Bible

 

Postanak 31

Studie

   

1 A Jakov ču gde sinovi Lavanovi govore: Jakov uze sve što beše našeg oca, i od onog što beše našeg oca steče sve ovo blago.

2 I vide Jakov gde lice Lavanovo nije prema njemu kao pre.

3 I Gospod reče Jakovu: Vrati se u zemlju otaca svojih i u rod svoj, i ja ću biti s tobom.

4 I poslavši Jakov dozva Rahilju i Liju u polje k stadu svom.

5 I reče im: Vidim gde lice oca vašeg nije prema meni kao pre; ali je Bog oca mog bio sa mnom.

6 I vi znate da sam služio ocu vašem kako sam god mogao;

7 A otac me je vaš varao i menjao mi platu deset puta; ali mu Bog ne dade da me ošteti;

8 Kad on reče: Šta bude šareno neka ti je plata, onda se mladilo sve šareno; a kad reče: S belegom šta bude neka ti je plata, onda se mladilo sve s belegom.

9 Tako Bog uze stoku ocu vašem i dade je meni;

10 Jer kad se upaljivaše stoka, podigoh oči svoje i videh u snu, a to ovnovi i jarci što skaču na ovce i koze behu šareni, s belegama prutastim i kolastim.

11 A anđeo Gospodnji reče mi u snu: Jakove! A ja odgovorih: Evo me.

12 A on reče: Podigni sad oči svoje i gledaj, ovnovi i jarci što skaču na ovce i koze, šareni su, s belegama prutastim i kolastim; jer videh sve što ti čini Lavan.

13 Ja sam Bog od Vetilja, gde si prelio kamen i učinio mi zavet; ustani sada i idi iz ove zemlje, i vrati se na postojbinu svoju.

14 Tada odgovori Rahilja i Lija, i rekoše mu: Eda li još imamo kakav deo i nasledstvo u domu oca svog?

15 Nije li nas držao kao tuđinke kad nas je prodao? Pa je još i naše novce jednako jeo.

16 Jer sve ovo blago što uze Gospod ocu našem, naše je i naše dece. Zato čini sve što ti je Gospod kazao.

17 I podiže se Jakov, i metnu decu svoju i žene svoje na kamile;

18 I odvede svu stoku svoju i sve blago što beše stekao, stoku koju beše stekao u Padan-Aramu, i pođe k Isaku ocu svom u zemlju hanansku.

19 A Lavan beše otišao da striže ovce svoje; i Rahilja ukrade idole ocu svom.

20 I Jakov otide kradom od Lavana Sirina ne javivši mu da hoće da ide.

21 I pobeže sa svim blagom svojim, i podiže se te pređe preko vode, i uputi se ka gori Galadu.

22 A treći dan javiše Lavanu da je pobegao Jakov.

23 I uze sa sobom braću svoju, i pođe za njim u poteru, i za sedam dana stiže ga na gori Galadu.

24 Ali Bog dođe Lavanu Sirinu noću u snu, i reče mu: Čuvaj se da ne govoriš s Jakovom ni lepo ni ružno.

25 I stiže Lavan Jakova; a Jakov beše razapeo šator svoj na gori, pa i Lavan takođe razape svoj s braćom svojom na gori Galadu.

26 I Lavan reče Jakovu: Šta učini te kradom pobeže od mene i odvede kćeri moje kao na mač otete?

27 Zašto tajno pobeže i kradom otide od mene? Niti mi reče da te ispratim s veseljem i s pesmama, s bubnjevima i guslama?

28 Niti mi dade da izljubim sinove svoje i kćeri svoje? Ludo si radio.

29 Mogao bih vam dosaditi; ali Bog oca vašeg noćas mi reče govoreći: Čuvaj se da ne govoriš s Jakovom ni lepo ni ružno.

30 Idi dakle kad si se tako uželeo kuće oca svog; ali zašto ukrade bogove moje?

31 A Jakov odgovori i reče: Bojah se i mišljah hoćeš silom oteti kćeri svoje od mene.

32 A bogove svoje u koga nađeš, onaj neka ne živi više; pred našom braćom traži šta je tvoje u mene, pa uzmi. Jer Jakov nije znao da ih je ukrala Rahilja.

33 I uđe Lavan u šator Jakovljev i u šator Lijin i u šator dveju robinja, i ne nađe ih; i izašav iz šatora Lijina uđe u šator Rahiljin.

34 A Rahilja uze idole i sakri ih pod samar kamile svoje i sede ozgo; i Lavan pipaše po celom šatoru, i ne nađe.

35 A ona reče ocu svom: Nemoj se srditi, gospodaru, što ti ne mogu ustati, jer mi je šta u žena biva. Traživši dakle ne nađe idole svoje.

36 I Jakov se rasrdi, i stade koriti Lavana, i govoreći reče mu: Šta sam učinio, šta sam skrivio, te si me tako žestoko terao?

37 Pipao si sav prtljag moj, pa šta si našao iz svoje kuće? Daj ovamo pred moju i svoju braću, neka rasude između nas dvojice.

38 Evo dvadeset godina bih kod tebe: ovce tvoje i koze tvoje ne jaloviše se, a ovnova iz stada tvog ne jedoh.

39 Šta bi zverje zaklalo nisam ti donosio, sam sam podmirivao; od mene si iskao što bi mi bilo ukradeno danju ili noću.

40 Danju me ubijaše vrućina a noću mraz; i san mi ne padaše na oči.

41 Tako mi je bio dvadeset godina u tvojoj kući; služio sam ti četrnaest godina za dve kćeri tvoje i šest godina za stoku tvoju, i platu si mi menjao deset puta.

42 Da nije Bog oca mog, Bog Avramov, i strah Isakov bio sa mnom, bi me zacelo otpustio prazna. Ali je Bog video nevolju moju i trud ruku mojih, pa te ukori noćas.

