Bible

 

Postanak 24

Studie

   

1 A Avram beše star i vremenit, i Gospod beše blagoslovio Avrama u svemu;

2 I reče Avram sluzi svom najstarijem u kući svojoj, koji beše nad svim dobrom njegovim: Metni ruku svoju pod stegno moje,

3 Da te zakunem Gospodom Bogom nebeskim i Bogom zemaljskim da nećeš dovesti žene sinu mom između kćeri ovih Hananeja, među kojima živim;

4 Nego da ćeš otići u zemlju moju i u rod moj i dovesti ženu sinu mom Isaku.

5 A sluga mu reče: i ako devojka ne htedbude poći sa mnom u ovu zemlju; hoću li odvesti sina tvog u zemlju iz koje si se iselio?

6 A Avram mu reče: Pazi da ne odvedeš sina mog onamo.

7 Gospod Bog nebeski, koji me je uzeo iz doma oca mog i iz zemlje roda mog, i koji mi je rekao i zakleo mi se govoreći: Semenu ću tvom dati zemlju ovu, On će poslati anđela svog pred tobom da dovedeš ženu sinu mom odande.

8 Ako li devojka ne htedbude poći s tobom, onda da ti je prosta zakletva moja; samo sina mog nemoj odvesti onamo.

9 I metnu sluga ruku svoju pod stegno Avramu gospodaru svom, i zakle mu se za ovo.

10 Tada sluga uze deset kamila između kamila gospodara svog da ide, jer sve blago gospodara njegovog beše pod njegovom rukom; i otišavši dođe u Mesopotamiju do grada Nahorovog.

11 I pusti kamile da poležu iza grada kod studenca pred veče kad izlaze građanke da zahvataju vode;

12 I reče: Gospode Bože gospodara mog Avrama, daj mi sreću danas i učini milost gospodaru mom Avramu.

13 Evo, ja ću stajati kod ovog studenca, a građanke će doći da zahvataju vode.

14 Kojoj devojci kažem: Nagni krčag svoj da se napijem, a ona reče: Na pij, i kamile ću ti napojiti; daj to da bude ona koju si namenio sluzi svom Isaku; i po tome da poznam da si učinio milost gospodaru mom.

15 I on još ne izgovori, a to Reveka, kći Vatuila sina Melhe žene Nahora brata Avramovog, dođe s krčagom na ramenu.

16 I beše vrlo lepa, još devojka, još je čovek ne beše poznao. Ona siđe na izvor, i natoči krčag, i pođe;

17 A sluga iskoči pred nju, i reče; daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvog.

18 A ona reče: Na pij, gospodaru. I brže spusti krčag na ruku svoju, i napoji ga.

19 I kad ga napoji, reče: i kamilama ću tvojim naliti neka se napiju.

20 I brže izruči krčag svoj u pojilo, pa opet otrča na studenac da nalije, i nali svim kamilama njegovim.

21 A čovek joj se divljaše, i ćutaše, neće li poznati je li Gospod dao sreću putu njegovom ili nije.

22 A kad se kamile napiše, izvadi čovek zlatnu grivnu od po sikala i metnu joj oko čela, i dve narukvice metnu joj na ruke od deset sikala zlata.

23 I reče: Čija si kći? Kaži mi. Ima li u kući oca tvog mesta za nas da prenoćimo?

24 A ona mu reče: Ja sam kći Vatuila sina Melšinog, koga rodi Nahoru.

25 Još reče: Ima u nas mnogo slame i piće i mesta za noćište.

26 Tada čovek savivši se pokloni se Gospodu,

27 I reče: Blagosloven da je Gospod Bog gospodara mog Avrama, što ne ostavi milost svoju i veru svoju prema gospodaru mom, i putem dovede me Gospod u dom rodbine gospodara mog.

28 A devojka otrča i sve ovo kaza u domu matere svoje.

29 A Reveka imaše brata, kome ime beše Lavan; i istrča Lavan k čoveku na studenac,

30 Kako vide grivnu i narukvice na rukama sestre svoje i ču gde Reveka sestra mu reče: Tako mi kaza čovek; dođe k čoveku; a on stajaše kod kamila na studencu.

