li ne pristanete da se obrežete, mi ćemo uzeti svoju devojku i otići ćemo.

18 I po volji biše reči njihove Emoru i Sihemu sinu Emorovom.

19 I momak ne oklevaše učiniti to; jer mu kći Jakovljeva omile veoma; i on beše najviše poštovan između svih u kući oca svog.

20 I otide Emor i sin mu Sihem na vrata grada svog, i rekoše građanima govoreći:

21 Ovi ljudi hoće mirno da žive s nama, da se nastane u ovoj zemlji i da trguju po njoj; a evo zemlja je široka i za njih; pa ćemo se kćerima njihovim ženiti i svoje ćemo kćeri udavati za njih.

22 Ali će tako pristati da žive s nama i da postanemo jedan narod, ako se sve muškinje među nama obrežu, kao što su oni obrezani.

23 Njihova stoka i njihovo blago i sva goveda njihova neće li biti naša? Složimo se samo s njima, pa će ostati kod nas.

24 I koji izlažahu na vrata grada njegovog, svi poslušaše Emora i Sihema sina njegovog; i obreza se sve muškinje, svi koji izlažahu na vrata grada njegovog.

25 A treći dan kad oni behu u bolovima, uzeše dva sina Jakovljeva Simeun i Levije, braća Dinina, svaki svoj mač i uđoše slobodno u grad i pobiše sve muškinje.

26 Ubiše i Emora i sina mu Sihema oštrim mačem, i uzevši Dinu iz kuće Sihemove otidoše.

27 Tada dođoše sinovi Jakovljevi na pobijene, i opleniše grad, jer u njemu bi osramoćena sestra njihova.

28 I uzeše ovce njihove i goveda njihova i magarce njihove, šta god beše u gradu i šta bod beše u polju.

29 I sve blago njihovo, i svu decu i žene njihove pohvataše i odvedoše, i šta god beše u kojoj kući.

30 A Jakov reče Simeunu i Leviju; smetoste me, i omraziste me narodu ove zemlje, Hananejima i Ferezejima; u mene ima malo ljudi, pa ako se skupe na me, hoće me ubiti te ću se istrebiti ja i dom moj.

31 A oni rekoše: Zar sa sestrom našom da rade kao s kurvom?

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 4448

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4448. Shechem my son. That this signifies the truth thence derived, is evident from the representation of Shechem, as being interior truth (see n. 4430), thus the truth thence derived, namely, from the good which is “Hamor” (n. 4447); for all the truth of the church is from its good, and from no other source does this truth ever come forth. This truth, here represented by Shechem, is called interior truth, and in its essence is nothing else than the good of charity. For the Most Ancient Church, being celestial, was in the good of love to the Lord, and thence in the perception of all truth, because the men of that church were almost like angels, and had communication with them, from which came their perception, and therefore they never reasoned about any truth of faith, but said “It is so,” because they perceived it from heaven, insomuch that they were not willing even to mention faith, but in its stead charity (see n. 202, 337, 2715, 2718, 3246), and this is the reason why by “interior truth” is here meant the good of charity. That there were remains of the church in question with Hamor the Hivite and his son Shechem, was shown just above (n. 4447).

[2] The case was different with the Ancient Church which was spiritual, for this church was not in love to the Lord, as was the Most Ancient Church, but was in charity toward the neighbor; and they could not attain to charity except through the truth of faith, of which they had no perception, like the most ancient people, and therefore they then began to make an investigation about truth to see whether it is so. (As to the difference between the celestial who had perception, and the spiritual who have it not, see n. 2088, 2669, 2708, 2715, 3235, 3240, 3246, 3887)

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.