43 A Lavan odgovori Jakovu i reče: Ove su kćeri moje kćeri, i ovi su sinovi moji sinovi, i ova stoka moja stoka, i šta god vidiš sve je moje; pa šta bih učinio danas kćerima svojim ili sinovima njihovim koje rodiše?

44 Nego hajde da uhvatimo veru, ja i ti, da bude svedočanstvo između mene i tebe.

45 I Jakov uze kamen i utvrdi ga za spomen.

46 I reče Jakov braći svojoj; nakupite kamenja. I nakupiše kamenja i složiše na gomilu, i jedoše na gomili.

47 I Lavan ga nazva Jegar-Sahadut, a Jakov ga nazva Galed.

48 I reče Lavan: Ova gomila neka bude svedok između mene i tebe danas. Zato se prozva Galed.

49 A prozva se i Mispa, jer reče Lavan: Neka Gospod gleda između mene i tebe, kad ne uzmožemo videti jedan drugog.

50 Ako ucveliš kćeri moje i ako uzmeš žene preko mojih kćeri, neće čovek biti između nas nego gle Bog svedok između mene i tebe.

51 I još reče Lavan Jakovu: Gledaj ovu gomilu i gledaj ovaj spomenik, koji podigoh između sebe i tebe.

52 Svedok je ova gomila i svedok je ovaj spomenik, da ni ja neću preći preko ove gomile k tebi ni ti k meni da nećeš preći preko ove gomile i spomenika ovog na zlo.

53 Bog Avramov i bogovi Nahorovi, bogovi oca njihovog, neka sude među nama. A Jakov se zakle strahom oca svog Isaka.

54 I Jakov prinese žrtvu na gori, i sazva braću svoju na večeru; i jedoše pa noćiše na gori.

55 A ujutru rano usta Lavan, i izljubi svoju unučad i kćeri svoje, i blagoslovi ih, pa otide, i vrati se u svoje mesto.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apokalipsa Objašnjena # 695

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 1232  
  

695. A davanje nagrade (plate) Njegovim 1 slugama, prorocima i svecima, označava nebo, koje pripada onima, koji su u istinama doktrine i žive život u skladu s njima. To je vidljivo iz značenja "davanja plate", kao spasenja, a time i neba; takođe i iz značenja "slugama svojih prorocima", kao onih, koji su u istinama doktrine, jer se oni nazivaju "sluge Gospodnjie" koji su u istinama, jer su istine korisne za stvaranje, potvrđivanje i očuvanje dobra, a sve što služi dobru - služi Gospodu, budući da je svako dobro od Gospoda. "Proroci" su oni, koji podučavaju nauk, tako da u apstraktnom smislu označavaju samu doktrinu, (Da su takve "sluge Božje", koje su u istinama videti u prethodnom tekstu, br. 6, 409, kao i "proroci" koji podučavaju doktrinu i, u apstraktnom smislu - sama doktrina, br. 624.) Prethodno rečeno je vidljivo i iz značenja "svetaca" kao onih, koji su u istinama doktrine iz Reči, a takođe i žive život u skladu s njima (vidi u prethodnom tekstu, br. 204). Iz toga je jasno da izraz "da se da plata slugama tvojima, prorocima i svetima", označava nebo koje pripada onima koji su u istinama doktrine i žive život u skladu s njima.

[2] Da "plata" označava spasenje, a time i nebo, može se videti bez naglašavanja i objašnjenja; ali, zato što malo njih zna šta je ispravno značenje "plate", ovde ćemo još pričati o tome. "Plata" u pravom smislu reči označava uživanje, blagoslov i sreću koji su u ljubavi ili naklonosti prema dobru i istini. Ova ljubav ili naklonost ima u sebi svu radost srca, koja se zove nebeska radost, a takođe i nebo; i to stoga, što je Gospod u toj ljubavi ili naklonosti, a Gospod je nebo; dakle, takva radost, ili takvo uživanje, blagoslov i sreća, predstavljaju ono, što je ispravno označeno "platom", koju će primiti oni, koji čine dobro i govore istinu od ljubavi ili naklonosti prema dobru i istini, dakle od Gospoda. Oni u sebi nemaju mudrosti od sebe već samo od Gospoda; i kao što to čine od Gospoda, a ne od sebe, to nije nagrada (plata) za zaslugu, već nagrada iz čiste milosti. To pokazuje da onaj, koji zna šta je nebeska radost, takođe zna i šta je nagrada (plata). (A šta je nebeska radost u svojoj esenciji - vidi u radu "Nebo i pakao", br. 395-414). Dakle, to je ono što podrazumeva "plata", koju imaju oni, koji su u istinama od dobra. Ali "plata" koju imaju oni koji su u neistinama od zla je radost ili ushićenje, taličnost i sreća na svetu, ali potom i pakao, nakon odlaska iz sveta.

[3] Iz ovih nekoliko reči može se videti značenje "plate" u sledećim odlomcima. U Isaiji: Evo, Gospod Bog ide na jakoga, i mišica će njegova obladati njim; evo plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred 2 njim. (Isa. 40:10). U istom: Evo, Gospod oglasi do krajeva zemaljskih; recite kćeri Sionskoj: evo, spasitelj tvoj ide; evo, plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred 3 njim. (Isa. 62:11). A u Apokalipsi: I evo ću doći skoro, i plata moja sa mnom, da dam svakome po djelima njegovijem. (Otkr. 22:12). Izrazi "Evo, Gospod Jehova dolazi u snazi," i "Evo tvoje spasenja dolazi," i "Evo ga brzo dolazi," označavaju prvi i drugi dolazak Gospoda. "Evo plata je njegova kod njega" označava nebo i sve stvari koje mu pripadaju, kao gore u tekstu, jer gde je Gospod, tamo je i nebo, jer nebo nije nebo od anđela koji su u njemu, nego od Gospoda u anđelima. Da će se nebo primiti u meri ljubavi i naklonosti prema dobru, a istina od Gospoda se oznaćava sa "plata moja sa mnom," i sa "da dam svakome po djelima njegovijem." Nijedan drugi rad ne znači "djelo" za koje je nebo dato kao nagrada, već isključivo rad iz ljubavi ili naklonosti prema dobru i istini, jer odatle mora proisteći svaka delatnost čoveka u kome je nebo. Jer delo u potpunosti proizlazi od ljubavi ili naklonosti, baš kao što posledica u celini proizlazi od uzroka, tako da - kakva je ljubav ili naklonost, takvo je i delo. Odatle može biti jasno šta se podrazumeva pod izrazom "plata moja sa mnom, da dam svakome po djelima njegovijem," i šta se podrazumeva pod izrazom "plata za djelo".