31 I reče: Hodi, koji si blagosloven od Gospoda; što bi stajao napolju? Spremio sam kuću, ima mesta i za kamile.

32 I dovede čoveka u kuću, i rastovari kamile; i dodaše slame i piće kamilama, i donesoše vode za noge njemu i ljudima što behu s njim;

33 I postaviše mu da jede; ali on reče: Neću jesti dokle ne kažem stvar svoju. A Lavan mu reče: Govori.

34 Tada reče: Ja sam sluga Avramov.

35 A Gospod je blagoslovio gospodara mog veoma, te je postao velik, i dao mu je ovaca i goveda, i srebra i zlata, i sluga i sluškinja, i kamila i magaraca.

36 I još Sara žena gospodara mog rodi sina gospodaru mom u starosti njegovoj, i on mu dade sve što ima.

37 A mene zakle gospodar moj govoreći: Nemoj dovesti sinu mom žene između kćeri ovih Hananeja, među kojima živim;

38 Nego idi u dom oca mog i u rod moj, da dovedeš ženu sinu mom.

39 A ja rekoh gospodaru svom:

40 Može biti da devojka neće hteti poći sa mnom.

41 A on mi reče: Gospod, po čijoj volji svagda živeh, poslaće anđela svog s tobom, i daće sreću tvom putu da dovedeš ženu sinu mom od roda mog, iz doma oca mog.

42 Onda će ti biti prosta zakletva moja, kad otideš u rod moj; ako ti je i ne dadu, opet će ti biti prosta zakletva moja.

43 I kad dođoh danas na studenac, rekoh: Gospode Bože gospodara mog Avrama, ako si dao sreću putu mom, kojim idem,

44 Evo, ja ću stajati kod studenca: koja devojka dođe da zahvati vode, i ja joj kažem: Daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvog,

45 A ona mi odgovori: i ti pij i kamilama ću tvojim naliti; to neka bude žena koju je namenio Gospod sinu gospodara mog.

46 Ja još ne izgovorih u srcu svom, a dođe Reveka s krčagom na ramenu, i sišavši na izvor zahvati; i ja joj rekoh: Daj mi da se napijem.

47 A ona brže spustivši sa sebe krčag reče: Na pij, i kamile ću ti napojiti. I kad se napih, napoji i kamile moje.

48 I zapitah je govoreći: Čija si kći? A ona odgovori: Ja sam kći Vatuila sina Nahorovog, kog mu rodi Melha. Tada joj metnuh grivnu oko čela i narukvice na ruke;

49 I padoh i poklonih se Gospodu, i zahvalih Gospodu Bogu gospodara mog Avrama, što me dovede pravim putem da nađem kćer brata gospodara svog za sina njegovog.

50 Ako ćete dakle učiniti ljubav i veru gospodaru mom, kažite mi; ako li nećete, kažite mi, da idem na desno ili na levo.

51 A Lavan i Vatuilo odgovarajući rekoše: Od Gospoda je ovo došlo; mi ti ne možemo kazati ni zlo ni dobro. Eto, Reveka je u tvojoj vlasti, uzmi je pa idi, i neka bude žena sinu tvog gospodara, kao što kaza Gospod.

52 A kad ču sluga Avramov reči njihove, pokloni se Gospodu do zemlje;

53 I izvadi zaklade srebrne i zlatne i haljine, i dade Reveci; takođe i bratu njenom i materi njenoj dade darove.

54 Potom jedoše i piše on i ljudi koji behu s njim, i prenoćiše. A kad ujutru ustaše, reče sluga: Pustite me gospodaru mom.

55 A brat i mati njena rekoše: Neka ostane devojka kod nas koji dan, barem deset dana, pa onda neka ide.

56 A on im reče: Nemojte me zadržavati, kad je Gospod dao sreću mom putu; pustite me da idem gospodaru svom.

57 Tada rekoše: Da zovemo devojku, i upitamo šta ona veli.

58 I dozvaše Reveku i rekoše joj: Hoćeš ići s ovim čovekom? A ona odgovori: Hoću.

59 I pustiše Reveku sestru svoju i dojkinju njenu sa slugom Avramovim i ljudima njegovim.

60 I blagosloviše Reveku i rekoše joj: Sestro naša, da se namnožiš na hiljade hiljada, i seme tvoje da nasledi vrata svojih neprijatelja!

