Bible

 

Postanak 33

Studie

   

1 A Jakov podigavši oči svoje pogleda, a to Isav ide, i četiri stotine ljudi s njim. I razdeli decu uz Liju i uz Rahilju i uz dve robinje.

2 I namesti napred robinje i njihovu decu, pa Liju i njenu decu za njima, a najposle Rahilju i Josifa.

3 A sam prođe napred, i pokloni se do zemlje sedam puta dokle dođe do brata svog.

4 A Isav pritrča preda nj i zagrli ga i pade mu oko vrata i celiva ga, i obojica se zaplakaše,

5 I Isav podigavši oči ugleda žene i decu, pa reče: Ko su ti ono? A Jakov reče: Deca, koju Bog milostivo darova sluzi tvom.

6 I pristupiše robinje s decom svojom, i pokloniše se.

7 Potom pristupi i Lija i deca njena, i pokloniše se; a najposle pristupi Josif i Rahilja, i pokloniše se.

8 A Isav reče: Šta će ti čitava vojska ona koju sretoh? A on reče: Da nađem milost pred gospodarem svojim.

9 A Isav reče: Ima, brate, u mene dosta; neka tebi šta je tvoje.

10 A Jakov reče: Ne; ako sam sada našao milost pred tobom, primi dar iz moje ruke, jer videh lice tvoje kao da videh lice Božje, tako si me lepo dočekao.

11 Primi dar moj, koji ti je doveden; jer me je obilato obdario Bog, i imam svega. I navali na nj, te primi.

12 Posle reče Isav: Hajde da idemo, ići ću i ja s tobom.

13 A Jakov mu reče: Zna gospodar moj da su ova deca nejaka, i imam ovaca i krava dojilica, pa ako ih usteram jedan dan, poginuće mi sve stado.

14 Nego gospodar moj neka ide pred slugom svojim, a ja ću polako ići, koliko mogu deca i stoka, dokle dođem ka gospodaru svom u Sir.

15 A Isav reče: A ono da ti ostavim nekoliko ljudi što su sa mnom. A on reče: Na šta? Daj da nađem milost pred gospodarem svojim.

16 I tako Isav vrati se isti dan svojim putem u Sir.

17 A Jakov otide u Sokot, i onde načini sebi kuću a stoci svojoj načini staje; zato nazva ono mesto Sokot.

18 Posle dođe Jakov zdravo u grad Sihem u zemlji hananskoj, vrativši se iz Padan-Arama, i namesti se prema gradu.

19 I kupi komad zemlje, gde razape šator svoj, od sinova Emora oca Sihemovog za sto novaca.

20 I načini onde žrtvenik, i nazva ga: Silni Bog Izrailjev.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4368

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4368. Ako sam sada našao milost pred tobom, primi dar iz moje ruke. Da ovo označava uzajamnost osećanja kako bi se ono usadilo, vidi se iz onoga što prethodi i onoga što sledi. Jer predmet o kome se govori je povezivanje dobra s istinama u Prirodnom, stoga usađivanje osećanja od dobra u istini. Da je odbijanje dara koji je Jakov poslao, imalo za cilj da se osećanje usadi u istini, to je bilo pokazano gore (br. 4366); stoga se rečima koje prethode neposredno, Ne, molim, označava prvi početak osećanja (br. 4367). Otuda se rečima, Ako sam našao milost pred tobom, primi dar iz moje ruke, označava uzajamnost osećanja kako bi se ono moglo usaditi; jer on ovo kaže od dobre volje, to jest, od osećanja. Otudau onome što sledi, kaže se, I navali na nj.

2. Pod uzajamnošću osećanja koje je se usađuje preko dobra predstavljenog Isavom u istinu koja je Jakov, to je ono na šta se misli kad se pominje osećanje istine. jer postoje dva nebeska osećanja – osećanje dobra, i osećanje istine (već nekoliko puta pominjano). Osećanje istine ima izvor samo u dobru. Osećanje samo je otuda; ali istina nema života od sebe same, nego prima život od dobra; pa stoga kada istina deluje na čoveka, to ne dolazi od istine nego od dobra koje utiče u istinu, i stvara samo osećanje. To je ono što se ovde označava uzajamnošću osećanja kako bi se ono moglo usaditi. Dobro je poznato da ima mnogo onih na koje utiče Gospodova Reč, i koji je vredno čitaju; ali je manje onih kojima je cilj da se pouče u istini, jer većina ostaje u svojoj dogmi, koju žele da potvrde iz Reči. Ovi izgledaju kao da su u osećanju istine, ali nisu; jer samo su oni u osećanju istine, koji vole da prime pouku o istinama, to jest, da saznaju šta je istina, i koji istražuju Pismo s ovim ciljem. Samo oni koji su u ljubavi ka bližnjemu, samo oni imaju ovo osećanje, a još više ga imaju oni koji su u ljubavi ka Gospodu.