[4] Isto tako u Isaiji: Jer ja Gospod ljubim pravdu i mrzim na grabež sa žrtvom paljenicom, i daću im platu uistinu, i vječan zavjet učiniću s njima. (Isa. 61:8). "Jer ja Gospod ljubim pravdu" označava istinu u veri, ljubavi i delovanju, jer čoveka prosuđuje od istine, i kada promišlja i želi istinu, i kad govori istinu i deluje u skladu sa njom; a, kako je to ono, što "sud" označava, stoga se kaže "i daću im platu uistinu," to jest, nebo prema veri u istinu, i ljubavi prema delima; i kao što je odatle povezanost sa Gospodom, od koga dolazi nagrada, stoga se dodaje, "i vječan zavjet učiniću s njima," gde "zavjet" označava u Reči povezivanje ljubavlju, a "vječni zavjet" - povezivanje ljubavlju prema dobru i istini, jer ta se ljubav povezuje, budući da je od samog Gospoda i proizilazi iz Njega.

[5] Da nagradu čini ljubav prema dobru i istini, isključivo radi dobra i istine, jer se Gospod i nebo nalaze u toj ljubavi, takođe se može videti iz sledećih odlomaka. U Mateju: Pazite da pravdu svoju ne činite pred ljudima da vas oni vide; inače plate nemate od oca svojega koji je na nebesima. Kad dakle daješ milostinju, ne trubi pred sobom, kao što čine licemjeri po zbornicama i po ulicama da ih hvale ljudi. Zaisto vam kažem: primili su platu svoju. A ti kad činiš milostinju, da ne zna ljevaka tvoja šta čini desnica tvoja. Tako da bude milostinja tvoja tajna; i otac tvoj koji vidi tajno, platiće tebi javno. I kad se moliš Bogu, ne budi kao licemjeri, koji rado po zbornicama i na raskršću po ulicama stoje i mole se da ih vide ljudi. Zaisto vam kažem da su primili platu svoju. A ti kad se moliš, uđi u klijet svoju, i zatvorivši vrata svoja, pomoli se ocu svojemu koji je u tajnosti; i otac tvoj koji vidi tajno, platiće tebi javno. (Mat. 6:1-6). "Pravda", u najuopštenijem smislu, označava svako dobro, koje čovjek želi i čini a "moliti" označava, u istom smislu, svaku istinu koju čovek promišlja i govori. Oni, koji čine ove dve stvari "pred ljudima da vas oni vide", to jest da bi mogli biti manifestni, čine dobro i govore istinu radi sebe i sveta, to jest, zbog slave, koja je samozadovoljstvo - koje svet omogućava. Budući da je uživanje u slavi takva plata (nagrada), kaže se da "su primili platu svoju"; ali, ova naslada u slavi, koja se njima u svetu čini poput neba, nakon smrti se transformiše u pakao. A oni, koji čine dobro i govore istinu, i to ne radi sebe i sveta, već zbog same dobrote i same istine, su ti, na koje se misli pod izrazom "u tajnosti čine milostinju" i koji "mole u tajnosti", jer oni deluju i mole se od ljubavi ili naklonosti, dakle od Gospoda; ovo je, stoga, ljubav prema dobru i istinu radi dobra i istine; a o takvima se kaže da će ih "Otac tvoj koji vidi tajno, platiće tebi javno". Tako "plata" jeste ništa drugo do: biti u dobrima i istinama iz ljubavi ili naklonosti, što dolazi od Gospoda, jer u dobrima i istinama iz ljubavi ili naklonosti su nebo, kao i svaki blagoslov i sreća koja dolazi od neba.

[6] U Luki: A i onome što ih je pozvao reče: kad daješ objed ili večeru, ne zovi prijatelja svojijeh, ni braće svoje, ni rođaka svojijeh, ni susjeda bogatijeh, da ne bi i oni tebe kad pozvali i vratili ti; Nego kad činiš gozbu, zovi siromahe, kljaste, hrome, slijepe; I blago će ti biti što ti oni ne mogu vratiti; nego će ti se vratiti o vaskrseniju pravednijeh. (Luka 14:12-14). "Kad daješ objed ili večeru zovi" ima slično značenje kao: omogućiti drugima da imaju da jedu i piju, ili pak - hleb i vino, naime, činiti dobro bližnjem i podučavati istinu, te se tako povezati u ljubavi; tako da oni, koji to rade s ciljem da im se sve ovo nadoknadi, dakle, ne rade za dobro i istinu, odnosno - ne od Gospoda, već radi sebe i sveta, dakle iz pakla; dok oni, koji to ne rade da bi se okoristili, to čine za sopstveno zadovoljstvo u pomaganju drugima, to jest, radi dobra i istine. A oni, koji delaju radi dobra i istine, to čine od dobra i istine, i na taj način od Gospoda, od koga su dobra i istine u čoveku. Nebeski blagoslov koji je u takvim delima i odatle od njih je "plata" i označava se sa "nego će ti se vratiti o vaskrseniju pravednijeh."

