Bible

 

Postanak 27

Studie

   

1 Kad Isak ostare i oči mu potamneše, te ne videše, dozva Isava starijeg sina svog, i reče mu: Sine! A on odgovori: Evo me.

2 Tada reče: Evo ostareo sam, ne znam kad ću umreti;

3 Uzmi oružje svoje, tul i luk, i izađi u planinu, te mi ulovi lov;

4 I zgotovi mi jelo po mojoj volji, i donesi mi da jedem, pa da te blagoslovi duša moja dok nisam umro.

5 A Reveka ču šta Isak reče sinu svom Isavu. I Isav otide u planinu da ulovi lov i donese.

6 A Reveka reče Jakovu, sinu svom govoreći: Gle, čuh oca tvog gde govori s Isavom, bratom tvojim i reče:

7 Donesi mi lov, i zgotovi jelo da jedem, pa da te blagoslovim pred Gospodom dok nisam umro.

8 Nego sada, sine, poslušaj me šta ću ti kazati.

9 Idi sada k stadu i donesi dva dobra jareta, da zgotovim ocu tvom jelo od njih, kako rado jede.

10 Pa ćeš uneti ocu da jede i da te blagoslovi dok nije umro.

11 A Jakov reče Reveci materi svojoj: Ali je Isav brat moj rutav, a ja sam gladak;

12 Može me opipati otac, pa će se osetiti da sam ga hteo prevariti, te ću navući na se prokletstvo mesto blagoslova.

13 A mati mu reče: Neka prokletstvo tvoje, sine padne na mene; samo me poslušaj, i idi i donesi mi.

14 Tada otišavši uze i donese materi svojoj; a mati njegova zgotovi jelo kako jeđaše rado otac njegov.

15 Pa onda uze Reveka najlepše haljine starijeg sina svog, koje behu u nje kod kuće, i obuče Jakova mlađeg sina svog.

16 I jarećim kožicama obloži mu ruke i vrat gde beše gladak.

17 I dade Jakovu sinu svom u ruke jelo i hleb što zgotovi.

18 A on uđe k ocu svom i reče: Oče. A on odgovori: Evo me; koji si ti, sine?

19 I Jakov reče ocu svom: Ja, Isav tvoj prvenac; učinio sam kako si mi rekao; digni se, posadi se da jedeš lov moj, pa da me blagoslovi duša tvoja.

20 A Isak reče sinu svom: Kad brže nađe, sine? A on reče: Gospod Bog tvoj dade, te izađe preda me.

21 Tada reče Isak Jakovu: Hodi bliže, sine da te opipam jesi li sin moj Isav ili ne.

22 I pristupi Jakov k Isaku ocu svom, a on ga opipa, pa reče: Glas je Jakovljev, ali ruke su Isavove.

23 I ne pozna ga, jer mu ruke behu kao u Isava brata njegovog rutave: Zato ga blagoslovi;

24 I reče mu: Jesi li ti sin moj Isav? A on odgovori: Ja sam.

25 Tada reče: A ti daj, sine, da jedem lov tvoj, pa da te blagoslovi duša moja. I dade mu, te jede; pa mu donese i vino te pi.

26 Potom Isak, otac njegov reče mu: Hodi sine, celivaj me.

27 I on pristupi i celiva ga; a Isak oseti miris od haljina njegovih, i blagoslovi ga govoreći: Gle, miris sina mog kao miris od polja koje blagoslovi Gospod.

28 Bog ti dao rose nebeske, i dobre zemlje i pšenice i vina izobila!

29 Narodi ti služili i plemena ti se klanjala! Bio gospodar braći svojoj i klanjali ti se sinovi matere tvoje! Proklet bio koji tebe usproklinje, a blagosloven koji tebe uzblagosilja!

30 A kad Isak blagoslovi Jakova, i Jakov otide ispred Isaka oca svog, u taj čas dođe Isav brat njegov iz lova.

31 Pa zgotovi i on jelo i unese ocu svom, i reče mu: Ustani, oče, da jedeš šta ti je sin ulovio, pa da me blagoslovi duša tvoja.

32 A Isak otac njegov reče mu: Ko si ti? A on reče: Ja, sin tvoj, prvenac tvoj Isav.

33 Tada se prepade Isak, i reče: Ko? Da gde je onaj koji ulovi i donese mi lova, i od svega jedoh pre nego ti dođe, i blagoslovih ga? On će i ostati blagosloven.

34 A kad ču Isav reči oca svog, vrisnu glasno i ožalosti se veoma, i reče ocu svom: Blagoslovi i mene, oče.

35 A on mu reče: Dođe brat tvoj s prevarom, i odnese tvoj blagoslov.

36 A Isav reče: Pravo je što mu je ime Jakov, jer me većdrugom prevari. Prvenaštvo mi uze, pa eto sada mi uze i blagoslov. Potom reče: Nisi li i meni ostavio blagoslov?

