Bible

 

Postanak 1

Studie

1 U početku stvori Bog nebo i zemlju.

2 A zemlja beše bez obličja i pusta, i beše tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom.

3 I reče Bog: Neka bude svetlost. I bi svetlost.

4 I vide Bog svetlost da je dobra; i rastavi Bog svetlost od tame.

5 I svetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I bi veče i bi jutro, dan prvi.

6 Potom reče Bog: Neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od vode.

7 I stvori Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi tako.

8 A svod nazva Bog nebo. I bi veče i bi jutro, dan drugi.

9 Potom reče Bog: Neka se sabere voda što je pod nebom na jedno mesto, i neka se pokaže suvo. I bi tako.

10 I suvo nazva Bog zemlja, a zborišta vodena nazva mora; i vide Bog da je dobro.

11 Opet reče Bog: Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi seme, i drvo rodno, koje rađa rod po svojim vrstama, u kome će biti seme njegovo na zemlji. I bi tako.

12 I pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi seme po svojim vrstama, i drvo, koje rađa rod, u kome je seme njegovo po njegovim vrstama. I vide Bog da je dobro.

13 I bi veče i bi jutro, dan treći.

14 Potom reče Bog: Neka budu videla na svodu nebeskom, da dele dan i noć, da budu znaci vremenima i danima i godinama;

15 I neka svetle na svodu nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako.

16 I stvori Bog dva videla velika: videlo veće da upravlja danom, i videlo manje da upravlja noću, i zvezde.

17 I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju.

18 I da upravljaju danom i noću, i da dele svetlost od tame. I vide Bog da je dobro.

19 I bi veče i bi jutro, dan četvrti.

20 Potom reče Bog: Neka vrve po vodi žive duše, i ptice neka lete iznad zemlje pod svod nebeski.

21 I stvori Bog kitove velike i sve žive duše što se miču, što provrveše po vodi po vrstama svojim, i sve ptice krilate po vrstama njihovim. I vide Bog da je dobro;

22 I blagoslovi ih Bog govoreći: Rađajte se i množite se, i napunite vodu po morima, i ptice neka se množe na zemlji.

23 I bi veče i bi jutro, dan peti.

24 Potom reče Bog: Neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama njihovim, stoku i sitne životinje i zveri zemaljske po vrstama njihovim. I bi tako.

25 I stvori Bog zveri zemaljske po vrstama njihovim, i stoku po vrstama njenim, i sve sitne životinje na zemlji po vrstama njihovim. I vide Bog da je dobro.

26 Potom reče Bog: Da načinimo čoveka po svom obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cele zemlje i od svih životinja što se miču po zemlji.

27 I stvori Bog čoveka po obličju svom, po obličju Božjem stvori ga; muško i žensko stvori ih.

28 I blagoslovi ih Bog, i reče im Bog: Rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svih zveri što se miče po zemlji.

29 I još reče Bog: Evo, dao sam vam sve bilje što nosi seme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose seme; to će vam biti za hranu.

30 A svim zverima zemaljskim i svim pticama nebeskim i svemu što se miče na zemlji i u čemu ima duša živa, dao sam svu travu da jedu. I bi tako.

31 Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro beše veoma. I bi veče i bi jutro, dan šesti.

Ze Swedenborgových děl

 

Apokalipsa Objašnjena # 526

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 1232  
  

526. A pomrča trećina njihova. - Da ovo označava da su se sve te stvari promenile u obmane od zla, i u zla od obmana, vidi se iz značenje pomrčine (mraka), koja označava obmane, a otuda pomračiti označava promeniti se u obmane. Razlog da to označava promeniti se u obmane od zla i u zla od obmana je to, što se kaže da je trećina sunca pomračila, i trećina meseca, i trećina zvezda; a sunce označava dobro ljubavi, mesec, dobro i istinu vere, a zvezde, poznavanja istine i dobra. Stoga zatamnjena trećina sunca, označava da se dobro ljubavi promenilo u zlo, i u obmanu iz toga, što je obmana od zla. Jer dobro se menja u zlo, a otud i u obmanu, a istina vere, označena mesecom, menja se u obmanu, a otuda u zlo, koje je zlo obmane. Zlo obmane je obmana doktrine, iz koje proističe zlo života, a obmana od zla je zlo života,