[7] U istom: Ali ljubite neprijatelje svoje, i činite dobro, i dajite u zajam ne nadajući se ničemu; i biće vam velika plata, i bićete sinovi najvišega, jer je on blag i neblagodarnima i zlima. (Luka 6:35). To ima slično značenje kao i prethodni odlomak, naime, da ne treba činiti dobro radi naknade, to jest radi sebe i sveta, dakle ne zbog ugleda, slave, časti i dobitka, već zbog Gospoda, to jest zbog samog dobra i same istine, koja je od Gospoda, dakle u kojoj je Gospod. "Voleti neprijatelje i činiti im dobro" znači ovde, u najbližem smislu, ljubiti pagane i činiti im dobro, što treba učiniti podučavanjem istine i vođenjem neznabožaca prema dobru; jer je jevrejski narod zvao sopstveni narod braćom i prijateljima, a pagane je zvao protivnicima i neprijateljima. "Dajte u zajam" označava saopštavanje dobra i istine doktrine iz Reči; "ne nadajući se ničemu" označava, ne samo zbog sebe i sveta, već zbog dobra i istine; "I biće vam velika plata" znači da će tada imati nebo s blagoslovom i uživanjima; "i bićete sinovi najvišega" označava da oni to čine ne od sebe, nego od Gospoda; Jer onaj, koji čini dobro i podučava istinu od Gospoda, Gospodnji je sin, ali to nije i onaj, koji čini dobro od sebe, to je ono što čini svako ko čezne za čašću i cilj mu je da je stekne.

[8] U Mateju: Koji prima proroka u ime proročko, platu proročku primiće; a koji prima pravednika u ime pravedničko, platu pravedničku primiće. I ako ko napoji jednoga od ovijeh malijeh samo čašom studene vode u ime učeničko, zaista vam kažem, neće mu plata propasti. (Mat. 10:41, 42). Kako treba ispravno razumeti ove reči Gospodnje, ne može videti niko, ko ih ne posmatra iz unutarnjeg ili duhovnog smisla; jer ko zna šta znači "platu proročku primiće" i "platu pravedničku primiće," ili "Koji prima proroka u ime proročko, platu proročku primiće" takođe i šta znači "plata" koju će primiti onaj, na koga se odnosi izraz "i ako ko napoji jednoga od ovijeh malijeh samo čašom studene vode u ime učeničko "? Bez unutarnjeg duhovnog značenja, ko može videti da ove reči znače da će svako primiti nebo i njegovu radost u meri njegove naklonosti ka istini i dobru i u meri njegove poslušnosti?

[9] Ovo značenje postaje očito kada se vidi da je "prorok" istina doktrine, "pravednik" dobro ljubavi, a "učenik" istinu i dobro Reči i Crkve, i da "u njihovo ime" znači za njih, i prema njihovim osobinama, iskazanim prema onima, kojima čine dobro i koje podučavaju; takođe, da "plata" znači nebo, kao što je gore rečeno, naime, da svako ima nebo u meri njegove naklonosti istini i dobru, i u skladu s njenim kvalitetom i količinom; jer se u te naklonosti upisuju sve nebeske stvari, s obzirom da niko ne može imati takve naklonosti, osim od Gospoda, jer to je Božansko proističuće od Gospoda, u kome je, i od koga je nebo.

[10] "I ako ko napoji jednoga od ovijeh malijeh samo čašom studene vode u ime učeničko" znači činiti dobro i podučavati istinu iz poslušnosti, jer "voda" označava istinu u ljubavi, a "studena voda" istinu u poslušnosti, jer sama poslušnost je isključivo prirodna naklonost, a ne i duhovna, i stoga je relativno hladna; a "učenik" u čije ime ili zbog koga je "napojeno" označava istinu i dobro Reči i Crkve. (Da "prorok" označava istinu o doktrini može se videti u prethodnom tekstu, br. 624, da "pravednik" označava dobro ljubavi, br. 204, da "učenik" označava istinu i dobro Reči i crkve br. 100, 122; a da "ime" označava kvalitet stvari i stanje 4 , br. 102, 135, 148, 676.)

[11] U Marku: Jer ko vas napoji čašom vode u ime moje, zato što ste Hristovi, zaista vam kažem: neće mu propasti plata. (Marko 9:41). To takođe znači da će nebeska uživanja primiti oni, koji iz ljubavi slušaju, primaju i podučavaju istinu jer su istina i naklonost ka njoj - od Gospoda, stoga Boga radi, a, shodno tome, i istine radi, jer "zato što ste Hristovi "označava ciljeve radi Božje istine koja potiče od Gospoda. (Da "Hrist" znači Gospoda u pogledu Božanske istine, i stoga Božansku istinu samu, proističuću od Gospoda, može se videti u prethodnom tekstu, br. 684, 685.)

[12] U Zahariji: Ovako veli Gospod nad vojskama: neka vam se ukrijepe ruke koji slušate u ovo vrijeme ove riječi iz usta proročkih od dana kad se osnova dom Gospoda nad vojskama da se sazida crkva. Jer prije tijeh dana ne bješe plate ni za čovjeka ni za živinče, niti bješe mira od neprijatelja ni onome koji odlažaše ni onome koji dolažaše i pustih sve ljude jednoga na drugoga. Nego će usjev biti miran, vinova će loza nositi plod svoj, i zemlja će rađati rod svoj, i nebo će davati rosu svoju; i sve ću to dati u našljedstvo ostatku tog naroda. (Zah. 8:9, 10, 12). Ovo je rečeno o Novoj Crkvi koju je Gospod utemeljio kad je stara otpala; Novu Crkvu koju treba uspostaviti označava "dom Gospoda nad vojskama" čiji su temelji položeni, a "crkva" koja je trebala da bude izgrađena, a to je "dom Gospoda", označava crkvu u odnosu na dobro i "hram" crkvu u odnosu na istinu (vidi u prethodnom tekstu, br. 220 ). Da pre toga niko nije imao nikakvu duhovnu naklonost istini i dobru ili bilo kakvu prirodnu naklonost ka istini i dobru označava "Jer prije tijeh dana ne bješe plate ni za čovjeka ni za živinče;" "čovjek" označava duhovnu naklonost istini, dok "živinče" znači prirodnu naklonost dobru, a "plata" - nebo, koje imaju oni, koji su u ljubavi prema istini i dobru. (Da "čovjek" označava duhovnu naklonost istini i posledičnu inteligenciju, vidi u prethodnom tekstu, br. 280, 546, 547, a da "živinče" označava prirodnu naklonost, br. 650.)