61 I podiže se Reveka s devojkama svojim, i posedaše na kamile, i pođoše s čovekom; i sluga uzevši Reveku otide.

62 A Isak iđaše vraćajući se od studenca Živoga koji me vide jer življaše u južnom kraju;

63 A beše izašao Isak u polje pred veče da se pomoli Bogu; i podigavši oči svoje ugleda kamile gde idu.

64 I Reveka podigavši oči svoje ugleda Isaka, te skoči s kamile,

65 I reče sluzi: Ko je onaj čovek što ide preko polja pred nas? A sluga reče: Ono je gospodar moj. I ona uze pokrivalo i pokri lice.

66 I pripovedi sluga Isaku sve što je svršio.

67 I odvede je Isak u šator Sare matere svoje; i uze Reveku, i ona mu posta žena, i omile mu. I Isak se uteši za materom svojom.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2851

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2851. I sjeme tvoje će naslijediti vrata neprijatelja tvojih: da ovo označava da će ljubav prema bližnjem i vera zauzeti mesto gde su prethodno bili zlo i obmana, vidi se iz značenja naslediti, što je primiti Gospodov život (vidi br. 2658), u ovom slučaju označava naslediti, jer kada ljubav prema bližnjem i vera dođu na mest la i obmane, Gospodov život dolazi na ono mesto; i iz značenja semena, koje označava ljubav ka bližnjemu i veru, vidi br. 1025. (1447, 1610, 1941; i iz značenja vrata, o kojima ćemo odmh govoriti; i iz značenja neprijatelja ili, što je isto, onih koji su u zlu i u obmani, koji su ozačeni neprijateljima i protivnicima u unutrašnjm smislu Reči: Što se tiče značenja vrata, kod čovka postoje uglavnom dvoja vrata: jedna su otvorena prema paklu, i ona su otvorena zlima i obmnama; na ovim vratima su pakleni geniji i duhovi; druga vrata stoje otvorena prema nebu, i ona su otvorena dobrima i istinama, i na tim vratima su anđeli. Na taj nači, postoje vrata koja vode u pakao, i vrata koja vode u nebo. Vrata pakla su otvorena onima koji su u zlu i obmani, i samo kroz pukotine iznad prodire malo svetla od neba, ako da još mogu da misle i da razmišljaju; a vrata neba su otvorena onima koji su u dobru i u istini koja je od dobra. Jer postoje dva puta koja vode u čovekov racionalni um, viši ili unutrašnji put, kroz koji ulaze dobro i istina od Gospoda, i niži ili spoljašnji put, kroz koji ulaze zlo i obmana odozdo iz pakla. Racionalni um je u sredini između, i on naginje i jednom i drugom putu. Ovaj se um u Reči upoređuje sa gradom, i naziva se gradom jer su u njemu dobra i istine; i, pošto se upoređuje sa gradom i naziva gradom, ima i vrata koja mu se pripisuju, i koja se opisuju na razne načine, kao opkoljen (grad) i napadnut od neprijatelja, to jest, od genija i duhova, a brane ga anđeli od Gospoda, to jest, brani ga Gospod. Pakleni geniji i duhovi, sa zlima i obmanama, ne mogu doći dalje od nižih ili spoljašnjih vrata, a nikako u grad, jer kad bi mogli ući u grad, to jest u racionalni um, bilo svršeno sa čovekom. Ali kad dođu tako blizu da im se čini da su zauzeli grad, tada se on zatvara, tako da dobro i istina više se ne ulivaju iz neba osim kroz nešto kao pukotine, kao što je rečeno. Otuda takve osobe nemaju više ništa od ljubavi ka bližnjemu niti išta od vere, nego smatraju da je dobro zlo, a istina da je obmana; otuda dolazi to da oni više nisu istinski racionalni, iako im se čini da jesu (vidi br. 1914, 1944); i otud se naziaju mrtvim ljudima, iako oni sami veruju da su više živi od drugih (vidi br. 61, 290); a ovo je posledica toga što su im vrata neba zatvorena. Da su im zatvorena, pokazuje se jasno u drugom životu; a tako isto, u drugu ruku, da su vrata neba otvorena onima koji su u dobru i istini. Što se, posebno, tiče vrata neprijtelja, o kojima se govori u ovome stihu, ova su vrata kod čoveka u njegovom prirodnom umu, i kad je on potpuno prirodni čovek, ili nepreporođen,