od 2 kojega proističe obmana doktrine. Razlog da mrak označava obmanu je to, što svetlost označava istinu, a obmana je suprotna istini, kao što je mrak suprotan svetlosti. Osim toga, kad čovek nema svetlost života, koja je Božanska Istina, tada je u njemu sena smrti, a to je obmana. Jer čovek, zbog svog propriuma, je u svakom zlu, i obmani iz toga, i može se odvojiti od ovih samo pomoću istina crkve; gde nema istina, tu su obmane od zla. Da se jedino pomoću istina mogu ukloniti zla i obmane, pa stoga i očistiti i primiti novi olik, može se 3 videti u Nauku Novoga Jerusalima (br. 24.) Da mrak u Reči, označava obmane svake vrste, vidi se iz sledećih odlomaka. Kod Joila: Sunce će se okrenuti u tminu, a mjesec u krv, prije velikog i strašnoga dana Jehovinog (2:31). Okretanje sunca u tminu i meseca u krv označava se isto što i trećinom sunca i trećinom meseca koji pomračuju, naime, da će na kraju crkve obmane od zla zauzeti mesto dobra ljubavi, a zlo od obmane mesto istine od vere. Slične su stvari označene i na drugim mestima u Reči 4 gde se pominje pomračenje sunca i meseca. Tako kod Isaije: Jer zvijezde i prilike (sazvježđa) nebeske neće pustiti svjetlosti svoje, sunce će pomrčati o rođaju svome, i mjesec neće pustiti svjetlost svoju (12:10; 24:21, 23). Kod Jezekilja: I kad te ugasim, zastrijeću nebo, i zvijezde na njemu pomračiti, sunce ću zastrijeti oblakom, i mjesec neće svijetliti svjetlošću svojom. Sva ću svjetila zakloniti oblakom, a mjesec neće svjetliti svjetlošću svojom (32:7, 8). Opet, kod Joila: Dan je Jehovin blizu u dolini sudskoj. Sunce će i mjesec pomrknuti, i zvjezde će ustegnuti svjetlost svoju (3:14, 15).

Kod istoga: Dan je Gospodov blizu, dan kad je mrak I tama, dan, kada je oblak i magla; zemlja će se tresti, nebesa će se pokolebati, sunce će i mjesec pomrknuti, a zvijezde će ustegnuti svjetlost svoju (2:1, 2, 10). I kod Jevanđelista: I odmah će po nevolji dana onijeh sunce pomrčati, i mjesec svjetlost svoju izgubiti, i zvijezde s neba pasti, i sile nebeske pokrenui se (Mateja 24:29; Marko 13:24), 25). Da se dobra i istine crkve, koja se nazivaju dobrima ljubavi i istinama vere, menjaju u zla i obmane, označeno je suncem i mesecom koji potamne, i zvezdama koje ne daju svetlosti svoje. Poslednji sud, koji tada sledi, označen je danom Jehovinim velikim i strašnim: I za to što se to dešava kad je crkva u tami i u gustome mraku, stoga se naziva 5 i danom tmine, i guste tmine, kao i danom oblaka i tame, kao u sledećim odlomcima. Kod Amosa: Teško onima koji žele dan Gospodov! Što će vam dan Gospodov? Tada je mrak a ne vidjelo. Cijeli dan Gospodov mrak a ne vidjelo? I tama bez svjetosti? (5:18, 20). I kod Sofonije: Dan Jehovin blizu je, dan kada će 6 biti pustošenje i zatiranje, dan kada će biti mrak i tama, dan kada će biti oblak i magla (1:14, 15). I kod Isaije: U taj će dan pogledati na zemlju, a to mrak i strah, i svjetlost će pomrčati nad pogibijom njihovom (5:30). I ponovo: A kad pogleda na zemlu, a to nevolja i mrak i teška muka, i on zagnao u tamu (8:22).