[13] "Niti bješe mira od neprijatelja ni onome koji odlažaše ni onome koji dolažaše" označava opustošenje paklom u svakoj životnoj situaciji, do sada; "odlaziti i dolaziti" označava stanje života od početka do kraja, "ne bješe mira" označava devastaciju zlom i neistinitostima od njega, a "neprijatelj" označava pakao, izvor zla i neistine. "Nego će usjev biti miran" označava istinu neba i crkve, koja je od Gospoda; to se zove "usjev mira" jer brani od pakla i daje sigurnost. "Vinova će loza nositi plod svoj i zemlja će rađati rod svoj" označava da duhovna ljubav ka istini donosi dobro milosrđa, a prirodna naklonost ka dobru i istini doneće dela ljubavi; "vinova loza" označava crkvu u odnosu na duhovnu naklonost istini, "zemlja" - crkvu u odnosu na prirodnu naklonost ka istini, "rod" je dobro ljubavi a "rađanje" – delo tog dobra. "Nebo će davati rosu svoju" označava da su ove stvari od influksa kroz nebo od Gospoda.

[14] U Jovanu: Ne kažete li vi da su još četiri mjeseca pa će žetva prispjeti? Eto, velim vam: podignite oči svoje i vidite njive kako su već žute za žetvu. I koji žnje prima platu, i sabira rod za život vječni, da se raduju zajedno i koji sije i koji žnje; (Jovan 4:35, 36). Ovo je takođe rečeno o Novoj Crkvi od Gospoda. Da je ona na dohvat ruke, označeno je izrazom "njive kako su već žute za žetvu;" oni pripadnici te crkve, koji su u duhovnoj naklonosti prema istini, a odatle i prema nebu, označeni su izrazom "koji žnje prima platu, i sabira rod za život vječni;" a Sam Gospod, od koga je ta naklonost istine i neba, označen je sa "da se raduju zajedno i koji sije i koji žnje."

[15] U Jeremiji: Ovako veli Gospod: glas u Rami ču se, naricanje i plač veliki; Rahilja plače za djecom svojom, neće da se utješi za djecom svojom, jer ih nema. Ovako veli Gospod: ustavi glas svoj od plača i oči svoje od suza, jer ima plata djelu tvojemu, govori Gospod, i oni će se vratiti iz zemlje neprijateljske. I imaš nada za pošljedak, govori Gospod, da će se vratiti sinovi tvoji na međe svoje. (Jer. 31:15-17; Mat. 2:18). To se odnosi na dečake koji su ubijeni u Vitlejemu, silom Herodove zapovesti, kao što je vidljivo iz odlomka navedenog u Mateju; ali šta to zaista označava u duhovnom smislu, do sada nije bilo poznato. Duhovno značenje je - da, kada je Gospod došao na svet, u tom i takvom svetu nije preostala nikakva duhovna istina; jer "Rahilja" predstavlja unutarnju duhovnu crkvu, a "Lea" je spoljašnja prirodna crkva, "Vitlejem" duhovna, a "pobijena deca" istinu, koja je tog porekla. Da nema više nikakve duhovne istine koja preostaje, označeno je izrazom "Rahilja plače za djecom svojom, neće da se utješi za djecom svojom, jer ih nema."

[16] Da od tog trenutka neće biti žalosti zbog toga, jer je Gospod rođen, i od koga će proisteći Nova Crkva koja, će biti u istinama od duhovne naklonosti, označava izraz "ustavi glas svoj od plača i oči svoje od suza, jer ima plata djelu tvojemu," gde izraz "plata" označava nebo za one, koji će biti iz te crkve, nastale iz duhovne naklonosti istini, a "djelo" predstavlja Božje borbe protiv pakla i pokoravanje pakla, da bi se mogla uspostaviti nova Crkva. Da će se uspostaviti Nova Crkva na mestu one koja je izgubljena, označeno je izrazom "i oni će se vratiti iz zemlje neprijateljske. I imaš nada za pošljedak," takođe sa "da će se vratiti sinovi tvoji na međe svoje"; "i oni će se vratiti iz zemlje neprijateljske" znači da će se izvući iz pakla; "I imaš nada za pošljedak" označava kraj bivše crkve i početak nove, a "da će se vratiti sinovi tvoji na međe svoje" što znači da će duhovne istine postojati u onima koji će biti u toj Novoj Crkvi.

[17] U Isaiji: A ja rekoh: uzalud se trudih uzalud i naprazno potroših silu svoju; ali opet sud je moj u Gospoda i posao moj u Boga mojega. (Isa. 49:4). Ovo se opet govori o uspostavljanju Nove Crkve od strane Gospoda. Da se ona ne može uspostaviti kod jevrejske nacije, jer ta nacija ne može sa duhovnom naklonjenošću primiti istine, označava se sa "A ja rekoh: uzalud se trudih uzalud i naprazno potroših silu svoju;" da crkvu, koja je još uvek duhovna Gospod pruža, naime, za pagane, označava "ali opet sud je moj u Gospoda i posao moj u Boga mojega;" izraz "plata" ovde označava crkvu koja je u duhovnoj naklonosti prema istini; a "posao" označava borbu Gospodnju protiv pakla i njegovo podvrgavanje Njemu, kojim je Gospod obnovio ravnotežu između neba i pakla, u kojoj čovek može primiti istinu i postati duhovan. (O ovoj ravnoteži vidi rad "Nebo i Pakao", br. 589-603, te malu knjižicu "Poslednji sud", br. 33, 34, 73, 74.)

