Bible

 

Postanak 1

Studie

1 U početku stvori Bog nebo i zemlju.

2 A zemlja beše bez obličja i pusta, i beše tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom.

3 I reče Bog: Neka bude svetlost. I bi svetlost.

4 I vide Bog svetlost da je dobra; i rastavi Bog svetlost od tame.

5 I svetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I bi veče i bi jutro, dan prvi.

6 Potom reče Bog: Neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od vode.

7 I stvori Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi tako.

8 A svod nazva Bog nebo. I bi veče i bi jutro, dan drugi.

9 Potom reče Bog: Neka se sabere voda što je pod nebom na jedno mesto, i neka se pokaže suvo. I bi tako.

10 I suvo nazva Bog zemlja, a zborišta vodena nazva mora; i vide Bog da je dobro.

11 Opet reče Bog: Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi seme, i drvo rodno, koje rađa rod po svojim vrstama, u kome će biti seme njegovo na zemlji. I bi tako.

12 I pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi seme po svojim vrstama, i drvo, koje rađa rod, u kome je seme njegovo po njegovim vrstama. I vide Bog da je dobro.

13 I bi veče i bi jutro, dan treći.

14 Potom reče Bog: Neka budu videla na svodu nebeskom, da dele dan i noć, da budu znaci vremenima i danima i godinama;

15 I neka svetle na svodu nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako.

16 I stvori Bog dva videla velika: videlo veće da upravlja danom, i videlo manje da upravlja noću, i zvezde.

17 I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju.

18 I da upravljaju danom i noću, i da dele svetlost od tame. I vide Bog da je dobro.

19 I bi veče i bi jutro, dan četvrti.

20 Potom reče Bog: Neka vrve po vodi žive duše, i ptice neka lete iznad zemlje pod svod nebeski.

21 I stvori Bog kitove velike i sve žive duše što se miču, što provrveše po vodi po vrstama svojim, i sve ptice krilate po vrstama njihovim. I vide Bog da je dobro;

22 I blagoslovi ih Bog govoreći: Rađajte se i množite se, i napunite vodu po morima, i ptice neka se množe na zemlji.

23 I bi veče i bi jutro, dan peti.

24 Potom reče Bog: Neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama njihovim, stoku i sitne životinje i zveri zemaljske po vrstama njihovim. I bi tako.

25 I stvori Bog zveri zemaljske po vrstama njihovim, i stoku po vrstama njenim, i sve sitne životinje na zemlji po vrstama njihovim. I vide Bog da je dobro.

26 Potom reče Bog: Da načinimo čoveka po svom obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cele zemlje i od svih životinja što se miču po zemlji.

27 I stvori Bog čoveka po obličju svom, po obličju Božjem stvori ga; muško i žensko stvori ih.

28 I blagoslovi ih Bog, i reče im Bog: Rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svih zveri što se miče po zemlji.

29 I još reče Bog: Evo, dao sam vam sve bilje što nosi seme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose seme; to će vam biti za hranu.

30 A svim zverima zemaljskim i svim pticama nebeskim i svemu što se miče na zemlji i u čemu ima duša živa, dao sam svu travu da jedu. I bi tako.

31 Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro beše veoma. I bi veče i bi jutro, dan šesti.

Ze Swedenborgových děl

 

Anđeoska Mudrost o Božanskoj Ljubavi i Mudrosti # 11

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 432  
  

11. Bog je sami Čovek. U svim nebima nema druge ideje o Bogu nego da je on Čovek. Ovo je od toga što je nebo u celini i u delovima u formi kao čovek, te zato što Božansko kod anđela čini nebo i zato što misao teče prema formi neba, anđelima nije mogude misliti o Bogu ni na koji drugi način. Od ovog dolazi to da svi oni (ljudi), koji su u svetu povezani sa nebom, o Bogu misle na isti način kada misle na unutarnji način u sebi, a to je, u svom duhu. Od ovoga da je Bog Čovek, svi anđeli i svi duhovi su oblikom potpuno ljudi. Ovo dolazi od forme Neba, koje je slično sebi u najvedim kao i u najmanjim delovima. Da je nebo u celini i u delovima kao čovek, može se videti u delu Nebo i Pakao, n. 59-87; i da misli teku po formi neba, n. 203, 204. Poznato je iz Postanja (Knjige postanja) (Postanak 1:26-27), da su ljudi stvoreni na sliku i priliku Božiju. Tako isto, Bog se pokazao kao čovek Avramu i drugima. Drevni ljudi, od mudrih do prostih, nisu mislili o Bogu drugačije nego kao o čoveku; pa i kada su posle dugo vremena počeli da se klanjaju mnoštvu bogova, kao u Atini i u Rimu, oni su im se klanjali kao ljudima. Ono što je ovde rečeno, može se ilustrovati slededim izvatkom iz ved objavljenog dela:

Narodi (neznabošci), osobito Afrikanci, koji priznaju jednog Boga i koji mu se klanjaju kao Tvorcu svemira, misle o Bogu kao o Čoveku. Kažu da niko ni ne može da drugačije misli o Bogu. Kada čuju da neki gaje ideju o Bogu kao o malom oblaku, pitaju gde su ti ljudi, a kada im se kaže da su među hrišdanima, kažu da je to nemogude. Ali im se onda kaže da ta ideja dolazi od toga što se u Reči Bog naziva Duhom; i da oni misle o duhu kao o nečemu slično oblaku, ne znajudi da je svaki duh i svaki anđeo čovek. Ali ispitano je da li je i njihova duhovna ideja ista kao i njihova prirodna ideja; i našlo se da nije ista kod onih, koji na unutarnji način priznaju Gospoda kao Boga neba i zemlje. Čuo sam kako jedan hrišdanski sveštenik kaže da niko ne može da misli o Božanskom Ljudskom, pa sam video kako ga vode kroz razne neznabošce sve više prema onima koji su bili više unutarnji (duhovi), a od njih u njihova neba, a na kraju u Hrišdansko nebo, i svuda mu je bilo dato da oseti kako oni doživljavaju (percepiraju) Boga. Tada je ustanovio da svi imaju ideju o Bogu kao o Čoveku, a što je isto što i o Božanskom Ljudskom. (Nastavak o Poslednjem Sudu, n.74)

  
/ 432