Bible

 

Postanak 15

Studie

   

1 Posle ovih stvari dođe Avramu reč Gospodnja u utvari govoreći: Ne boj se, Avrame, ja sam ti štit, i plata je tvoja vrlo velika.

2 A Avram reče Gospode, Gospode, šta ćeš mi dati kad živim bez dece, a pa kome će ostati moja kuća to je Elijezer ovaj Damaštanin?

3 Još reče Avram: Eto meni nisi dao poroda, pa će sluga rođen u kući mojoj biti moj naslednik.

4 A gle, Gospod mu progovori: Neće taj biti naslednik tvoj, nego koji će izaći od tebe taj će ti biti naslednik.

5 Pa ga izvede napolje i reče mu: Pogledaj na nebo i prebroj zvezde, ako ih možeš prebrojati. I reče mu: Tako će ti biti seme tvoje.

6 I poverova Avram Bogu, a On mu primi to u pravdu.

7 I reče mu: Ja sam Gospod, koji te izvedoh iz Ura haldejskog da ti dam zemlju ovu da bude tvoja.

8 A on reče: Gospode, Gospode, po čemu ću poznati da će biti moja?

9 I reče mu: Prinesi mi junicu od tri godine i kozu od tri godine i ovna od tri godine i grlicu i golupče.

10 I on uze sve to, i raseče na pole, i metnu sve pole jednu prema drugoj; ali ne raseče ptice.

11 A ptice sletahu na te mrtve životinje; a Avram ih odgoniše.

12 A kad sunce beše na zalasku, uhvati Avrama tvrd san, i gle, strah i mrak velik obuze ga.

13 I Gospod reče Avramu: Znaj zacelo da će seme tvoje biti došljaci u zemlji tuđoj, pa će joj služiti, i ona će ih mučiti četiri stotine godina.

14 Ali ću suditi i narodu kome će služiti; a posle će oni izaći s velikim blagom.

15 A ti ćeš otići k ocima svojim u miru, i bićeš pogreben u dobroj starosti.

16 A oni će se u četvrtom kolenu vratiti ovamo; jer gresima amorejskim još nije kraj.

17 A kad se sunce smiri i kad se smrče, gle, pećse dimljaše, i plamen ognjeni prolažaše između onih delova.

18 Taj dan učini Gospod zavet s Avramom govoreći: Semenu tvom dadoh zemlju ovu od vode misirske do velike vode, vode Efrata,

19 Kenejsku, kenezejsku i kedmonejsku,

20 I hetejsku i ferezejsku i rafajsku,

21 I amorejsku i hananejsku i gergesejsku i jevusejsku.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 1812

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

1812. I poverova Jehovi. Da ovo označava Gospodovu veru u to vreme, jasno je iz samih reči, kao i iz povezanosti stvari u unutrašnjem smislu; a to je da je Gospod, dok je živeo na svetu, bio u neprekidnim iskušeničkim borbama, i da je stalno pobeđivao, od neprekidnog i najdubljeg pouzdanja i vere da će, zato što se bori za spasenje celog ljudskog roda iz čiste ljubavi, da stoga i mora pobediti; a što je ovde označeno sa „i poverova Jehovi“. Kakva je vera, to se zna po ljubavi od koje se bori. Onaj ko se bori od bilo koje druge ljubavi a ne od ljubavi ka Gospodu i bližnjemu, taj se ne bori od vere, to jest, taj „ne veruje u Jehovu“, nego veruje u ono što voli; jer sama ljubav od koje se bori, to je njegova vera. Na primer: onaj koji se bori da bi bio najveći u nebu, taj ne veruje u Jehovu, nego u sebe; jer želja da se bude najveći, je želja da se zapoveda drugima; tako, on se bori da bi zapovedao; tako i u drugim slučajevima. Tako se iz ljubavi o oje se neko bori, može znati šta je njegova vera. U svim svojim borbama i iskušenjima, Gospod se nikada nije borio od ljubavi prema Sebi, nego od ljubavi za ceo svemir, pa prema tome ne da bi postao najveći u nebu, jer bi to bilo suprotno Božanskoj Ljubavi, nego se borio da bi drugi nešto postali, i da bi bili spaseni. On to kaže kod Marka: A sinovi Zevedejevi mu rekoše: daj nam da sjedimo jedan s desne strane tebi a drugi s lijeve, u slavi tvojoj. A Isus reče: Koji hoće da bude veći među vama, neka vam služi. I koji hoće prvi među vama da bude, neka vam bude sluga; jer sin čovječiji nije došao da mu služe, nego da služi, i da da dušu svoju u otkup za mnoge. (Marka 10:37, 43-45). Ovo je ljubav, ili ovo je vera od koje se Gospod borio, a što je ovde označeno sa „i poverova Jehovi“.

  
/ 10837