[18] U Davidu: Evo našljedstva od Gospoda: djeca, porod je dar od njega. Što su strijele u ruci jakome, to su sinovi mladi. Blago čovjeku koji je njima napunio tul svoj! Neće se osramotiti kad se stanu razgovarati s neprijateljima na vratima. (Ps. 127:3-5). Šta je ovde označeno izrazima "sinovi," "porod," "strelice", "tul" i "neprijateljima na vratima", može se videti u prethodnom tekstu (br. 357); a "plata" ovde takođe označava sreću onih, koji su na nebu.

[19] U Jevanđeljima: Blago vama ako vas uzasramote i usprogone i reku na vas svakojake rđave riječi lažući, mene radi. Radujte se i veselite se, jer je velika plata vaša na nebesima, jer su tako progonili proroke prije vas. Blago vama kad na vas ljudi omrznu i kad vas rastave i osramote, i razglase ime vaše kao zlo sina radi čovječijega. Radujte se u onaj dan i igrajte, jer gle, vaša je velika plata na nebu. Jer su tako činili prorocima ocevi njihovi. (Mat. 5:11, 12; Luka 6:22, 23). Ovo se govori o onima koji se bore i pobeđuju, u slučaju kada su u iskušenjima izazvanima zlom, to jest paklom; Iskušenje se označava "ruženjem", "progonstvom", i "reku na vas svakojake rđave riječi lažući," jer su iskušenja napadi i zaraze istine i dobra, zbog neistina i zala; "Hrist" znači Božansku istinu od Gospoda koja je napadnuta i zbog čega su zaraženi. "Radujte se u onaj dan i igrajte, jer gle, vaša je velika plata na nebu," označava nebo sa svojom radošću koju imaju oni, koji su u duhovnoj ljubavi ka istini, jer se takva borba i dobija samo zato, što se Gospod suprotstavlja i pobeđuje za dobrobit čoveka koji je u borbama iskušenja, a On je u toj ljubavi; "jer su tako progonili proroke prije vas" označava da su nekadašnje istinite doktrine i u onima, koji su bili u duhovnoj naklonosti ka istini, bile na sličan način napadane, jer "proroci", u smislu koj je apstrahovan od osoba, označavaju istine iz Reči ili od Gospoda. Iz onoga, što je dosad bilo pomenuto iz Reči, može se videti da "plata" označava nebo u odnosu na svoje blaženstvo, sreću i uživanje, a sve to imaju oni, koji su u duhovnoj naklonosti prema istini i dobru. Da je nagrada (plata) sama naklonost po sebi, posve je očigledno, jer nema razlike u tome da li kažete "nebo", ili kažete "naklonost ka istini i dobru", jer je nebo i jeste u toj naklonosti i od nje ono potiče.

[20] Oni, koji govore istinu i čine dobro, ali ne od duhovne naklonosti, nego samo od prirodne naklonosti, i koji neprekidno misle o nagradi (plati), bili su reprezentovani u izraelskoj crkvi kao "sluge kupljene za novce" ili "nadničari", ili "najamnici", na koje se u toj crkvi odnose mnogi propisi kao: I reče Gospod Mojsiju i Aronu: ovo neka bude zakon za pashu: nijedan tuđin da je ne jede; A svaki sluga vaš kupljen za novce, kad ga obrežete, onda neka je jede. Došljak ili najamnik da je ne jede. (Izl. 12:43, 45); Niko drugi da ne jede svetijeh stvari, ni ukućanin sveštenikov ni nadničar da ne jede svetijeh stvari. (Lev. 22:10); Ne zakidaj bližnjega svojega i ne otimaj mu; plaća nadničarova da ne prenoći kod tebe do jutra. (Lev. 19:13); Nemoj zanijeti najamnika, siromaha i potrebitoga između braće svoje, i došljaka koji je kod tebe u zemlji tvojoj u mjestu tvojem. Podaj mu najam njegov isti dan, i da ga ne zađe sunce u tebe, jer je siromah i tijem dušu drži, da ne bi zavikao na te ka Gospodu, i bilo bi ti grijeh. (Pon. Zak. 24:14, 15). U Malahiji: I doći ću k vama na sud, i biću brz svjedok protiv vračara i protiv preljubočinaca, i protiv onijeh koji se kunu krivo i protiv onijeh koji zakidaju najam najamniku, i udovici i siroti i došljaku krivo čine i ne boje se mene, veli Gospod nad vojskama. (Mal. 3:5); i drugde. Unajmljenim slugama bilo je zabranjeno da jedu na Pashu i da jedu stvari koje behu posvećene, jer su predstavljali prirodne, a ne duhovne, jer su duhovni iz crkve, što nije slučaj sa prirodnim. To stoga, što je traženje neba, kao nagrade zbog dobra koja je učinjeno, ništa drugo do - prirodno, zbog toga što prirodno smatra da dobro potiče od njega samog, tako da je nebo - nagrada; prirodno sagledava dobro kao zaslugu. Ali je suprotno tome s duhovnima, koji priznaju dobro kao da nije od sebe već od Gospoda, a time i da nebo nije ni od kakve zasluge, već je od milosrđa. Ipak se vidi da oni, koji su označeni "najamnicima", čine nekakvo dobro, iako ga ne čine od duhovne naklonosti, nego od prirodne naklonosti, koja je poslušnost, a onda misle o nebu kao o nagradi. Takvi se spominju u vezi sa "siromašnima", ""sirotima" i "udovicama", jer su u duhovnom siromaštvu; jer su istinske istine nejasne za njih, jer svetlost s neba ne utiče kroz njihovog duhovnog čoveka u njihovo prirodno; zato su oni klasifikovani s gore pomenutima, a povodom njih je zapoveđeno: "Podaj mu najam njegov isti dan, i da ga ne zađe sunce u tebe. " Štaviše, takvi su u najnižim područjima nebesa, gde su oni sluge i nagrađeni su prema svojim delima (vidi mnogo drugih stvari, u daljem tekstu u "Novom Jerusalimu i Njegovom Nebeskom Nauku", br. 150-158).

