Bible

 

Postanak 33

Studie

   

1 A Jakov podigavši oči svoje pogleda, a to Isav ide, i četiri stotine ljudi s njim. I razdeli decu uz Liju i uz Rahilju i uz dve robinje.

2 I namesti napred robinje i njihovu decu, pa Liju i njenu decu za njima, a najposle Rahilju i Josifa.

3 A sam prođe napred, i pokloni se do zemlje sedam puta dokle dođe do brata svog.

4 A Isav pritrča preda nj i zagrli ga i pade mu oko vrata i celiva ga, i obojica se zaplakaše,

5 I Isav podigavši oči ugleda žene i decu, pa reče: Ko su ti ono? A Jakov reče: Deca, koju Bog milostivo darova sluzi tvom.

6 I pristupiše robinje s decom svojom, i pokloniše se.

7 Potom pristupi i Lija i deca njena, i pokloniše se; a najposle pristupi Josif i Rahilja, i pokloniše se.

8 A Isav reče: Šta će ti čitava vojska ona koju sretoh? A on reče: Da nađem milost pred gospodarem svojim.

9 A Isav reče: Ima, brate, u mene dosta; neka tebi šta je tvoje.

10 A Jakov reče: Ne; ako sam sada našao milost pred tobom, primi dar iz moje ruke, jer videh lice tvoje kao da videh lice Božje, tako si me lepo dočekao.

11 Primi dar moj, koji ti je doveden; jer me je obilato obdario Bog, i imam svega. I navali na nj, te primi.

12 Posle reče Isav: Hajde da idemo, ići ću i ja s tobom.

13 A Jakov mu reče: Zna gospodar moj da su ova deca nejaka, i imam ovaca i krava dojilica, pa ako ih usteram jedan dan, poginuće mi sve stado.

14 Nego gospodar moj neka ide pred slugom svojim, a ja ću polako ići, koliko mogu deca i stoka, dokle dođem ka gospodaru svom u Sir.

15 A Isav reče: A ono da ti ostavim nekoliko ljudi što su sa mnom. A on reče: Na šta? Daj da nađem milost pred gospodarem svojim.

16 I tako Isav vrati se isti dan svojim putem u Sir.

17 A Jakov otide u Sokot, i onde načini sebi kuću a stoci svojoj načini staje; zato nazva ono mesto Sokot.

18 Posle dođe Jakov zdravo u grad Sihem u zemlji hananskoj, vrativši se iz Padan-Arama, i namesti se prema gradu.

19 I kupi komad zemlje, gde razape šator svoj, od sinova Emora oca Sihemovog za sto novaca.

20 I načini onde žrtvenik, i nazva ga: Silni Bog Izrailjev.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4366

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4366. Stih 9. A Isav reče: ima, brate, u mene dosta; neka tebi što je tvoje. Da ovo označava prećutno primanje kako bi se moglo usaditi osećanje dobra od istine, može se videti iz ovakvog odbijanja, koje sadrži pristanak; jer je ipak primio (dar ili blagoslov). Svrha odbijanja, kad neko ipak primi, ponekad je za to da bi se na taj način osećanje izazvalo; jer time se ono samo povećava, i tako prelazi od mišljenja u volju. Gospod vodi čoveka u duhovnom životu slično onome kako čovek vodi druge u građanskom (društvenom) životu, u kojem se obično ponuda odbija, kako bi je drugi učinio iz osećanja; tao, ne samo zato što tako misli, nego i zato što tako i hoće. Jer ako dar ne bi bio prihvaćen, cilj ne bi bio postignut; pa stoga kao da cilj nalaže nekome da misli malo pažljivije, te da na kraju i hoće to od srca.

2. Razlog da ovakva jedna stvar nije očita u duhovnom životu kao što je u građanskom

životu je to, što je malo onih kod koji je dobro povezano s istinama, to jest, koji su preporođeni; i šta više, malo je onih koji razmišljaju o ovakvim stvarima; pa tako ni ne čine to, jer ne znaju šta je duhovno dobro, jer ne znaju šta je ljubav prema bližnjemu i šta je bližnji u pravom smislu. A pošto ne znaju ove stvari, to ne mogu da imaju neku unutrašnju ideju o istini koja pripada veri. I šta više, oni razdvajaju duhovni život od građanskog toliko, da se nikad ne osmele da steknu neku ideju o jednom pomoću onoga drugoga. Da ova dva života korespondiraju, i da je duhovni život predstavljen u građanskom životu, oni to nikako ne znaju, a neki ne dopušta čak ni neko upoređenje; a slučaj je takav, da se ne može steći ideja o duhovnom životu osim po onim stvarima koje se vide u građanskom životu; pa stoga, ako se potonji odloži na stranu, onaj prvi (duhovni) pada na zemlju, tako da se na kraju ne veruje ni da postoji. Ovo je sasvim jasno iz toga, što se više ne veruje da se duhovi i anđeli druže i da razgovaraju kao što to ljudi čine, i misle o onome što je časno i pristojno, pravedno i pošteno, dobro i istinito, i to još savršenije (nego ljudi); a još manje da vide, čuju, i posmatraju jedan drugoga, da seudružuju, žive zajedno, i mnogo drugih stvari.

  
/ 10837