Bible

 

Postanak 19

Studie

   

1 A uveče dođoše dva anđela u Sodom; a Lot seđaše na vratima sodomskim; i kad ih ugleda, ustade te ih srete, i pokloni se licem do zemlje,

2 I reče: Hodite, gospodo, u kuću sluge svog, i prenoćite i operite noge svoje; pa sutra rano kad ustanete pođite svojim putem. A oni rekoše: Ne, nego ćemo prenoćiti na ulici.

3 Ali on navali na njih, te se uvratiše k njemu i uđoše u kuću njegovu, i on ih ugosti, i ispeče hlebova presnih, i jedoše.

4 I još ne behu legli, a građani Sodomljani slegoše se oko kuće, staro i mlado, sav narod sa svih krajeva,

5 I vikahu Lota i govorahu mu: Gde su ljudi što dođoše sinoćk tebi? Izvedi ih k nama da ih poznamo.

6 A Lot iziđe k njima pred vrata zatvorivši vrata za sobom,

7 I reče im: Nemojte, braćo, činiti zla.

8 Evo imam dve kćeri, koje još ne poznaše čoveka; njih ću vam izvesti, pa činite s njima šta vam je volja; samo ne dirajte u ove ljude, jer su zato ušli pod moj krov.

9 A oni rekoše: Hodi amo. Pa onda rekoše: Ovaj je sam došao amo da živi kao došljak, pa još hoće da nam sudi; sad ćemo tebi učiniti gore nego njima. Pa navališe jako na čoveka, na Lota, i stadoše istavljati vrata.

10 A ona dva čoveka digoše ruke, i uvukoše Lota sebi u kuću, i zatvoriše vrata.

11 A ljude što behu pred vratima kućnim ujedanput oslepiše od najmanjeg do najvećeg, te ne mogahu naći vrata.

12 Tada ona dva čoveka rekoše Lotu: Ako imaš ovde još koga svog, ili zeta ili sina ili kćer, ili koga god svog u ovom gradu, gledaj nek idu odavde;

13 Jer hoćemo da zatremo mesto ovo, jer je vika njihova velika pred Gospodom, pa nas posla Gospod da ga zatremo.

14 I iziđe Lot, i kaza zetovima svojim, za koje htede dati kćeri svoje, i reče im: Ustajte, idite iz mesta ovog, jer će sada zatrti Gospod grad ovaj. Ali se zetovima njegovim učini da se šali.

15 A kad zora zabele, navališe anđeli na Lota govoreći: ustani, uzmi ženu svoju, i dve kćeri svoje koje su tu, da ne pogineš u bezakonju grada tog.

16 A on se stade ščinjati, te ljudi uzeše za ruku njega i ženu njegovu i dve kćeri njegove, jer ga beše žao Gospodu i izvedoše ga i pustiše ga iza grada.

17 I kad ih izvedoše napolje, reče jedan: Izbavi dušu svoju i ne obziri se natrag i u celoj ovoj ravni da nisi stao; beži na ono brdo da ne pogineš.

18 A Lot im reče: Nemoj, Gospode!

19 Gle, sluga tvoj nađe milost pred Tobom, i milost je Tvoja prevelika koju mi učini sačuvavši mi život; ali ne mogu uteći na brdo da me ne stigne zlo i ne poginem.

20 Eno grad blizu; onamo se može uteći, a mali je; da bežimo onamo; ta mali je, te ću ostati živ.

21 A on mu reče: Eto poslušaću te i zato, i neću zatrti grada, za koji reče.

22 Brže beži onamo; jer ne mogu činiti ništa dok ne stigneš onamo. Zato se prozva onaj grad Sigor.

23 I kad sunce ogranu po zemlji, Lot dođe u Sigor.

24 Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomor od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja,

25 I zatre one gradove i svu onu ravan, i sve ljude u gradovima i rod zemaljski.

26 Ali žena Lotova beše se obazrela idući za njim, i posta slan kamen.

27 A sutradan rano ustavši Avram, otide na mesto gde je stajao pred Gospodom;

28 I pogleda na Sodom i Gomor i svu okolinu po onoj ravni, i ugleda, a to se dizaše dim od zemlje kao dim iz peći.

29 Ali kad Bog zatiraše gradove u onoj ravni, opomenu se Bog Avrama, i izvede Lota iz propasti kad zatre gradove gde živeše Lot.

30 A Lot otide iz Sigora i stani se na onom brdu s dve kćeri svoje, jer se bojaše ostati u Sigoru; i živeše u pećini s dve kćeri svoje.

