Bible

 

Postanak 14

Studie

   

1 A kad beše Amarfal car senarski, Arion car elasarski, Hodologomor car elamski i Targal car gojimski,

2 Zavojevaše na Valu cara sodomskog, i na Varsu cara gomorskog, i na Senara cara adamskog, i na Simovora cara sevojimskog i na cara od Valake, koja je sada Sigor.

3 Svi se ovi skupiše u dolini sidimskoj koja je sada slano more.

4 Dvanaest godina behu služili Hodologomoru, pa trinaeste godine odmetnuše se.

5 A četrnaeste godine dođe Hodologomor i carevi koji behu s njim, i pobiše Rafaje u Astarotu karnajimskom i Zuzeje u Amu i Omeje u polju kirijatajskom,

6 I Horeje u planini njihovoj Siru do ravnice Faranske pokraj pustinje.

7 Od tuda vrativši se dođoše u En-Mispat, koji je sada Kadis, i isekoše sve koji živehu u zemlji amaličkoj, i Amoreje koji živehu u Asason-Tamaru.

8 Tada iziđe car sodomski i car gomorski i car adamski i car sevojimski i car od Valake, koje je sada Sigor, izađoše na njih u dolinu sidimsku,

9 Na Hodologomora cara elamskog, i na Targala cara gojimskog, i na Amarfala cara senarskog, i na Arioha cara elasarskog, četiri cara na pet.

10 A u dolini sidimskoj beše mnogo rupa iz kojih se vadila smola; i pobeže car sodomski i car gomorski, i onde padoše, a šta osta pobeže u planinu.

11 I uzeše sve blago u Sodomu i Gomoru i svu hranu njihovu, i otidoše.

12 Uzeše i Lota, sinovca Avramovog, i blago njegovo, i otidoše, jer živeše u Sodomu.

13 A dođe jedan koji beše utekao, te javi Avramu Jevrejinu, koji živeše u ravni Mamrija Amorejina, brata Esholu i brata Avnanu, koji behu u veri s Avramom.

14 A kad Avram ču da mu se zarobio sinovac, naoruža sluge svoje, trista osamnaest, koji se rodiše u njegovoj kući, i pođe u poteru do Dana.

15 Onde razdelivši svoje udari na njih noću sa slugama svojim, i razbi ih, i otera ih do Hovala, koji je na levo od Damaska,

16 I povrati sve blago; povrati i Lota sinovca svog s blagom njegovim, i žene i ljude.

17 A car sodomski iziđe mu na susret kad se vrati razbivši Hodologomora i careve što behu s njim, u dolinu Savinu, koje je sada dolina careva.

18 A Melhisedek car salimski iznese hleb i vino; a on beše sveštenik Boga Višnjeg.

19 I blagoslovi ga govoreći: Blagosloven da je Avram Bogu Višnjem, čije je nebo i zemlja!

20 I blagosloven da je Bog Višnji, koji predade neprijatelje tvoje u ruke tvoje! I dade mu Avram desetak od svega.

21 A car sodomski reče Avramu: Daj meni ljude, a blago uzmi sebi.

22 A Avram reče caru sodomskom: Dižem ruku svoju ka Gospodu Bogu Višnjem, čije je nebo i zemlja, zaklinjući se:

23 Ni konca ni remena od obuće neću uzeti od svega što je tvoje, da ne kažeš: Ja sam obogatio Avrama;

24 Osim što su pojeli momci, i osim dela ljudima koji su išli sa mnom, Esholu, Avnanu i Mamriju, oni neka uzmu svoj deo.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2714

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2714. Da Faran označava prosvetlenje od Gospodovog Božanskog Ljudskog, vidi se iz značenja Farana, koji pretstavlja Gospodovo Božansko Ljudsko, što je jasno iz odlomaka u Reči gde se ono pominje, kao kod proroka Avakuma: O Jehova, čuh riječ tvoju, i uplaših se; Jehova, djelo tvoje u sred godina sačuvaj u životu, i u gnjevu sjeti se milosti. Bog dođe od Temana i svetac s gore Faran; slava njegova pokri nebesa i zemlju, i zemlja se napuni hvale njegove. Svjetlost bješe kao sunce, zraci (rogovi) izlažahu mu iz ruku, i ondje bješe skrivena sila njegova (Avakuma 3:2-4), govoreći jasno o Gospodovom dolask, što je označeno sa sačujvaj u sred godina. Njegovo Božansko Ljudsko opisuje se sa Bog dođe od Temana, i Svetac sa gore Farana; za Njega se kaže da dolazi od Temana u pogledu nebeske ljubavi, a od gore Farana u pogledu duhovne ljubavi; a da su prosvetljenje i sila od ovih, to je označeno blistavilom i svetošću, i zrakama (rogovima) koji su izlazili iz Njegove ruke; blistavilo i svetlost označavaju prosvetljenje, zraci označavaju silu (prim. prev. u Latinskom prevodu znanom kao Vulgata, umesto zraka stoji reč rogovi, jer je prevodilac Vulgate pogrešno preveo ono mesto gde se kaže da su oko glave Mojsijeve sijale zrake (helo), kad je silazio sa gore Sinajske držeći u rukama tablice Deset zapovesti, sa rečju rogovi, jer se na Hebrejskom te dve reči, zrake i rogovi, pišu istom rečju, gde je samo samoglasnik različit a koji se ne piše. Ova se greška prevodioca Vulgate, po tradiciji Sv Jeronima, ne može izbrisati s Mikelanđelove statue Mojsija kao proroka koja se čuva u Vatikanskom muzeju).