7. Da je obmana označena tamom, još se bolje vidi iz sledećih odlomaka. Tako kod Isaije: Teško onima koji zlo zovu dobro, a dobro zlo, koji prave od mraka svjetlost i od svjetlosti mrak (5:20). Praviti od mraka svetlost, i od svetlosti mrak, označava nazivati obmanu istinom, a istinu obmanom; da mrak označava obmanu a svetlost istinu, jasno je, jer se prvo pominju dobro i zlo, a posle, istina i obmana. 8 Tako kod Jovana: A ovo je sud, da je vidjelo došlo na svijet, a ljudi više volješe tamu nego vidjelo, jer su djela njihova zla (3:19). Ovde se Gospod naziva videlom jer On je bio Božanska Istina sama kad je bio u svetu; stoga videlo označava Gospoda kao Božansku Istinu, a isto tako i kao Božansku Istinu od Gospoda; pa stoga što je tama suprotna svetlu, stoga tama koju su ljudi voleli više nego svetlo, označava paklensku obmanu, koja je obmana od zla. Da je ovde obmana od zla označena tamom, vidi se iz reči, jer su dela njihova zla. Obmana od zla postoji zbog zlih dela ili zala života; jer kao što se dobro povezuje s istinom, tako se zlo povezuje s obmanom, jedno je iz drugoga. 9 Slične su stvari označene svetlošću i tamom u sledećim odlomcima kod Jovana: U njoj (u Riječi) bješe život. I život bješe vidjelo ljudima. I vidjelo se svijetli, i tama ga ne obuze (1:4, 5). Ponovo: Ja sam vidjelo svijetu; ko ide za mnom, neće hoditi po tami, nego će imati vidjelo života (8:12). Ponovo: Isus reče: Još je malo vremena vidjelo s vama; hodite dok vidjelo imate da vas tama ne obuzme. Ja dođoh na svijet da ni jedan od vas koji me vjeruje ne ostane u tami (12:35, 46). U ovim odlomcima tama označava paklensku obmanu. Jer svetlo kojemu je tama suprotna, označava Božansku Istinu. Svetlost označava Božansku Istinu, jer u nebu je svetlost, u svojoj suštini, Božanska Istina koja proizilazi od Gospoda: vidi u Nebu i Paklu (br. 126-140). Pošto je Božanska Istina svetlost u nebesima, sledi da je obmana od zla, koja je obmana u paklovima, tama: Ona, međutim, ne izgleda kao tama onima koji su u paklovima, jer oni vide jedni druge, nego kao svetlo (lumen) pri kome vide kao kod užarenog uglja, a takvo svetlo, kad se u njega uliva svetlo neba, postaje potpuni mrak. Iz ovoga razloga pećine i jazbine u kojima se pakleni duhovi pokazuju onima koji su u nebesima, izgledaju kao mračne pećine.

10. Iz ovih se razmatranja vidi zašto tama označava obmanu od zla, i zašto je Gospod rekao da će oni koji se bacaju u pakao, biti bačeni u mrkli mrak (Matej 8:12; 22:1; 25:30). Tako kod Davida: Neprijatelj goni dušu moju, gazi u prah život moj. Posađuje me u mrak kao davno pomrle (Psalam 143:3). Ovde se neprijateljem koji progoni njegovu dušu, u duhovnom smislu, označava zlo; to što je morao da sedi u mraku, označava biti u obmanama. Tako kod Isaije: Zato je sud daleko od nas, I pravda ne dolazi do nas; čekamo vidjelo, a ono, eto mrak; blistavilo, a ono hodimo po tami (59:9). Sudom koji je daleko od nas, označava se da nema razmevanja istine; niti pravda dolazi do nas, označava da nema dobra od života; čekamo videlo, a ono, eto mrak, označava očekivanje istine, ali gledamo obmanu; blistavilo, a ono hodimo po tami, označava očekivanje dobara preko istina, a gledamao život od obmana od zala. Jer blistavilo označava dobra od istine, jer svetlo označava istinu, istina je blistava zbog dobra; mrkli mrak označava obmane od zla, a hoditi označava 12 živeti. Tako kod Luke: ali je sada čas vaš, čas tame (22:53). Ovo je Gospod rekao sveštenicima, knezvima hrama i starešinama koji su ga uhvatili preko Jude. Moć da se uradi ovo zlo delo, Gospod naziva časom tame, jer su bili u obmnama od zla, u obmanama o Gospodu, i u zlima protivu Njega; tamom se i ovde označava pakao, jer su ovakve obmane od zla. Tako ponovo: 13 Svjeća je tijelu oko. Ako dakle oko tvoje bude zdravo, sve će tvoje biti zdravo, sve će tijelo tvoje biti svijetlo; ali ako oko tvoje bude kvarno, i tijelo je tvoje tamno (11:34; Matej 6:22, 23). Oko ovde označava razumevanje, a zdravo oko, razumevanje istine od dobra; ali kvarno oko označava razumevanje obmane od zla; telo koje je puno svetlosti ili tame, označava celoga čoveka. Iz toga se može zaključiti da je značenje ovih reči u njihovom nizu, da je ceo čovek takve prirode kakvo je njegovo razumevanje od njegove volje. Jer je svaki čovek svoja vlastita volja i vlastito osećanje, stoga je cela njegova priroda onakva kakvo je njegvo razumevanje kojemu je koren njegova volja. Jer sva istina je od razumevanja, a svo dobro od volje; pošto je telo samo poslušno, jer je ovo učinak od uzroka, a uzrok je razumevanje od volje; kvalitet jednoga zavisi od kvaliteta drugoga, jer svaki učinak prima sve što ima od uzroka. Treba se truditi da se istina, jednom opažena u razumu i primljena u volji, ne promeni u obmanu, što se dešava od zla, a što je označeno sa, Gledaj dakle da vidjelo koje je u tebi, ne bude tama (Luka 11:35). Jer u tome slučaju obmane postaju još gore; stoga se kaže kod Mateja u odlomku koji je već naveden, ali ako oko voje bude kvarno, cijelo će tvoje tijelo biti tamno.