[21] Ali, najmljene sluge, koje ne misle na platu na nebu, nego za nagradu na svetu, dakle koje čine dobro za dobitak, bilo da su to počasti ili bogatstva, dakle, oni, koji čine dobro radi časti ili bogatstva, dakle, radi sebe i sveta, su infernalno-prirodni. Takvi "najamnici" su označeni u Jovanu sa: Ja sam pastir dobri; pastir dobri dušu svoju polaže za ovce, A najamnik, koji nije pastir, kome nijesu ovce svoje, vidi vuka gdje ide, i ostavlja ovce, i bježi: i vuk zgrabi ovce i raspudi ih; A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce. (Jovan 10:11-13). A u Jeremiji: Misir je lijepa junica; ali pogibao ide, ide sa sjevera. I najamnici su njegovi usred njega kao teoci ugojeni, ali se i oni obrnuše i pobjegoše, ne ostaše, jer dođe na njih dan nesreće njihove, vrijeme pohođenja njihova. (Jer. 46:20, 21); i drugde (Isaija 16:14; 21:16).

[22] Jer, u Reči, "plata" označava nebo koje imaju oni, koji su u duhovnoj ljubavi prema istini i dobru, tako da, u suprotnom smislu, "plata" označava pakao, koji poseduju oni, koji su u ljubavi prema neistini i zlu, Takvo je značenje "plate" u Davidu: Nek se obuče u kletvu kao u haljinu, i ona nek uđe u njega kao voda, i kao ulje u kosti njegove. Taka plata nek bude od Gospoda onima koji me nenavide, i koji govore zlo na dušu moju. (Ps. 109:18, 20). U tom smislu, u duhovnom smislu, misli se na Gospoda, jer, gde David govori o sebi u Psalmima, to ustvari označava Gospoda, gde David, kao kralj, predstavlja Gospoda i tako označava Njega u odnosu prema Božansko-duhovnom, koje je Gospodnje kraljevstvo. "Taka plata nek bude od Gospoda onima koji me nenavide, i koji govore zlo na dušu moju, " opisana je kao pakao od ljubavi prema neistini i zlu, po tome. Izrazi "Nek se obuče u kletvu kao u haljinu" i "i ona nek uđe u njega kao voda, i kao ulje u kosti njegove, " opisuju pakao, koji se prima u spoljašnjem i u unutarnjem, gde izraz "Nek se obuče u kletvu kao u haljinu" opisuje pakao, koji se prima u spoljašnjem, dok izraz "i ona nek uđe u njega kao voda, i kao ulje u kosti njegove, " reprezentuje pakao, koji se prima u unutarnjem. Rečeno je "kao voda" i "kao ulje", jer "voda" označava neistine vere, a "ulje" - zle ljubavi, pa ova dva izraza znače ljubav ili naklonost ka obmanama i zlu, što je pakao, a zna se da ljubav upija sve stvari koje su u skladu s njom, baš kao što sunđer upija vodu i ulje; jer ljubav zla je hranjena neistinama, a ljubav prema neistini hrani se zlom, a za takvu ljubav se kaže da "i ona [kletva] nek uđe u njega kao voda, i kao ulje u kosti njegove."

[23] Budući da, u suprotnom smislu, "plata" označava pakao u odnosu na privrženost obmanama od zla, stoga je krivotvorenje istine tu i tamo u Reči nazvano "plata kurvarska. " Kao u Osiji: Ne raduj se, Izrailju, veseleći se kao narodi 5 , što se kurvaš otstupivši od Boga svojega, miluješ platu kurvarsku po svijem gumnima žitnijem. Gumno i kaca neće ih hraniti, i mast će ih 6 prevariti. (Os. 9:1, 2). "Što se kurvaš otstupivši od Boga svojega" označava krivotvorenje istina Reči i primenu svetih stvari Crkve za idolopoklonstvo. ; "miluješ platu kurvarsku" označava uživanje krivotvorenja, kao i neistine i idolatrije od paklene ljubavi; "po svijem gumnima žitnijem" označava sve stvari iz Reči i doktrinu iz Reči, jer "kukuruz" od koga se pravi hleb, označava sve stvari koje duhovno hrane, a "gumno" označava mesto na kome su sve one okupljene, to jest - Reč; "Gumno i kaca neće ih hraniti" znači ne izvući iz Reči dobre stvari milosrđa i ljubavi, tj. stvari koje će hraniti dušu, jer "gumno" ovde znači Reč u odnosu na dobra milosrđa a "kaca (za vino i ulje)" označava Reč u pogledu dobara ljubavi, gde "kaca" ovde znači posudu za ulje, za koje su, kao i za vino, korišćene takve posude (kace); "i novo će se vino kriti u njoj" označava da više ne postoji nikakva istina dobra; jer "novo vino", isto kao i "vino", označava istinu od dobra milordđa i ljubavi.