31 A starija reče mlađoj: Naš je otac star, a nema nikoga na zemlji da dođe k nama, kao što je običaj po svoj zemlji.

32 Hajde da damo ocu vina neka se opije, pa da legnemo s njim, eda bismo sačuvale seme ocu svom.

33 I dadoše ocu vina onu noć; i došavši starija leže s ocem svojim, i on ne oseti ni kad ona leže ni kad ustade.

34 A sutradan reče starija mlađoj: Gle, noćas spavah s ocem svojim. Da mu damo vina i doveče, pa idi ti i lezi s njim, eda bismo sačuvale seme ocu svom.

35 Pa i to veče dadoše ocu vina, i ustavši mlađa leže s njim, i on ne oseti ni kad ona leže ni kad ustade.

36 I obe kćeri Lotove zatrudneše od oca svog.

37 I starija rodi sina, i nadede mu ime Moav; od njega su Moavci do današnjeg dana.

38 Pa i mlađa rodi sina, i nadede mu ime Ven-Amije; od njega su Amonci do današnjeg dana.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2385

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2385. Te ne mogahu naći vrata (mučiše se da nađu vrata): da ovo označava da nisu mogli naći ni jednu istinu koja vodi dobru, vidi se iz značenja vrata, a to je uvođenje u dobro, pa prema tome sama istina, jer ona uvodi u dobro, vidi gore, br. 2356; ali u ovome slučaju vratima su označena poznavanja koja uvode u istinu, jer su vata, o kojima se ovde govori, bila pred kućom, jer se za Lota kaže da je izišao kroz vrata i zatvorio vrata iza sebe (stih 6); stoga nastojanje da se nađu vrata označava ne videti nijednu istinu koja vodi dobru. Oni (ljudi) postaju takvi, posebno u poslednja vremena, koji stvaraju doktrine umovanjem, a koji veruju samo ono što mogu odmah (prvo) razumeti: tada se neprekidno zlo života uliva u njihovo Racionalno, unoseći neku varljivu svetliost (lumen), koj olazi od ognja osećanja zla, a koja svelost čini da oni obmane vide kao da su istine, pa su te osobe kao one koje vide fantome po noćnoj svetlosti; ove se obmane posle potvrđuju mnogim stvarima, te postaju doktrine, kao što je slučaj sa doktrinama onih koji kažu da život, koji dolazi od osećanja, nije važan nego samo vera, koja pripada mišljenju. Svako može da zna da se svako načelo, kakvo da je, može potvrditi bezbrojnim stvarima, i tako se pokazati u spoljašnjem obliku kao da je sama istina. Otuda jeresi (krivoverja), koja, jednom potvrđena, nikada se ne napuštaju. Ali od lažnog načela može da se rodi samo obmana; a ako se istine i pomešaju s njima, ipak, ako se njome potvrdi lažno načelo, te istine postaju lažne istzine, jer su ukaljane suštinom (lažnoga) načela. Slučaj je sasvim drugačiji ako se istina primi kao načelo, i potvrdi; kao, na primer, da sve u Zakonu počiva na ljubavi ka Gospodu i na ljubavi ka bližnjemu, o čemu govore svi Proroci, pa su to suštinske stvari celoga nauka i bogoštovanja: - u ovome slučaju um bi se prosvelio krouz bezbroj stvari sadržanih u Reči, a koje inače leže sakrivene u tami nekog lažnog načela; i šta više, u ovom slučaju jeresi bi iščezle, i bila bi od mnogih stvorena jedna crkva, ma koliko da se doktrine i obredi, koji potiču od suštinskih stvari, razlikuju. Takva je bila Drevna Crkva, koja se prostiralo preko nekoliko kraljevstava, naime, preko Asirije, Mesopotamije, Sirije, Etiopije, Arabije, Libije, Egipta, Filistije sve do Tira i Sidona, pa kroz zemlju Hanan s obe strane Jordana. Među ovim ljudima doktrine i obredi bili su različiti, ali je crkva i dalje bila jedna, jer je za njih ljubav ka bližnjemu bila suštinska stvar; i tada je Gospodovo carstvo bilo na zemlji kao i na nebu, jer nebo je takvo, vidi br. 684, 690. Kad bi sada tako bilo, Gospod bi upravljao svima kao s jednim čovekom, jer bi oni bili kao udovi i organi jednog tela, koji, iako bi se razlikovali po obliku i imali različite funkcije, oni bi svi imali vezu s jednim srcem, od kojega zavise sve stvari u opštem i u pojedinačnom, u njihovim oblicima, koji su svuda različiti. Tada bi svako rekao, u kojoj bilo da je doktrini, ili kojem god spoljašnjem bogoštovanju, To je moj brat, ja vidim da se on klanja Gospodu, i da je u dobru.

  
/ 10837