Kod ovih samo dobro utiče u istinu i stvara osećanje; jer Gospod je prisutam u ovom dobru. Ovo se može rasvetliti sledećim primerima 3. Oni koji su u dobru prave ljubavi ka bližnjem, i koji čitaju ove reči koje je Gospod rekao Petru: Ja ti kažem: ti si Petar, i na ovome kamenu (steni) sazidaću crkvu svoju, i vrata paklena ne će je nadvladati. I daću ti ključeve od carstva nebeskoga: i što svežeš na zemlji, biće svezano na nebesima; i što razdriješiš na zemlji, biće razdriješeno na nebesima (Mateja 16:18, 19).

Oni koji su u ljubavi ka bližnjemu, ti vole da budu poučeni o tome šta je označeno ovim rečima; pa kada čuju da se kamenom (stenom) na kojoj će biti sazdana crkva (pa stoga i Petrom) označava vera koja dolazi od ljubavi ka bližnjemu, i da su stoga ključevi, kojima se otvara i zatvara nebo, gati ovoj veri (vidi predgovor Postanju, poglavlje XXII), oni se raduju i na njih ta istina utiče, jer na ovaj način sam Gospod, od kojega dolazi vera, daje im ovu moć. Oni koji nisu u osećanju istine od nekog drugog dobra, a još više ako je to iz ljubavi prema sebi i svetu, oni ne primaju uticaj od ove sitine, osim što ih čini tužnim, ili ljutitim, jer oni žele da pripišu ovu moć sveštenstvu, Oni se ljute, jer se lišavaju vlasti, a tužni su jer gube poštovnje.

4. Uzmimo drugi primer: Ako oni koji su u osećanju istine od pravoga dobra, čuju da jubav ka bližnjemu čini crkvu, a ne vera odvojena od ljubavi ka bližnjemu, oni primaju ovu istinu s radošću: dok oni koji su u osećanju istine od ljubavi ka sebi i svetu, oni je ne primaju. Pored toga, kad oni koji su u osećanju istine od dobra prave ljubavi ka bližnjemu, čuju da ljubav ka bližnjemu ne počinj d sebe, nego od Gospoda, oni se vesele; dok oni koji su u osećanju istine od ljubavi ka sebi i svetu, oni se ne vesele ovoj istini, nego se čvrsto drže mišljenja da ljubav počinje od njih samih. Na taj način, oni ne znaju šta je to voleti bližnjega kao samoga sebe. Oni kojisu u osećanju istine od dobra prave ljubavi ka bližnjemu, raduju se kad čuju da se nebesko blaženstvo sastoji u činjenju dobra drugima od dobre volje, a ne radi nekog sebičnog cilja; dok oni koji su u osećanju istine od ljubavi prema sebi i svetu, oni se ne slažu s ovim; oni ovo ne shvataju.

5. Da oni koji su u osećanju istine od dobra prave ljubavi ka bližnjemu, kada su poučeni da dela spoljašnjeg čoveka nisu ništa akone potiču od unutrašnjeg čoveka, a to znači od dobre volje, oni to primaju s radošću; ali oni koji su u osećanju istine od ljubavi prema sebi i svetu, oni hvale spoljašnja čovekova dela, a ne mare (ne haju) za dobru volju unutrašnjeg čoveka, i pored toga, ne znaju da unutrašnji čovek ostaje posle smrti, i da su spoljašnja dela odvojena od unutrašnjeg čoveka, mrtva i da nestaju. A takav je slučaj i sa svim ostalim. Iz ovih primera jasno je da istine vere na mogu da se povežu ni sa kim ako taj nije u dobru prave ljubavi ka bližnjemu; a to znači, mogu se povezati samo s dobrom; kao i to da je svako pravo osećanje istine od toga dobra. Svako može da vidi da se ovo potvrđuje svakodvevnim iskustvom, naime, da oni koji su u zlu, da oni ne veruju, a da oni koji su u dobru, da veruju. Iz ovoga je sasvim jasno da se istina vere povezuje s dobro, a nikada sa zlom.

  
/ 10837