tada zla i obamna stoje na vratima ili, što je isto, zli geniji i duhovi utiču s požudama za zlom i ubeđenjima u obmane (vidi br. 687, 697, 1692); ali kad čovek postane duhovan ili preporođen, tada zla i obmane ili, što je isto, zli geniji i duhovi, odagone se od tih vrata, ili iz toga uma, a kada su odagnani, tada dobra i istine uzimju njihovo mesto, što je označeno ovim rečima, Sjeme tvoje naslijediće vrata neprijatelja tvojih. To se događa ko svakoga čoveka koji se preporađa; tako isto u drugom životu s onima koji dolaze u Gospodovo carstvo; to se događa u opšte i s onima koji su u crkvi, koja se sastoji od mnogih. To je pretstavljeno sinovima izrailjevim koji izgone Neznabošce iz zemlja Hananske, i ovo se u doslovnom smilsu označava ovim rečima, Tvoje će sjeme naslijediti vrata neprijatelja tvojih, dok se u unutrašnjem smislu označava ono što je gore rečeno. Otuda je bilo uobučajeno u drevna vremena da se koristi ovaj izraz kada su se blagosiljani oni koji su trebali da uđu u brak, kao što je vidljivo iz blagoslova koji je Laban izgovorio nad svojom sestrom Rebekom kada se verila za Isaka: Sestro naša, da se namnožiš na tisuće tisuća, i sjeme tvoje da naslijedi vrata svojih neprijatelja (Postanje 24:60).

Da su ovakve stvari u Reči označene vratima neprijatelja ili onih koji te mrze, može se videt iz sledećih odlomaka: - kod Isaije: A tvoj ću korjen umoriti glađu, a ostatak tvoj on će pobiti. Radujte se , o vrata, viči, grade, rastopila si se sva zemljo Filistejska, jer sa sjevera ide dim (Isaija 14:30, 31): umoriti korjen glađu u pobiti ostatak, znači oduzeti dobra i istine koje je Gospod sačuvao (pohranio) iznutra; ostatak označava dobra i istine, vidi br. 468, 530, 560-562, 661, 798, 1050, 1738, 1906, 2284; vrata označavaju taj um ili, što je isto, dobra i istine u njemu, vidi br. 402, 2268, 2450, 2451, 2712 Filistija označava poznavanje vere ili, što je isto, one koji su u znanjima, ali ne i u dobrima vere, vidi br. 1197, 1198; dim sa severa označava onu obmanu iz pakla; dim označava obmanu od zla, vidi br. 1861).

Opet: Razbiće se pusti grad, zatvorene će biti sve kuće da niko ne ulazi. Tužnjava će biti po ulicama radi vina; proći će svako veselje, otići će radost zemaljska. Pustoš će ostati u gradu, i vrata će se razvaliti (Isaija 24:10-13. : pusti grad koji će biti razbijen znači ljudski um, koji je lišen istine; zatvoriti sve kuće označava da nema dobra; da kuća označava dobro, može se videti, br. 2233, 2234; tužnjava zbog vina na ulicama označava stanje obmane, a tužnjava se odnosi na obmanu, br. 2240: da vino označava istinu, zbog koje je bila tužnjava jer nema vina, br. 1071, 1798; da su ulice onošto vodi istinama, br. 2336, a milina koje nema, odnosi se na istinu, a radost koja je nestala, na dobro; otuda se vidi šta je označeno ostatkom grada koji je razbijen, i vratima koja su razvaljena; kaže se da su vrata razvaljena kad vladaju samo zla i obmane.

Kod Jeremije: Putovi Sionski tuže, jer niko ne ide na praznik; sva su vrata njegova pusta, svećenici njegovi uzdišu, djevojke su njegove žalosne, i sam je jadan. Protivnici njegovi postaše glava, neprijateljima je njegovima dobro, jer ga Jehova ucijeli za mnoštvo bezakonja njegova, djeca njegova idu u ropstvo pred neprijateljem (Plač 1:4, 5); putovi Siona koji tuže označavaju da nije više bilo istina od dobra; putovi označavaju istine, vidi gore br. 189, 627, 2333; sva vrata da su pusta označava da su svi prolazi bili zaposednuti obmanama; protivnici koji postaše glava, označavaju da zla vladaju.

