Bible

 

Postanak 2

Studie

   

1 Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova.

2 I svrši Bog do sedmog dana dela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svih dela svojih, koja učini;

3 I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svih dela svojih, koja učini;

4 To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo,

5 I svaku biljku poljsku, dokle je još ne beše na zemlji, i svaku travku poljsku, dokle još ne nicaše; jer Gospod Bog još ne pusti dažda na zemlju, niti beše čoveka da radi zemlju,

6 Ali se podizaše para sa zemlje da natapa svu zemlju.

7 A stvori Gospod Bog čoveka od praha zemaljskog, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovek duša živa.

8 I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu na istoku; i onde namesti čoveka, kog stvori.

9 I učini Gospod Bog, te nikoše iz zemlje svakakva drveća lepa za gledanje i dobra za jelo, i drvo od života usred vrta i drvo od znanja dobra i zla.

10 A voda tečaše iz Edema natapajući vrt, i odande se deljaše u četiri reke.

11 Jednoj je ime Fison, ona teče oko cele zemlje evilske, a onde ima zlata,

12 I zlato je one zemlje vrlo dobro; onde ima i bdela i dragog kamena oniha.

13 A drugoj je reci ime Geon, ona teče oko cele zemlje huske.

14 A trećoj je reci ime Hidekel, ona teče k asirskoj. A četvrta je reka Efrat.

15 I uzevši Gospod Bog čoveka namesti ga u vrtu edemskom, da ga radi i da ga čuva.

16 I zapreti Gospod Bog čoveku govoreći: Jedi slobodno sa svakog drveta u vrtu;

17 Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrećeš.

18 I reče Gospod Bog: Nije dobro da je čovek sam; da mu načinim druga prema njemu.

19 Jer Gospod Bog stvori od zemlje sve zveri poljske i sve ptice nebeske, i dovede k Adamu da vidi kako će koju nazvati, pa kako Adam nazove koju životinju onako da joj bude ime;

20 I Adam nadede ime svakom živinčetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zveri poljskoj; ali se ne nađe Adamu drug prema njemu.

21 I Gospod Bog pusti tvrd san na Adama, te zaspa; pa mu uze jedno rebro, i mesto popuni mesom;

22 I Gospod Bog stvori ženu od rebra, koje uze Adamu, i dovede je k Adamu.

23 A Adam reče: Sada eto kost od mojih kosti, i telo od mog tela. Neka joj bude ime čovečica, jer je uzeta od čoveka.

24 Zato će ostaviti čovek oca svog i mater svoju, i prilepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno telo.

25 A behu oboje goli. Adam i žena mu, i ne beše ih sramota.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 162

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

162. Svi zakoni istine i pravde izviru iz nebeskih početaka, to jest iz reda života nebeskoga čoveka. Pošto je celokupno Nebo nebeski čovek, jer je Gospod jedini nebeski čovek, i pošto je On sve u svemu Neba i nebeskoga čoveka, ovi zakoni se nazivaju nebeski. Kako svaki zakon istine i pravde silazi s nebeskih početaka, ili iz reda života nebeskoga čoveka, stoga i zakoni braka silaze na sličan način iz istih početaka. Stoga svi zakoni o braku na zemlji moraju da se izvode iz nebeskoga braka; a taj brak je takav da postoji između jednoga Gospoda i jednoga Neba, ili između Crkve i Gospoda kao njene glave. Zakon braka koji ima to poreklo jeste da treba da budu jedan muž i jedna žena, i kada je to slučaj, tada oni predstavljaju nebeski brak, i tada su primer nebeskoga čoveka. Ovaj zakon nije bio samo otkriven ljudima Pradrevne crkve, on je bio i upisan u njihovog unutrašnjeg čoveka, pa je stoga u to vreme čovek imao samo jednu ženu i oni su bili jedna kuća. No kada su njihovi potomci prestali da budu unutrašnji ljudi, te su postali spoljašnji, ženili su se sa više žena. Pošto su ljudi Pradrevne crkve u svojim brakovima predstavljali nebeski brak, to je njima bračna ljubav bila na neki način Nebo i nebeska sreća, ali kada je Crkva počela da pada, oni nisu više osećali sreću u bračnoj ljubavi, nego su uživali u broju, što je zadovoljstvo spoljašnjega čoveka. Ovo je Gospod nazvao tvrdoća srca, zbog čega je Mojsije dozvolio brak sa više žena, kao što to On Sam uči:

I odgovarajući Isus reče im: Po tvrđi vašega srca napisa vam on zapovijest ovu. A u početku stvorenja muža i ženu stvorio je Bog. Zato ostavi čovjek oca svojega i mater i prilijepi se ženi svojoj. I budu dvoje jedno tijelo. A što je Bog sastavio, čovjek da ne rastavlja. (Marko 10:5-9)

  
/ 10837