Bible

 

Jezekilj 44

Studie

   

1 I odvede me opet k vratima spoljašnjim od svetinje, koja gledaju na istok, a ona behu zatvorena.

2 I reče mi Gospod: Ova vrata neka budu zatvorena i da se ne otvaraju, i niko da ne ulazi na njih, jer je Gospod Bog Izrailjev ušao na njih; zato neka budu zatvorena.

3 Za kneza su; sam knez neka seda na njima da jede hleb pred Gospodom; kroz trem od ovih vrata neka ulazi i istim putem neka izlazi.

4 I odvede me k severnim vratima pred dom; i videh, i gle, dom Gospodnji beše pun slave Gospodnje, i padoh na lice svoje.

5 I reče mi Gospod: Sine čovečji, pazi srcem svojim i vidi očima svojim i slušaj ušima svojim šta ću ti kazati za sve uredbe doma Gospodnjeg i za sve zakone Njegove; pazi srcem svojim na sve ulaze u dom i na sve izlaze iz svetinje.

6 I reci odmetničkom domu Izrailjevom: Ovako veli Gospod Gospod: Dosta je gadova vaših, dome Izrailjev,

7 Što uvodiste tuđince neobrezanog srca i neobrezanog tela da budu u mojoj svetinji da skvrne dom moj, i prinosiste moj hleb, pretilinu i krv, i tamo prestupaše moj zavet osim svih gadova vaših;

8 I ne izvršavaste šta treba za moju svetinju, nego postaviste ljude po svojoj volji da izvršuju šta treba u mojoj svetinji.

9 Ovako veli Gospod Gospod: Ni jedan tuđin neobrezanog srca i neobrezanog tela da ne dolazi u moju svetinju, ni jedan od svih tuđinaca koji su među sinovima Izrailjevim.

10 A Leviti koji odstupaše od mene kad zađe Izrailj, koji zađoše od mene za gadnim bogovima svojim, nosiće bezakonje svoje.

11 I biće sluge u mojoj svetinji u službi na vratima od doma služeći domu; oni će klati žrtve paljenice i druge žrtve narodu, i stajaće pred njima služiće im.

12 Što im služiše pred gadnim bogovima njihovim i biše domu Izrailjevom spoticanje na bezakonje, zato podigoh ruku svoju na njih, govori Gospod Gospod, da će nositi bezakonje svoje,

13 I neće pristupati k meni da mi vrše svešteničku službu, niti kojoj svetinji mojoj, ni svetinji nad svetinjama neće pristupati, nego će nositi sramotu svoju i gadove svoje, koje činiše.

14 Nego ću ih postaviti za čuvare domu na svaku službu njegovu i na sve što biva u njemu.

15 A sveštenici Leviti sinovi Sadokovi, koji izvršavahu šta treba u mojoj svetinji, kad sinovi Izrailjevi zađoše od mene, oni će pristupati k meni da mi služe, i stajaće preda mnom prinoseći mi pretilinu i krv, govori Gospod Gospod.

16 Oni neka ulaze u moju svetinju i oni neka pristupaju k stolu mom da mi služe i neka izvršuju šta sam zapovedio da se izvršuje.

17 I kad ulaze na vrata unutrašnjeg trema, neka obuku lanene haljine, i ništa da ne bude na njima vuneno kad služe na vratima unutrašnjeg trema i u njemu.

18 Na glavama neka im budu kape lanene i gaće lanene po bedrima, i da se ne pašu ničim oda šta bi se znojili.

19 A kad izlaze u trem spoljašnji, u spoljašnji trem k narodu, neka svuku sa sebe haljine u kojima služe, i ostave ih u kletima svetim, pa neka obuku druge haljine, da ne osvećuju narod haljinama svojim.

20 I glave svoje da ne briju, a ni kose da ne ostavljaju, nego neka strižu glave svoje.

21 I vino da ne pije nijedan sveštenik kad hoće da uđe u unutrašnji trem.

22 I udovicom ni puštenicom da se ne žene, nego devojkom od semena doma Izrailjevog ili udovicom svešteničkom neka se žene.