Opet: Jehova naumi da raskopa zid kćeri Sionske; rasteže uže, i ne odvrati ruke svoje da ne zatre, i ojadi opkop i zid, izemogoše skupa. Utonuše u zemlju vrata njezina, i potr prijevornice njezine; razvaljuju usta na te svi neprijatelji tvoji, zvižde i škrguću zubima, govoreći: proždrijesmo; ovo je doista dan koji čekasmo, dočekasmo, vidjesmo (Plač 2:8, 9, 16). Vrata koja su utonula u zemlju znači da je prirodni um bio zaposednut zlima i obmanama; njeni carevi i knezovi među narodima (rasuti) označavaju da su istine utonule u zla; da car označava istinu u opšte, može se videti, br. 1672, 1728, 2015, 2069; da knezovi označavaju glavne istine, br. 1482, 2089; da narodi označavaju zla, br. 1259, 1260, 1849, 1868, 2588).

Kod Mojsija: Podignuće Jehova na tebe narod iz daleka, s kraja zemlje, koji će opustiti sva tvoja vrata (u Daničićevom prevodu: koji će doletjeti kao orao)(Zak. Pon. (28:49, 52, 53). Ovo je jedna od kletvi koje je Mojsije pretskazao narodu, ako ne budu ustrajali u uredama i zakonima; a narod iz daleka, sa kraja zemlje, u unutrašnjem smislu označava zla i obmane, ili one koji su u zlima i obmanama; opustjela vrata označavaju da će svi prolazi za dobro i istinu biti zatvoreni.

Kod Nahuma: Eto, narod su ti žene usred tebe; neprijateljima će tvojim biti širom otvorena vrata od zemlje tvoje, oganj će proždrijeti prijevornice tvoje. Nahvataj sebi vode za opsadu, utvrdi ograde svoje; uđi u kao i ugazi u blato, opravi peć i opeke Naum 3:13, 14); vrata zemlje koja su otvorena neprijatelju označava da zla uzimju meso gde dobra treba da budu. U knjizi o Sudijama: Nesta putova, i koji iđahu stazama iđahu krivijem putovima. Nesta sela u Izrailju, nesta ih, dokle ne nastah ja, Debora, dokle ne nastah majka Izrailju. On izabra nove bogove, tad at bijaše na vratima; viđaše li se štiti i koplje među četrdeset tisuća u Izrailju? Sudije 5:6-8. : proroštvo Deborino i Barakovo; rat bijaše na vratima, znači da su dobra i istine bili napadnuti.

Kod Davida:

O meni razgovaraju sjedeći na vratima, pijući vino pjevaju me Psalam 69:12. ; oni koji sede na vratimaoznačavaju zla i obmane; oni tako isto označavaju paklene (duhove).

Kod Jezikilja:

U utvari Božijoj, odveden bih na vrata unutrašnja koja gledaju na sjever, gdje stajaše idol od revnosti, koji draži na revnost. Potom mi reče; sine čovječiji, vidiš li što ti rade? Da otidem daleko od svetinje svoje? Ali još ćeš ti vidjeti većijeh gadova Jezekilj 8:3? 8:6? 8:14? 8:15); vrata unutrašnja koja gledaju na sjever označavaju mesto gde su bile unutrašnje obmane; vrata na domu Jehovinom prema severu označavaju mesto gde su bila unutrašnja zla; postoje unutrašnje obamne i zla, i postoji unutrašnja sfera u kojoj su takvi duhovi i geniji, vidi gore, br. 2121-2124.

Kod Davida:

Što su strijele u ruci jakome, to su sinovi mladi. Blago čovjeku koji je njima napunio tul svoj! Ne će se osramotiti kad se stanu razgovarati s neprijatejima na vratima (Psalam 127:3-5); razgovarati s neprijateljima na vratima znači ne bojati se zala i obmana, tako i nemati straha od pakla.

Kod Isaije:

U ono će vrijeme Jehova biti slavna kruna i dičan vijenac ostatku naroda svojega. I duh suda onome ko sjedi da sudi, i sila onima koji uzbijaju boj do vrata. Ali se i oni zanose od vina, i posrću od silovita pića (Izaija 28:5-7).