Kod Mojsija: Jehova siđe sa Sinaja, i pokaza im se sa Seira; zasja s gore Faranske, i dođe s mnoštvom tisuća svetaca, a u desnici mu zakon ognjeni za njih. Doista ljubi narode; svi su sveti njegovi u ruci tvojoj; i oni se slegoše k nogama tvojim da prime riječi tvoje (Zak. Ponovljeni (33:2, 3), govoreći o Gospodu, Čije je Božansko Ljudsko opisano Njegovim izlaskom iz Seira i sijanjem od gore Farana; On ustaje iz Seira u pogledu nebeskogh dobra, a blista s gore Farana u pogledu duhovne ljubavi; duhovni su opisani narodom koji On voli i onima koji se skupljaju do nogu Negovih; noga (stopalo) označava ono što je niže, pa stoga i tamnije, u Gospodovom carstvu.

Opet: Hodorlahomor i carevi koji bijahu s njim, i pobiše Rafaje u Astrotkarnajimu i Zuzeje i Emeje u polju Karijatajimskom, i Horeje u planini njihovoj Seiru do ravnice Faranske pokraj pustinje (Postanje 14:5, 6); Gospodovo Božansko Ljudsko je ovde označeno gorom Seirom, ali i El-Faranom, vidi br. 1675, 1676).

Opet: I u dvadeseti dan drugoga mjeseca druge godine podiže se oblak iznad šatora od svjedočanstva. I pođoše sinovi Izrailjevi svojim redom iz pustinje Sinajske, i ustavi se oblak u pustinji Faranskoj (Brojevi 10:11, 12).

Da sva putovanja naroda po pustinji označavaju stanja borbene crkve (ecclesia militans), i njena iskušenja, u kojima čovek pada, ali Gospod za njega pobeđuje, pa stoga ovi označavaju sama Gospodova iskušenja i pobede, što je biti pokazano na drugom mesto, po Gospodovoj Božanskoj milosti. A pošto je Gospod podneo iskušenja pomoću Svog Božanskog Ljudskog, stoga se pustinjom Faranskom ovde označava Gospodovo Božansko Ljudsko.

Opet: A potom dođe narod od Hazerota, i stadoše u pustinji Faraskoj. I Jehova reče Mojsiju: Pošlji ljude da uhode zemlju Hanansku, koju ću dati sinovima Izrailjevim; po jednog čovjeka od svakog plemena otaca njihovijeh pošljite. I posla ih Mojsije iz pustinje Faranske po zapovijesti Jehovinoj; i svi ljudi bjehu glavari sinova Izrailjevih. I prozva se ono mjesto potok Eshol od grozda, koji ondje otsjekoše sinovi Izrailjevi. I poslije četrdeset dana vratiše se iz zemlje koju uhodiše Brojevi 12:16; 13:1-3, 25, 26). Time što su krenuli iz pustinje Faranske i uhodili zemlju Hanansku, označeno je da preko Gospodovog Božanskog Ljudskog, sinovi Izrailjevi nasleđuju nebesko carstvo, koje je označeno zemljom Hananskom; ali njihovom popuštanjem (slabošću) u to vreme označen je njihov pad, ali da je stoga Gospod isunio sve ono što je sadržano u zakonu, i da je izdržao iskušenja i pobedio; i da oni koji su u veri od ljubavi ka bližnjemu. A to su oni koji su u iskušenjima, da se spasavaju preko Njegovog Božanskog Ljudskog; stoga, kad je Gospod bio iskušavan, On je bio u pustinji (Mat. 4:1; Marko 1:12, 13; Luka 4:1; vidi gore, br, 2708).

  
/ 10837