Bible

 

Postanak 3

Studie

   

1 Ali zmija beše lukava mimo sve zveri poljske, koje stvori Gospod Bog; pa reče ženi: Je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakog drveta u vrtu?

2 A žena reče zmiji: Mi jedemo rod sa svakog drveta u vrtu;

3 Samo rod s onog drveta usred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj, da ne umrete.

4 A zmija reče ženi: Nećete vi umreti;

5 Nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati šta je dobro šta li zlo.

6 I žena videći da je rod na drvetu dobar za jelo i da ga je milina gledati i da je drvo vrlo drago radi znanja, uzabra rod s njega i okusi, pa dade i mužu svom, te i on okusi.

7 Tada im se otvoriše oči, i videše da su goli; pa spletoše lišća smokovog i načiniše sebi pregače.

8 I začuše glas Gospoda Boga, koji iđaše po vrtu kad zahladi; i sakri se Adam i žena mu ispred Gospoda Boga među drveta u vrtu.

9 A Gospod Bog viknu Adama i reče mu: Gde si?

10 A on reče: Čuh glas Tvoj u vrtu, pa se poplaših, jer sam go, te se sakrih.

11 A Bog reče: Ko ti kaza da si go? Da nisi jeo s onog drveta što sam ti zabranio da ne jedeš s njega?

12 A Adam reče: Žena koju si udružio sa mnom, ona mi dade s drveta, te jedoh.

13 A Gospod Bog reče ženi: Zašto si to učinila? A žena odgovori: Zmija me prevari, te jedoh.

14 Tada reče Gospod Bog zmiji: Kad si to učinila, da si prokleta mimo svako živinče i mimo sve zveri poljske; na trbuhu da se vučeš i prah da jedeš do svog veka.

15 I još mećem neprijateljstvo između tebe i žene i između semena tvog i semena njenog; ono će ti na glavu stajati a ti ćeš ga u petu ujedati.

16 A ženi reče: Tebi ću mnoge muke zadati kad zatrudniš, s mukama ćeš decu rađati, i volja će tvoja stajati pod vlašću muža tvog, i on će ti biti gospodar.

17 Pa onda reče Adamu: Što si poslušao ženu i okusio s drveta s kog sam ti zabranio rekavši da ne jedeš s njega, zemlja da je prokleta s tebe, s mukom ćeš se od nje hraniti do svog veka;

18 Trnje i korov će ti rađati, a ti ćeš jesti zelje poljsko;

19 Sa znojem lica svog ješćeš hleb, dokle se ne vratiš u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah ćeš se vratiti.

20 I Adam nadede ženi svojoj ime Jeva, zato što je ona mati svima živima.

21 I načini Gospod Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože, i obuče ih u njih.

22 I reče Gospod Bog: Eto, čovek posta kao jedan od nas znajući šta je dobro šta li zlo; ali sada da ne pruži ruku svoju i uzbere i s drveta od života, i okusi, te do veka živi.

23 I Gospod Bog izagna ga iz vrta edemskog da radi zemlju, od koje bi uzet;

24 I izagnav čoveka postavi pred vrtom edemskim heruvima s plamenim mačem, koji se vijaše i tamo i amo, da čuva put ka drvetu od života.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3399

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3399. Da leći sa ženom označava izokrenuti i proljubočiniti istinu, a u ovom slučaju Istinu Božansku, jer je Božanska Istina predstavljena Rebekom, kao što je gore pokazano, očito je iz toga što sesa leći sa, ili preljubom, označavaju uvek izokretanja dobra i krivotvorenja istine, kao što je pokazano kod br. 2466, 2729; i to s razloga da su preljube sasvim suprotne bračnoj ljubavi, pošto su one po nju razorne, jer bračna ljubav vodi poreklo od braka dobra i istine (vidi br. 2508, 2618, 2727-2759, 3132); stoga se one stvari koje su suprotne njima i koje ih razaraju nazivaju u Reči preljubama. Ali treba znati da oni koji su u duhovnoj Crkvi, ti ne mogu preljubočiniti dobro u toj meri da gamogu profanisati, jer ne mogu primati dobro u toj meri da bi imali i opažanje, kao što ga imaju nebeski. Međutim, oni su u stanju da profanišu istinu, jer ovu mogu da priznaju; ali u poslednje vreme Crkve oni nisu u stanju da priznaju istinu, jer u poslednje vreme Crkve neverovanje u Gospoda, u život posle smrti, i nevera preovlađuju svuda u toj meri, da (načelo nevere) ima prevagu kod svakoga, ograničavajući i sprečavajući da takve istine uđu dublje, iako čovek sve ovo ne zna, i čak može da misli da veruje u istine. Ali oni koji su u stanju da profanišu dobro, ti pripadaju nebeskoj Crkvi, jer ovi mogu primati dobro sve do opažanja. Ovo je bio slučaj sa Prepotopcima, koji su zbog toga bili odvojeni od svih ostalih, i koji su smešteni u jedan pakao koji je odvojen od ostalih (vidi br. 1265-1272); a prečavanje daljeg profanisanja dobra označeno je ovim rečima, kada je čovek bio izagnan iz Edena, da Jehova postavi pred vrtom Edenskim heruvima s plamenijem mačem, koji se vijaše i tamo i amo, da čuva put ka drvetu života (Postanje 3:26); o čemu vidi br. 308, 310).

  
/ 10837