14. Tama označava obmanu i kod proroka Isaije: Sjedi mučeći, i uđi u tamu, kćeri Haldejska; jer se više nećeš zvati gospođa carstvima (47:5). Ovde, kći Haldejska označava falsifikovanje istine, a otuda tama označava obmane od zla, pošto zlo falsifikuje istinu. Obmana od zla bila je označena i mrklim mrakom, koji je bio po svoj zemlji Egipatskoj za tri dana, dok su deca Izrailjeva imala svetlo u svojim stanovima (Izlazak 10:21, 22, 23); isto tako u Postanju 15:12, 17, i u mongim drugim odlomcima. Do sada je bilo pokazano da tama, u Reči, označava obmane od zla; a sada će biti pokazano da tama isto tako označava obmane ne od zla, kao što su religijske obmane kod pravednih Neznabožaca, čije je poreklo neznanje istine. Da se i ove obmane nazivaju tamom, jasno je iz sledećih odlomaka: Kod Isaije: Narod koji hodi u tami, vidjeće vidjelo veliko, i onima koji sjede u zemlji gdje je samrtni sjen, zasvijetliće vidjelo (1:2). Ponovo kod istoga proroka: U taj će dan čuti gluhi riječi u knjizi, i iz tame i mraka vidjeće oči slijepih (29:18). I opet: I vodiću slijepca putem koji nijesu znali, obratiću pred njima mrak u svjetlost, i što je naravno u ravno (42:16). I kod Miheja: kad sjedi u mraku, Jehova će mu biti svjetlo (7:8). U ovim odlomcima, tama označava obmane zbog neznanja, kao što su ranije postojale, a i danas postoje kod pravednih Neznabožaca. Ove se obmane potpuno razlikuju od obmana od zla, jer prethodne sadrže u sebi zlo, jer su od zla, dok potonje sadrže u sebi dobro, jer imaju dobro kao cilj. Stoga oni koji su u tim obmanama, mogu da se pouče u istinama, a kada se pouče, prime istine u srce, i povezuju se s istinom kada je čuju. Slučaj je različit s obmanama od zla. U Reči 16 tama tako isto označava obmanu zbog nemanja istine; kao kod Davida (Psalam 18:29; Psalam 139:11, 12). Tama isto tako označava prirodno svetlo jer ovo je, upoređeno s duhovnom svetlošću, kao tama; stoga i anđeli, kad gledaju dole u prirodno svetlo čovekovo, gledaju kao tamu, kakva je u prirodnom poznavanju ljudi, I vide je kao tamu, a stvari koje su u njoj, kao da su u mraku; ovo svetlo označeno je tamom pomenutom u Postanju (Postanju 1:2-5). A pošto je smisao slova Reči prirodan, stoga se taj smisao u Reči naziva oblakom i tamom, u upoređenju s unutrašnjim smislom, koji je svetlost neba, koja se naziva slavom.

  
/ 1232