Bible

 

Postanak 28

Studie

   

1 Tada Isak dozva Jakova, i blagoslovi ga, i zapovedi mu i reče: Nemoj da se oženiš kojom između kćeri hananejskih.

2 Ustani, idi u Padan-Aram u dom Vatuila oca matere svoje, i odande se oženi između kćeri Lavana ujaka svog.

3 A Bog Svemogući da te blagoslovi, i da ti da veliku porodicu i umnoži te, da od tebe postane mnoštvo naroda,

4 I da ti da blagoslov Avramov, tebi i semenu tvom s tobom, da naslediš zemlju u kojoj si došljak, koju Bog dade Avramu.

5 Tako opravi Isak Jakova, i on pođe u Padan-Aram k Lavanu sinu Vatuila Sirina, bratu Reveke matere Jakovljeve i Isavove.

6 A Isav vide gde Isak blagoslovi Jakova i opravi ga u Padan-Aram da se odande oženi, i gde blagosiljajući ga zapovedi mu i reče: Nemoj da se oženiš kojom između kćeri hananejskih,

7 I gde Jakov posluša oca svog i mater svoju, i otide u Padan-Aram;

8 I vide Isav da kćeri hananejske nisu po volji Isaku ocu njegovom.

9 Pa otide Isav k Ismailu, i uze za ženu preko žena svojih Maeletu, kćer Ismaila sina Avramovog, sestru Naveotovu.

10 A Jakov otide od Virsaveje idući u Haran.

11 I dođe na jedno mesto, i onde zanoći, jer sunce beše zašlo; i uze kamen na onom mestu, i metnu ga sebi pod glavu, i zaspa na onom mestu.

12 I usni, a to lestve stajahu na zemlji a vrhom ticahu u nebo, i gle, anđeli Božji po njima se penjahu i silažahu;

13 I gle, na vrhu stajaše Gospod, i reče: Ja sam Gospod Bog Avrama oca tvog i Bog Isakov; tu zemlju na kojoj spavaš tebi ću dati i semenu tvom;

14 I semena će tvog biti kao praha na zemlji, te ćeš se raširiti na zapad i na istok i na sever i na jug, i svi narodi na zemlji blagosloviće se u tebi i u semenu tvom.

15 I evo, ja sam s tobom, i čuvaću te kuda god pođeš, i dovešću te natrag u ovu zemlju, jer te neću ostaviti dokle god ne učinim šta ti rekoh.

16 A kad se Jakov probudi od sna, reče: Zacelo je Gospod na ovom mestu; a ja ne znah.

17 I uplaši se, i reče: Kako je strašno mesto ovo! Ovde je doista kuća Božja, i ovo su vrata nebeska.

18 I usta Jakov ujutru rano, i uze kamen što beše metnuo sebi pod glavu, i utvrdi ga za spomen i preli ga uljem.

19 I prozva ono mesto Vetilj, a pre beše ime onom gradu Luz.

20 I učini Jakov zavet, govoreći: Ako Bog bude sa mnom i sačuva me na putu kojim idem i da mi hleba da jedem i odela da se oblačim,

21 I ako se vratim na miru u dom oca svog, Gospod će mi biti Bog;

22 A kamen ovaj koji utvrdih za spomen biće dom Božji; i šta mi god daš, od svega ću deseto dati Tebi.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3304