[24] U Miheju: I svi rezani likovi njezini [Samarije – prim. M. V. ] razbiće se, i svi će se darovi njezini sažeći ognjem, i sve ću idole njezine potrti, jer od plate kurvarske nakupi, i opet će biti plata kurvarska. Zato ću plakati i ridati; hodiću svučen i go; plakaću kao zmajevi i tužiću kao sove. (Mih. 1:7, 8). "Samarija" znači duhovnu crkvu u odnosu na istine doktrine, ovde u odnosu na neistine doktrine; jer njihovi "likovi rezani" označavaju krivotvorene stvari, koje su iz niskog mudrovanja; "i svi će se darovi njezini sažeći ognjem, i sve ću idole njezine potrti, jer od plate kurvarske nakupi" označavaju krivotvorenje istine od ljubavi prema obmanama od zla i posledične paklene egzaltacije; a kako je ta ljubav iz pakla, to se kaže "i svi će se darovi njezini sažeći ognjem, " "oganj" označava ljubav u oba smisla; "i sve ću idole njezine potrti" označava obmane, koje moraju biti uništene; "jer od plate kurvarske nakupi" označava ljubav prema neistini koja je od zla i od posledičnog paklenog ushićenja; "i opet će biti plata kurvarska" označava da će sve stvari iz te crkve biti krivotvorene istine, jer su odande; "Zato ću plakati i ridati" označava tugu anđela neba i ljudi crkve, u kojima je crkva, a time i u onima, u kojima je Gospod; "hodiću svučen i go" označava žalost zbog razaranja svake istine i dobra. Da "likovi rezani" i "idoli" označavaju doktrine iz niskog mudrovanja, koje favorizuju ljubavi prema sebi i svetu i načela izvedena iz njih, dakle - neistine doktrine, religije i bogopoštovanja, može se videti u prethodnom tekstu (br. 587, 654).

[25] U Jezekilju: Kad si gradila kurvarsku kuću na svakoj rasputici i činila visinu na svakoj ulici! A ni kao kurva nijesi, jer nijesi marila za platu; Nego kao žena preljubočinica, koja mjesto muža svoga prima druge. Svijem kurvama daje se plata, a ti si davala platu svijem milosnicama svojim i darivala si ih da dolaze k tebi sa svijeh strana da se kurvaju s tobom. I tako je u tebe naopako prema ženama u tvom kurvarstvu: jer niko ne ide za tobom da se kurva, i ti daješ platu, a ne daje se tebi plata; to je naopako. (Jezek. 16:31-34). Ovo poglavlje obrađuje gnusobe Jerusalima, tj. gnusne stvari Jevrejske Crkve, koja nije samo izopačavala i krivotvorila dobra Reči, nego je takođe primila neistine religije i bogopoštovanja od idolopoklonskih naroda, i time je krivotvorila istine i dobra Reči i potvrdila te krivotvorine. Šta "Kad si gradila kurvarsku kuću na svakoj rasputici i činila visinu na svakoj ulici!" označava se iznad (br. 652). Da "preljubočinstva i kurvarstva" označavaju u Reči krivotvorenje i prljanje istine i dobara Crkve, može se videti u prethodnom tekstu (br. 141, 511); stoga "A ni kao kurva nijesi, jer nijesi marila za platu" označava da nije krivotvorila istine Reči iz uživanja u naklonosti; "Nego kao žena preljubočinica, koja mjesto muža svoga prima druge" označava istine i dobra Reči izopačene neistinama drugih naroda; "Svijem kurvama daje se plata, a ti si davala platu svijem milosnicama svojim i darivala si ih," označava da su voleli neistine religije i bogopoštovanja drugih naroda; a "plata za kurvarstvo" znači ljubav krivotvorenja putem neistine drugih; "da dolaze k tebi sa svijeh strana da se kurvaju s tobom" označava da su tražili neistine sa svih strana, pri čemu je istina bila krivotvorena; "I tako je u tebe naopako prema ženama u tvom kurvarstvu: jer niko ne ide za tobom da se kurva, i ti daješ platu, a ne daje se tebi plata; to je naopako," označava naslade ljubavi i privrženost krivotvorenju istina svoje crkve pomoću neistina drugih religija, i potvrđivanje takvih neistina; "plata ili dar kurvarstva" znači radost ljubavi i naklonosti prema neistinama drugih religija,

[26] Iz ovoga što je rečeno, sada se može videti šta duhovno znači "plata" u oba smisla; jer, duhovna nagrada (plata) je ono, što se radi sa uživanjem i radošću. Na primer, bogatstvo, posedovanje, počasti i darovi kojima se čovek nagrađuje za dobro delo; to nije "plata", duhovno shvaćeno, već platu predstavljaju uživanja i radosti koji proizlaze iz dobrih dela; mnogo je toga istinito u rečima da će nebesku nagradu zadobiti čovek Crkve koji živi dobro, a nagradu predstavljaju duhovna naklonost istini i inteligencija i mudrost iz nje, koji su izvor blagoslova i sreće. Štaviše, na nebu postoje bogatstvo i veličanstvenost, koji proizlazi iz nebeske ljubavi i smatraju se njenim korespondencijama, pa ipak, izobilje i veličanstvenost na nebu se ne smatraju nagradom, već se sagledavaju kao duhovno, od koga proističu. I to je, takođe ono što se podrazumeva pod izrazima "cijena djela" i "plata", koja je u Gospodu i od Gospoda (Isaija 40:10, 61:8, 62:11, Luka 6:35; 14:12-14; i drugde).

Poznámky pod čarou:

1. Svedenborg je u zaglavlju ispravio "Njegov" u "Tvoj", ali ga je ostavio bez korekcije neposredno dole i u NT 695.

2. Hebrejski tekst ima "pre", kao što je dole navedeno u objašnjenju, a takođe u NT 1793.

3. Latinski tekst "ima" za "i".

4. Latinski tekst ima "Za ako" umesto "Za tako".

5. Hebrejski tekst ima "narode".

6. Fotolitograf izostavlja "I novo vino će se se skriti u njoj", ali to objašnjava u tekstu.

  
/ 1232