37 A Isak odgovori, i reče Isavu: Eto sam ga postavio tebi za gospodara; i svu braću njegovu dadoh mu da mu budu sluge; pšenicom i vinom ukrepih ga; pa šta bih sada tebi učinio, sine?

38 I Isav reče ocu svom: Eda li je samo jedan blagoslov u tebe, oče? Blagoslovi i mene, oče. I stade glasno plakati Isav.

39 A Isak otac njegov odgovarajući reče mu: Evo, stan će ti biti na rodnoj zemlji i rosi nebeskoj ozgo.

40 Ali ćeš živeti od mača svog, i bratu ćeš svom služiti; ali će doći vreme, te ćeš pošto se naplačeš skršiti jaram njegov s vrata svog.

41 I Isav omrze ljuto na Jakova radi blagoslova, kojim ga blagoslovi otac, i govoraše u srcu svom: Blizu su žalosni dani oca mog, tada ću ubiti Jakova brata svog.

42 I kazaše Reveci reči Isava sina njenog starijeg, a ona poslavši dozva Jakova mlađeg sina svog, i reče mu: Gle, Isav brat tvoj teši se time što hoće da te ubije.

43 Nego, sine, poslušaj šta ću ti kazati; ustani i beži k Lavanu bratu mom u Haran.

44 I ostani kod njega neko vreme dokle prođe srdnja brata tvog,

45 Dokle se gnev brata tvog odvrati od tebe, te zaboravi šta si mu učinio; a onda ću ja poslati da te dovedu odande. Zašto bih ostala bez obojice vas u jedan dan?

46 A Isaku reče Reveka: Omrzao mi je život radi ovih Hetejaka. Ako se Jakov oženi Hetejkom, kakvom između kćeri ove zemlje, na šta mi život?

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3513

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3513. Da jedem, označava usvajanje na taj način. Ovo je očito iz značenja jesti, što je usvajati (o čemu vidi br. 2187, 2343, 3168, 3503). Usvajanje seizvodi kada se istine, ili saznanja dobra i istine, uvedu uz prijatnosti i uživanja u Prirodno, i kad e ove istine povežu s dobrom tamo, tada dolazi do komuinikacije s istinom i dobrom Racionalnog, znači s Racionalnim, a ta je komunikacija ono što se naziva usvajanjem, jer ovakva istina i dobro pripadaju Racionalnom u Prirodnom. Jer su stvari koje su u Racionalnom, u odnosu na one koje su u Prirodnom, kao pojedinosti u odnosu na opšte stvari. Poznato je da se opšte sastojiod pojedinosti, i da bez pojedinosti ne može da bude ništa opšte. Opštekoje pripada pojedinostima Racionalnog je ono što se pokazuje u Prirodnom, i pošto je to opšte, to se ono pokazuje pod drugim oblikom, i to prema redu pojedinosti koje ga sačinjavaju, pa stoga i prema obliku koji iz toga proizlazi. Ako su pojedinosti i posebnosti nebekog dobra i duhovne istine ono što oblikuje opšte u Prirodnom, u tom slučaju tamo postoji jedan nebeski i duhovni oblik, i u određenoj slici postoji nešto što predstavlja nebo i najmanjim stvarima opšteg. Ali ako pojedinosti i posebnosti ne pripadaju dobru i istini, nego zlu i obmani, koji oblikuju opšte stvari u Prirodnom, u ovom slučaju tamo je predstavljena slika nečega u paklu u namanjim stvarima opštega. Takve su one stvari koje su označene jedenje i pijenjem (u Svetoj Večeri), gde tako isto jedenje i pijenja označavaju usvajanje: naime, jedenje, usvajanje dobra: a pijenje, usvajanje istine. Ako dobro, to jest, ljubav ka Gospodu i samilost prema bližnjemu oblikuju unutrašnjeg ili racionalnog čoveka, i ako zbog toga dođe do korespondencije spoljašnjeg i unutrašnjeg čoveka, tada čovek postaje slika neba u opštem kao i u posebnom, a to znači slika Gospoda. Ali ako prezrenje Gospoda, i dobra i istine vere, i mržnja prema bližnjemu, oblikuju unutrašnjeg čoveka, u ovome slučaju čovek postaje u pojenosima i u opštem slika pakla; a naročito ako je u isto vreme u spoljašnjoj svetosti, jer otuda dolazi profanacija. Tako oni koji jedu i piju (u Svetoj Večeri) na dostojan način, usvajaju (stiču) večni život, a oni koji jedu i piju nedostojno, usvajaju sebi smrt.

  
/ 10837