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3304. Držeći rukom za petu Isava, označava najniže dobro Prirodnog koje ima neku moć. Ovo je jasno iz značenja ruke koja označava moć (vidi br. 878), a i iz toga što se njome opisuje istina (br. 3091); iz značenja držati rukom za , što označava pripojiti se (pridružiti se); iz značenja pete, koja označava najniže u Prirodnom (vidi br. 259); i iz reprezentacije Isava, koji je dobro Prirodnog (vidi br. 3302). Otuda je jasno, da se sa držati petu Isavovu označava najniže dobro u Prirodnom, kojemu se istina pripojila s nekom moći. Što se tiče toga da se istina pripojila najnižem dobru u Prirodnom s nekom moći, slučaj je kao što sledi. Prirodno, ili prirodni čovek, kada se ponovo rađa, on je začet od dobra i istine iz Racionalnog, ili kroz Racionalno od Duhovnog, a ovo (je začeto) kroz Nebesko, a preko Nebeskog od Božanskog; tako da postoji naporedni influks, koji počevši od Božanskog, i sledeći redom, završava se u najnižem u Prirodnom, to jest, u ovome što je svetsko i telesno. Kada je najniže Prirodno zagađeno onim što je nasleđeno od majke, i u ovome slučaju ne može da se ujedini s dobrom, ali može da mu se pripoji s nekom moći, niti se istina može ujediniti s dobrom sve dok se ono što je zagađeno ne izagna. Ovo je razlog da se dobro rađa kod čoveka, ali ne istina, pa stoga mala deca nemajuj nikakvo poznavanje istine, i istina treba da se nauči, i kasnije se može povezati s dobrom (vidi br. 1831, 1832). Zbog toga je rečeno, da su udarali jedno odrugo (vidi br. 3289). Zbog toga je to, daod prvog začeća istina staje na mesto (vara) dobra, kao što se kaže o Jakovu da je stao na mesto (prevario) Isava: Pravo je što se zove Jakov, jer me već drugom prevari! (Postanje 27:36); kao i kod Osije: I pohodiće (kazniće) Jakova po putovma njegovijem, platiće mu po djelima njegovijem. U utrobi uhvatii za petu brata svojega (stade na njegoivo mesto) i u sili svojoj bori se s Bogom Osija 12:2. 4). Oni koji se umom drže samo istorijskih stvari, i ne mogu od njih da se odvoje, znaju samo pojedinosti koje se ovde pominju, kao i one koje se gore pominju, oni naslućuju ono što će se kasnije desiti između Isava i Jakova, u čemu se utvrđuju onim što sledi. Ali Reč Gospodva je takva, da su istorijske stvari u svome nizu, a duhovne stvari koje pripadaju unutranjem smislu, su u svojim nizovima, s tim ciljem da prve mogu da posmatraju spoljašnji ljudi, a druge unutrašnji, ida tako bude korespondencija (saobraznost) izeđu njih, to jest, između spoljašnjeg i unutrašnjeg; i to sve preko

Reči, jer je Reč jedinstvo zemlje i neba, kao što je često gore pokazano. Na taj način u svokoj osobi, koja je u svetom stanju kada čita Reč, postoji jedinstvo njegovog spoljašnjeg čoveka koji je na zemlji, i njegovog unutrašnejg čoveka koji je u nebu.

  
/ 10837  
  

Bible

 

Postanak 15

Studie

   

1 Posle ovih stvari dođe Avramu reč Gospodnja u utvari govoreći: Ne boj se, Avrame, ja sam ti štit, i plata je tvoja vrlo velika.

2 A Avram reče Gospode, Gospode, šta ćeš mi dati kad živim bez dece, a pa kome će ostati moja kuća to je Elijezer ovaj Damaštanin?

3 Još reče Avram: Eto meni nisi dao poroda, pa će sluga rođen u kući mojoj biti moj naslednik.

4 A gle, Gospod mu progovori: Neće taj biti naslednik tvoj, nego koji će izaći od tebe taj će ti biti naslednik.

5 Pa ga izvede napolje i reče mu: Pogledaj na nebo i prebroj zvezde, ako ih možeš prebrojati. I reče mu: Tako će ti biti seme tvoje.

6 I poverova Avram Bogu, a On mu primi to u pravdu.

7 I reče mu: Ja sam Gospod, koji te izvedoh iz Ura haldejskog da ti dam zemlju ovu da bude tvoja.

8 A on reče: Gospode, Gospode, po čemu ću poznati da će biti moja?

9 I reče mu: Prinesi mi junicu od tri godine i kozu od tri godine i ovna od tri godine i grlicu i golupče.

10 I on uze sve to, i raseče na pole, i metnu sve pole jednu prema drugoj; ali ne raseče ptice.

11 A ptice sletahu na te mrtve životinje; a Avram ih odgoniše.

12 A kad sunce beše na zalasku, uhvati Avrama tvrd san, i gle, strah i mrak velik obuze ga.

13 I Gospod reče Avramu: Znaj zacelo da će seme tvoje biti došljaci u zemlji tuđoj, pa će joj služiti, i ona će ih mučiti četiri stotine godina.

14 Ali ću suditi i narodu kome će služiti; a posle će oni izaći s velikim blagom.

15 A ti ćeš otići k ocima svojim u miru, i bićeš pogreben u dobroj starosti.

16 A oni će se u četvrtom kolenu vratiti ovamo; jer gresima amorejskim još nije kraj.

17 A kad se sunce smiri i kad se smrče, gle, pećse dimljaše, i plamen ognjeni prolažaše između onih delova.

18 Taj dan učini Gospod zavet s Avramom govoreći: Semenu tvom dadoh zemlju ovu od vode misirske do velike vode, vode Efrata,

19 Kenejsku, kenezejsku i kedmonejsku,

20 I hetejsku i ferezejsku i rafajsku,

21 I amorejsku i hananejsku i gergesejsku i jevusejsku.