Bible

 

Postanak 20

Studie

   

1 A Avram otide odande na jug, i stani se između Kadisa i Sura; i živeše kao došljak u Geraru.

2 I govoraše za ženu svoju Saru: Sestra mi je. A car gerarski Avimeleh posla te uze Saru.

3 Ali dođe Bog Avimelehu noću u snu, i reče mu: Gle, poginućeš sa žene koju si uzeo, jer ima muža.

4 A Avimeleh ne beše se nje dotakao, i zato reče: Gospode, eda li ćeš i pravedan narod pogubiti?

5 Nije li mi sam kazao: Sestra mi je? A i ona sama kaza: Brat mi je. Učinio sam u čistoti srca svog i u pravdi ruku svojih.

6 Tada mu reče Bog u snu: Znam da si učinio u čistoti srca svog, zato te sačuvah da mi ne sagrešiš, i ne dadoh da je se dotakneš.

7 A sada vrati čoveku ženu njegovu, jer je prorok, i moliće se za te, te ćeš ostati živ. Ako li ne vratiš, znaj da ćeš umreti ti i svi tvoji.

8 I ujutru rano usta Avimeleh, i sazva sve sluge svoje, i kaza im sve ovo da čuju. I uplašiše se ljudi veoma.

9 Tada Avimeleh dozva Avrama i reče mu: Šta si nam učinio? Šta li sam ti zgrešio, te navuče na me i na carstvo moje toliko zlo? Učinio si mi šta ne valja činiti.

10 I još reče Avimeleh Avramu: Šta ti je bilo, te si to učinio?

11 A Avram odgovori: Govorih: jamačno nema straha Božjeg u ovom mestu, pa će me ubiti radi žene moje.

12 A upravo i jeste mi sestra, kći oca mog; ali nije kći moje matere, pa pođe za me.

13 A kad me Bog izvede iz doma oca mog, ja joj rekoh: Učini dobro, i kaži za me gde god dođemo: Brat mi je.

14 Tada Avimeleh uze ovaca i goveda i sluga i sluškinja, te dade Avramu, i vrati mu Saru ženu njegovu.

15 I reče Avimeleh Avramu: Evo, zemlja ti je moja otvorena, živi slobodno gde ti je volja.

16 A Sari reče: Evo dao sam tvom bratu hiljadu srebrnika; gle, on ti je očima pokrivalo pred svima koji budu s tobom; i to sve da ti je za nauku.

17 I Avram se pomoli Bogu, i isceli Bog Avimeleha i ženu njegovu i sluškinje njegove, te rađahu.

18 Jer Gospod beše sasvim zatvorio svaku matericu u domu Avimelehovom radi Sare žene Avramove.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2574

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2574. A Sari reče: da ovo označava opažanje od duhovne istine, vidi se iz reprezentacije Sare kao žene, koja označava Božansku duhovnu istinu, o kojoj u br. 2507; i od iste (reprezentacije Sare) kao sestre, koja označava racionalnu istinu, o kojoj vidi br. 2508; i iz značenja reći, što je opažati, o čemu vidi br. 2506. Ovde se kaže Sari kao ženi, a istio kao i sestri: kao ženi, zato što je bila vraćena (vidi br. 2569), a kao sestri, jer se kaže: dao sam hiljadu srebrenika tvojemu bratu: a ono što je rekao Abimeleh, to je opazila Sara u tome stanju, pa stoga reči upućene Sari znače opažati od duhovne istine. Jasno je da ove stvari uključuju dublje tajne nego što je to moguće izložiti kako bi se razumelo; a da bi se to objasnilo dublje, bilo bi potrebno da se prvo objasne druge stvari koj su još uvek nepoznate, kao šta je duhovna istina; šta je opažanje od duhovne istine; da je samo Gospod imao opažanje od duhovne istine; da pošto je Gospod usadio racionalnu istinu u racionalno dobro, a tako i duhovnu istinu u nebesko dobro, tako je on neprekino usađivao Ljudsko u Božansko, kako bi u svakoj pojedinosti bio brak Ljudskog sa Božanskim, i Božanskog s Ljudskim. Ove i mnoge druge stvari treba da dođu prvo, pre nego se sadržaj ovoga stiha objasni kako bi se razumeo. Ove su stvari uglavnom prilagođene umovima anđela, koji razumeju ove stvari, i za koje i postoji unutrašnji smisao; njihovim se umovima ove stvari pretstavljaju na nebeski način, i pomoću ovih stvari, kao i onih koje su ranije rečene u ovome poglavlju, pokazuje se kako je Gospod postepeno odbacio Ljudsko koje je imao od majke, sve dok na kraju nije više bio njen sin (da je On nije više priznavao za Svoju majku, jasno je iz Mateja 12:46-49; Marka 3:31-35; Luke 8:20, 21; Jovana 2:4); i kako je Svoje Ljudsko učinio Božanskim svojom vlastitom moći, dok nije postao jedno s Ocem, kao što Sam naučava kod Jovana 14:6, 8-11, i na drugim mestima. Ove stvari pokazuje Gospod pred anđelima i jasnom svetlu, preko mirijada ideja i pretstava, koje su sve neizrecive; razlog je ovome to što su ovakve stvari, kao što je rečeno, prilagođene njihovim umovima, i kada su oni u njima (tim stvarima), oni su u blaženstvu koje dolazi od njihove inteligencije i u sreći koja dolazi od njihove mudrosti. Osim toga, ima anđela koji su, kad su bili ljudi, imali ideju da je Gospodvo Ljudsko bilo kao (ljudsko) drugih ljudi; stoga, da bi u drugom životu mogli biti s nebeskim anđelima (jer ideje nadahnute osećanjen dobra povezuju (anđele) u drugom životu), unutrašnji smisao Reči razgoni takve stvari, i tako (ovi nađeli) postaju savršeniji. Otuda se može videti kako su dragocene anđelima stvari koje su u unutrašnjem smislu Reči, iako mogu da izgledaju nevažne čoveku, koji je u tako zatamnjenoj ideji on ovim predmetima da se to jedva i može nazvati idejom.

  
/ 10837