Bible

 

Postanak 3

Studie

   

1 Ali zmija beše lukava mimo sve zveri poljske, koje stvori Gospod Bog; pa reče ženi: Je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakog drveta u vrtu?

2 A žena reče zmiji: Mi jedemo rod sa svakog drveta u vrtu;

3 Samo rod s onog drveta usred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj, da ne umrete.

4 A zmija reče ženi: Nećete vi umreti;

5 Nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati šta je dobro šta li zlo.

6 I žena videći da je rod na drvetu dobar za jelo i da ga je milina gledati i da je drvo vrlo drago radi znanja, uzabra rod s njega i okusi, pa dade i mužu svom, te i on okusi.

7 Tada im se otvoriše oči, i videše da su goli; pa spletoše lišća smokovog i načiniše sebi pregače.

8 I začuše glas Gospoda Boga, koji iđaše po vrtu kad zahladi; i sakri se Adam i žena mu ispred Gospoda Boga među drveta u vrtu.

9 A Gospod Bog viknu Adama i reče mu: Gde si?

10 A on reče: Čuh glas Tvoj u vrtu, pa se poplaših, jer sam go, te se sakrih.

11 A Bog reče: Ko ti kaza da si go? Da nisi jeo s onog drveta što sam ti zabranio da ne jedeš s njega?

12 A Adam reče: Žena koju si udružio sa mnom, ona mi dade s drveta, te jedoh.

13 A Gospod Bog reče ženi: Zašto si to učinila? A žena odgovori: Zmija me prevari, te jedoh.

14 Tada reče Gospod Bog zmiji: Kad si to učinila, da si prokleta mimo svako živinče i mimo sve zveri poljske; na trbuhu da se vučeš i prah da jedeš do svog veka.

15 I još mećem neprijateljstvo između tebe i žene i između semena tvog i semena njenog; ono će ti na glavu stajati a ti ćeš ga u petu ujedati.

16 A ženi reče: Tebi ću mnoge muke zadati kad zatrudniš, s mukama ćeš decu rađati, i volja će tvoja stajati pod vlašću muža tvog, i on će ti biti gospodar.

17 Pa onda reče Adamu: Što si poslušao ženu i okusio s drveta s kog sam ti zabranio rekavši da ne jedeš s njega, zemlja da je prokleta s tebe, s mukom ćeš se od nje hraniti do svog veka;

18 Trnje i korov će ti rađati, a ti ćeš jesti zelje poljsko;

19 Sa znojem lica svog ješćeš hleb, dokle se ne vratiš u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah ćeš se vratiti.

20 I Adam nadede ženi svojoj ime Jeva, zato što je ona mati svima živima.

21 I načini Gospod Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože, i obuče ih u njih.

22 I reče Gospod Bog: Eto, čovek posta kao jedan od nas znajući šta je dobro šta li zlo; ali sada da ne pruži ruku svoju i uzbere i s drveta od života, i okusi, te do veka živi.

23 I Gospod Bog izagna ga iz vrta edemskog da radi zemlju, od koje bi uzet;

24 I izagnav čoveka postavi pred vrtom edemskim heruvima s plamenim mačem, koji se vijaše i tamo i amo, da čuva put ka drvetu od života.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 242

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

242. Verse 14 And Jehovah God said to the serpent, Because you have done this, cursed are you, more than every beast, and more than every wild animal of the field; on your belly you will go, and dust will you eat all the days of your life.

'Jehovah God said to the serpent' means they perceived that their sensory-mindedness was the cause. 'The serpent was cursed, more than every beast and wild animal of the field' means that the sensory part turned away from the heavenly and towards the bodily, and in so doing brought a curse upon itself. 'Beast' and 'wild animal of the field' here, as previously, mean affections. 'The serpent going on its belly' means that the sensory part was no longer able to look up to heavenly things, only downwards to bodily and earthly things. 'It was to eat dust all the days of its life' means that the sensory part had become such as could live from nothing but the bodily and earthly, and so had become hellish.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.