Bible

 

Postanak 2

Studie

   

1 Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova.

2 I svrši Bog do sedmog dana dela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svih dela svojih, koja učini;

3 I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svih dela svojih, koja učini;

4 To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo,

5 I svaku biljku poljsku, dokle je još ne beše na zemlji, i svaku travku poljsku, dokle još ne nicaše; jer Gospod Bog još ne pusti dažda na zemlju, niti beše čoveka da radi zemlju,

6 Ali se podizaše para sa zemlje da natapa svu zemlju.

7 A stvori Gospod Bog čoveka od praha zemaljskog, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovek duša živa.

8 I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu na istoku; i onde namesti čoveka, kog stvori.

9 I učini Gospod Bog, te nikoše iz zemlje svakakva drveća lepa za gledanje i dobra za jelo, i drvo od života usred vrta i drvo od znanja dobra i zla.

10 A voda tečaše iz Edema natapajući vrt, i odande se deljaše u četiri reke.

11 Jednoj je ime Fison, ona teče oko cele zemlje evilske, a onde ima zlata,

12 I zlato je one zemlje vrlo dobro; onde ima i bdela i dragog kamena oniha.

13 A drugoj je reci ime Geon, ona teče oko cele zemlje huske.

14 A trećoj je reci ime Hidekel, ona teče k asirskoj. A četvrta je reka Efrat.

15 I uzevši Gospod Bog čoveka namesti ga u vrtu edemskom, da ga radi i da ga čuva.

16 I zapreti Gospod Bog čoveku govoreći: Jedi slobodno sa svakog drveta u vrtu;

17 Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrećeš.

18 I reče Gospod Bog: Nije dobro da je čovek sam; da mu načinim druga prema njemu.

19 Jer Gospod Bog stvori od zemlje sve zveri poljske i sve ptice nebeske, i dovede k Adamu da vidi kako će koju nazvati, pa kako Adam nazove koju životinju onako da joj bude ime;

20 I Adam nadede ime svakom živinčetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zveri poljskoj; ali se ne nađe Adamu drug prema njemu.

21 I Gospod Bog pusti tvrd san na Adama, te zaspa; pa mu uze jedno rebro, i mesto popuni mesom;

22 I Gospod Bog stvori ženu od rebra, koje uze Adamu, i dovede je k Adamu.

23 A Adam reče: Sada eto kost od mojih kosti, i telo od mog tela. Neka joj bude ime čovečica, jer je uzeta od čoveka.

24 Zato će ostaviti čovek oca svog i mater svoju, i prilepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno telo.

25 A behu oboje goli. Adam i žena mu, i ne beše ih sramota.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Bračna Ljubav # 193

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 535  
  

193. (VIII) Žena se zaista oblikuje u ženu svom mužu kao što je opisano u Postanju.

U ovoj knjizi se navodi da je žena stvorena od čovekovog rebra, i da je čovek rekao kada mu je dovedena: „Sada eto kost mojih kosti, i telo mog tela. Neka joj bude ime čovečica, jer je uzeta od čoveka.“ (Postanje 2:22-24) U duhovnom smislu Reči, rebro sa grudi ne znači ništa do prirodnu istinu. To je značenje rebara koje je medved nosio u zubima (Danijel 7:5), jer medvedi označavaju one koji čitaju Reč u njenom prirodnom značenju i vide istine u njoj, a da ih ne razumeju. Čovekove grudi po čemu se razlikuju od ženskih, znače suštinu i sebe. Da je to njegova mudrost može se videti u odeljku 187, jer istina podržava mudrost, kao što rebro podupire grudi. Ona nose ovo značenje zato što su grudi centralni deo celog ljudskog bića.

Ove činjenice kažu da je žena stvorena od čoveka preslikavanjem njegove mudrosti, to jest mudrosti iz prirodne istine; i da je njena ljubav prenesena sa čoveka na ženu da bi postala bračna ljubav. To se dešava da se čovek ne bi ispunio samoljubljem, već ljubavlju prema svojoj ženi. Njen urođeni karakter preobraća samoljublje koje čovek oseća u ljubav prema njoj. Rečeno mi je da se to dešava kao rezultat ženine ljubavi, a da ni muž ni žena toga nisu svesni. Zato se prava bračna ljubav ne može naći u onima koji se, podstaknuti samoljubljem, ponose sopstvenom inteligencijom.

Kada se jednom shvati ova misterija stvaranja žene od čoveka, može se videti da se na sličan način u braku žena takoreći stvara ili formira od muža; to čini žena, ili pre Bog kroz ženu, jer je Bog taj koji joj je podario težnju prema tome. Jer žena preuzima na sebe obličje čoveka preuzimanjem njegovih osećanja (videti odeljak 183) i sjedinjavanjem čovekove unutrašnje volje sa svojom. To takođe čini prisvajanjem onoga što širi njegova duša. Ovim se pojašnjava činjenica da se ženska osoba, prema opisu u Postanju shvaćenom iznutra, formira u ženu onime što uzima iz svoga muža i njegovih grudi i preslikava u sebe.

  
/ 535