Bible

 

Postanak 20

Studie

   

1 A Avram otide odande na jug, i stani se između Kadisa i Sura; i živeše kao došljak u Geraru.

2 I govoraše za ženu svoju Saru: Sestra mi je. A car gerarski Avimeleh posla te uze Saru.

3 Ali dođe Bog Avimelehu noću u snu, i reče mu: Gle, poginućeš sa žene koju si uzeo, jer ima muža.

4 A Avimeleh ne beše se nje dotakao, i zato reče: Gospode, eda li ćeš i pravedan narod pogubiti?

5 Nije li mi sam kazao: Sestra mi je? A i ona sama kaza: Brat mi je. Učinio sam u čistoti srca svog i u pravdi ruku svojih.

6 Tada mu reče Bog u snu: Znam da si učinio u čistoti srca svog, zato te sačuvah da mi ne sagrešiš, i ne dadoh da je se dotakneš.

7 A sada vrati čoveku ženu njegovu, jer je prorok, i moliće se za te, te ćeš ostati živ. Ako li ne vratiš, znaj da ćeš umreti ti i svi tvoji.

8 I ujutru rano usta Avimeleh, i sazva sve sluge svoje, i kaza im sve ovo da čuju. I uplašiše se ljudi veoma.

9 Tada Avimeleh dozva Avrama i reče mu: Šta si nam učinio? Šta li sam ti zgrešio, te navuče na me i na carstvo moje toliko zlo? Učinio si mi šta ne valja činiti.

10 I još reče Avimeleh Avramu: Šta ti je bilo, te si to učinio?

11 A Avram odgovori: Govorih: jamačno nema straha Božjeg u ovom mestu, pa će me ubiti radi žene moje.

12 A upravo i jeste mi sestra, kći oca mog; ali nije kći moje matere, pa pođe za me.

13 A kad me Bog izvede iz doma oca mog, ja joj rekoh: Učini dobro, i kaži za me gde god dođemo: Brat mi je.

14 Tada Avimeleh uze ovaca i goveda i sluga i sluškinja, te dade Avramu, i vrati mu Saru ženu njegovu.

15 I reče Avimeleh Avramu: Evo, zemlja ti je moja otvorena, živi slobodno gde ti je volja.

16 A Sari reče: Evo dao sam tvom bratu hiljadu srebrnika; gle, on ti je očima pokrivalo pred svima koji budu s tobom; i to sve da ti je za nauku.

17 I Avram se pomoli Bogu, i isceli Bog Avimeleha i ženu njegovu i sluškinje njegove, te rađahu.

18 Jer Gospod beše sasvim zatvorio svaku matericu u domu Avimelehovom radi Sare žene Avramove.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2551

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2551. Šta ti je bilo, te si mi to učinio? da ovo označava ispitivanje uzroka, jasno je bez objašnjenja, kao i iz onoga što sledi, gde je naznačen uzrok. Razlog zašto je ovo izloženo ovim redom (nizom), u unutrašnjem smislu, kako je Gospod opažao i mislio o nauku vere i o Racionalnom, da li ono treba da se pita, je u tome što svi anđeli misle o ovim stvarima u ovakvom nizu. Unutrašnji smisao je posebno namenjen anđelima, pa je stoga prilagođen njihovim opažanjima i mislima; oni uživaju kada misle o Gospodu, o Njegovom Božanskom i Ljudskom, kako je ovo postalo Božansko; jer su oni okruženi nebeskom i duhovnom sferom, koja je ispunjena Gospodom, tako da se može reći da su oni u Gospodu; otuda nema za njih većeg uživanja nego misliti u skladu sa stvarima koje pripadaju toj sferi i osećanju koje od nje potiče. U takvim časovima, oni odmah primaju pouku i postaju savršeniji, osobito kada razmišljaju o tome kako je Gospod rastao po stepenima da bi Ljudsko, u kojem je bio rođen, učinio Božanskim, i to sopstvenom snagom, i kako je uz pomoć znanja i spoznanja, koja je Sebi otkrivao, On usavšio Svoje Racionalno, postepeno razagnao njegove senke, i uveo ga u Božansku svetlost. Ove i bezbroj drugih stvari pokazuju se pred očima anđela na nebeski i duhovan način, sa hiljadama na hiljade pretstava, kao u živo, kada se čita Reč. Ali ove stvari, koje su anđelima dragocene, ljudima nisu od značaja, jer su on iznad njegovog poimanja, i tako u senci njihovog razuma; a s druge strane, one stari koje su dragocene ljudima, kao što su stvari ovoga sveta, nisu važne anđelima, jer su one ispod njihovog stanja, te su tako u senci njihove mudrosti; na taj način, što iznenađuje, stvari koje su u senci kod čoveka, i keje on skoro da prezire, prelaze u svetlo anđela i u njihovo osećanje, kao što je slučaj sa mnogim stvarima unutrašnjeg smisla Reči.

  
/ 10837