Opet: jer nasilnika ne će biti, i nestaće podsmjevača, i istrijebiće se svi koji gledaju da čine bezakonje. Koji okrivljuju čovjeka za riječ, i meću zamku onome koji kara na vratima, i obaraju pravednoga lažju (Izaija 29:20, 21).

Opet: Elam uze tul, s kolima ljudi i konjicima, i Cir istače štit i krasne doline tvoje napuniše se kola, i konjici se namjestiše pred vratima (Izaija 22:6-8).

Kod Jeremije: Juda tuži, i vrata su mu žalosna, leže na zemlji u crno zaviti; vika iz Jerusalima podiže se. Najveći među njima šalju najmanje po vodu; došavši na studence, ne nađoše vode (Jeremija 14:2, 3).

Opet: Staraca nema više na vratima, i mladića na pjevanju (Plač 5:14).

Iz ovih se odlomaka može videti što je oznaeno vratima neprijatelja, naime, pakao, ili pakleni duhovi, koji neprestano napadaju dobra i istine, a koje se nalaze u čovekovom prirodnom umu; ali kad je čovek takav da prihvata dobra i istine, a tako i anđele, tada Gospod odagoni paklene duhove iz toga mesta, a kad su odagnani, tad su otorena vrata neba, to jest samo nebo. Ova vrata se pominju u Reči na raznim mestima, kao u sledećim odlomcima. – kod Isaije:

Tada će se pjevati ova pjesm zemlji Judinoj: imasmo tvrd grad; zidovi su i opkop spasenje. Otvorite vrata da uđe narod pravedni, koji drži vjeru Isaija 26:1, 2).

Opet:

Ovako govori Jehova pomazaniku svojemu Cirum kojega držim za desnicu da oborim pred njim narode i careve raspašem, da se otvaraju vrata pred njim, i da ne budu vrata zatvorena Isaija 45:1, 2).

Opet:

I tuđini će sazidati zidove tvoje i carevi njihovi služiće ti. I tvoja će vrata biti svagda otvorena, i ne će se zatvrati ni danju ni noću. Neće se čuti više nasilje u tvojoj zemlji ni pustošenje na međama tvojim; nego ćeš zvati zidove svoje spasenjem i vrata tvoja hvalom (Isaija 60:10, 11, 18).

Opet: Prođite kroz vrata, pripravite put narodu; poravnite put, uklonite kamenje, podignite zastavu narodu. Evo, Gospod oglasi do krajeva zemaljskih: recite kćeri Sionskoj, evo, spasitelj tvoj ide, evo, plata je njegova kod njega, i djelo njegovo pred njim (Isaija 62:10-12).

Kod Miheja: Pred njima će ići koji razbija; oni će razbiti i proći kroz vrfata, i izaći će; i car će njihov ići pred njima, i Jehova će biti pred njima Mihej 2:13).

Kod Davida: Vrata! Uzvisite vrhove svoje, uzvisite vrata vječna! Ide car slave. Ko je taj car slave? Jehova krjepak i silan, Jehova silan u boju. Ko je taj car slave? Jehova nad vojskama; on je car slave Psalam 24:7-10).

Opet: Slavi, Jerusalime, Jehovu, hvali Boga svojega, Sione! jer on utvrđuje prijevornice vrata tvojih, blagosilja sinove tvoje u tebi (Psalam 147:12, 13). Iz ovih se odlomaka vidi da su vrata neba tamo gde su anđeli kod čoveka, to jest, gde se uliva uticaj dobra i istine od Gospoda; i tako vidimo da postoje dvoja vrata, kao štoje rečeno. O ovim dvojim vratima Gospod ovako kaže kod Mateje: Uđite na uska vrata, jer su široka vrata koja koja vode u propast, a uska ona koja vode u život, i malo ih je koji ih nalaze Mateju 7:13, 14; Luka 13:23, 24). Osim toga, kod Jezikilja se mnogo govori o vratima Novog Jerusalima i vratima Novoga Hrama, a i kod Jovana u Otkrovenju; ovim vratima se misli samo na ulaz u nebo. O ovim vratima, vidi Jezikilj ?; ?? 43:2125; 22:14; Isaija 54:11, 2. Otuda se Jerusalim naziva vrata naroda kod Miheja 1:9; Obadija stih 13.

  
/ 10837