Bible

 

Postanak 11

Studie

   

1 A beše na celoj zemlji jedan jezik i jednake reči.

2 A kad otidoše od istoka, nađoše ravnicu u zemlji senarskoj, i naseliše se onde.

3 Pa rekoše među sobom: Hajde da pravimo ploče i da ih u vatri pečemo. I behu im opeke mesto kamena i smola zemljana mesto kreča.

4 Posle rekoše: Hajde da sazidamo grad i kulu, kojoj će vrh biti do neba, da stečemo sebi ime, da se ne bismo rasejali po zemlji.

5 A Gospod siđe da vidi grad i kulu, što zidahu sinovi čovečiji.

6 I reče Gospod: Gle, narod jedan, i jedan jezik u svih, i to počeše raditi, i neće im smetati ništa da ne urade šta su naumili.

7 Hajde da siđemo, i da im pometemo jezik, da ne razumeju jedan drugog šta govore.

8 Tako ih Gospod rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada.

9 Zato se prozva Vavilon, jer onde pomete Gospod jezik cele zemlje, i odande ih rasu Gospod po svoj zemlji.

10 Ovo je pleme Simovo: beše Simu sto godina, kad rodi Arfaksada, druge godine posle potopa.

11 A rodiv Arfaksada požive Sim pet stotina godina, rađajući sinove i kćeri.

12 A Arfaksad požive trideset i pet godina, i rodi Salu;

13 A rodiv Salu požive Arfaksad četiri stotine i tri godine, rađajući sinove i kćeri.

14 A Sala požive trideset godina, i rodi Evera;

15 A rodiv Evera požive Sala četiri stotine i tri godine, rađajući sinove i kćeri.

16 A Ever požive trideset i četiri godine, i rodi Faleka;

17 A rodiv Faleka požive Ever četiri stotine i trideset godina, rađajući sinove i kćeri.

18 A Falek požive trideset godina, i rodi Ragava;

19 A rodiv Ragava požive Falek dvesta i devet godina, rađajući sinove i kćeri.

20 A Ragav požive trideset i dve godine, i rodi Seruha;

21 A rodiv Seruha požive Ragav dvesta i sedam godina, rađajući sinove i kćeri.

22 A Seruh požive trideset godina, i rodi Nahora;

23 A rodiv Nahora požive Seruh dvesta godina, rađajući sinove i kćeri.

24 A Nahor požive dvadeset i devet godina, i rodi Taru;

25 A rodiv Taru požive Nahor sto i devetnaest godina, rađajući sinove i kćeri.

26 A Tara požive sedamdeset godina, i rodi Avrama, Nahora i Arana.

27 A ovo je pleme Tarino: Tara rodi Avrama, Nahora i Arana; a Aran rodi Lota.

28 I umre Aran pre Tare oca svog na postojbini svojoj, u Uru haldejskom.

29 I oženi se Avram i Nahor, i ženi Avramovoj beše ime Sara a ženi Nahorovoj ime Melha, kći Arama oca Melhe i Jeshe.

30 A Sara beše nerotkinja, i ne imaše poroda.

31 I uze Tara sina svog Avrama i Lota sina Aronovog, unuka svog, i Saru snahu svoju, ženu Avrama sina svog; i pođoše zajedno iz Ura haldejskog da idu u zemlju hanansku, i dođoše do Harana, i onde se nastaniše.

32 I požive Tara svega dvesta i pet godina; i umre Tara u Haranu.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 1316

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

1316. Gle, narod jedan, i jedan jezik u svijeh. Da ovo znači da su svi bili u istoj istini vere i doktrine, jasno je iz značenja „naroda“, da je to istina vere, i iz značenja „jezika“ da je to doktrina. Ranije je pokazano (br. 1259), da „narod“ označava istinu vere; i da „jezik“ označava doktrinu vere, što je pokazano gore (kod stiha 1). Za narod se kaže je „jedan“ i za ljude da imaju „jedan jezik“ onda kada im je zajednički cilj opšte (zajedničko) dobro društva, zajedničko dobro crkve, I Gospodovog carstva; jer kada je ovako, tada je Gospod cilj, od koga su svi jedno. Ali Gospod ne može biti prisutan kod čoveka čiji je cilj njegovo vlastito dobro; čovekovo vlastito (njegov proprium) otuđuje ga od Gospoda, jer ono izvrće i okreće zajedničko dobro društva, a i same crkve, pa čak i carstva Gospodovog, u svoju korist, kao da svi onI postoje radi njegovog vlastitog dobra. Na taj način oduzima Gospodu ono što je Njegovo (Gospodovo), amenjuje ga onim što je njegovo (čovekovo). Kad ovakvo stanje zavlada čovekom, to se isto dešava u njegovoj svakoj pojedinoj misli, kao i u svakom deliću misli; jer takav je slučaj sa svim onim što vlada u čoveku. To se ne pokazuje tako jasno dok je čovek u telesnom životu kao što se pokazuje u drugom životu, jer tamo sve ono što vlada u čoveku pokazuje se po određenoj sferi koja se opaža oko njega, koja je takvoga karaktera, jer ona kao da izbija iz svega u čoveku. Sfera onoga koji samo gleda sebe (svoj interes), taj sebi prisvaja i, kao što je rečeno, upija što je povoljno samo njemu, pa stoga upija svaku prijatnost koju osećaju okolni duhovi, i razara svu njihovu slobodu, tako da se takva osoba mora izagnati iz društva. Kad je narod jedan, i kad je jednog jezika, a to je kada se gleda na zajedničko dobro svih; tada jedna osoba da ne upija (apsorbuje) prijatnost (zadovoljstvo) drugih, niti uništava njihovu slobodu, već je potpomaže i uvećava koliko god može. To je razlog da su nebeska društva jedno (nebo), a što dolazi isključivo kroz uzajamnu ljubav koja potiče od Gospoda; isto je tako i sa crkvom.

  
/ 10837