23 I narod moj neka uče šta je sveto šta li nije sveto, i neka ih uče raspoznavati nečisto od čistog.

24 A u raspri neka stanu da sude, po mojim zakonima neka sude, i zakone moje i uredbe moje neka drže o svim praznicima mojim, i subote moje neka svetkuju.

25 I k mrtvacu da ne idu da se ne oskvrne; samo za ocem i za materom i za sinom i za kćerju, za bratom i za sestrom neudatom mogu se oskvrniti.

26 A kad se očisti, neka mu se broji sedam dana.

27 I u koji bi dan ušao u svetinju, u trem unutrašnji, da služi u svetinji, neka prinese žrtvu za greh svoj, govori Gospod Gospod.

28 A nasledstvo što će imati, ja sam njihovo nasledstvo; i vi im ne dajte dostojanja u Izrailju, ja sam njihovo dostojanje.

29 Dar i žrtvu za greh i žrtvu za krivicu oni će jesti; i sve zavetovano u Izrailju njihovo će biti.

30 I prvine od svakog prvog roda i svi prinosi podizani od svega između svih prinosa vaših biće sveštenicima; i prvine od testa svog davaćete svešteniku da bi počivao blagoslov na domovima vašim.

31 Sveštenici da ne jedu mrcino ni šta zverka raskine, bilo ptica ili šta od stoke.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3858

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3858. Pošto se u onome što sledi govori o dvanaest Jakovljevih sinova, i o dvanaest Izrailjevih plemena koja su dobila imena po njihovim očevima, to se ovde izlaže šta plemena označavaju, i zašto ih je bilo dvanaest. Niko još ne zna tajnu koja je skrivena, jer se veruje da su istorije u Reči samo istorije, i da u njima nema ništa Božansko osim što mogu da služe kao primeri za primenjivanje svetih stvari. Otuda to da se sa dvanaest plemena označavajupodele Izrailjskog naroda na mnogo posebnih nacija ili širih porodica, dok one (te podele) označavaju Božanske stvari; to jest, toliko sveopštih podela vere i ljubavi, stoga i stvari koje se odnose na Gospodovo carstvo u nebima i na zemlji, gde svako pleme označava neku posebnu sveopštost; ali šta svako (pleme) pojedinačno označava, pokazaće se u onome što sledi, gde se radi o Jakovljevim sinovima, po kojima u ova plemena dobila imena. U opštem smislu, dvanaest plemena označavaju sve stvari nauka o istini i dobru, ili o veri i ljubavi; jer ove (to jest, istina i dobro, ili vera i ljubav) sačinjavaju Gospodovo carstvo; jer su istina i dobro sve ono što je suštinsko u osećanju; pa pošto je Jevrejska Crkva ustanovljena kako bi predstavljala Gospodovo carstvo, stoga podele toga naroda na dvanaest plemena označavaju ove stvari. Ovo je misterija koja nikada do sada nije bila otkrivena. Da dvanaest označava sve stvari u opštem, bilo je pokazano gore (br. 577, 2089, 2129, 2130, 3272); ali da plemena označavaju stvari koje se odnose na istinu i dobro, ili na veru i ljubav, to jest da dvanaest plemena označavaju sve ove stvari, ovde se može potvrdili iz Reči, pre nego li se opišu odvojeno.

Kod Jovana:

I sveti grad Novi jerusalim imaše zid veliki i visok, i imaše dvanaestora vrata, i na vratima dvanaest anđela, i imena napisana koja su dvanaest koljena Izrailjevih. I zid gradski imaše dvanaest temelja, i na njima imena dvanaest apostola jagnjetovih. A grad na četiri ugla stoji, i dužina je njegova kolika i širina. I izmjeri grad trskom na dvanaest hiljada potrkališta; dužina i širina i visina jednaka je. I razmjeri zid njegov na sto i četrdeset i četiri lakta, po mjeri čovječijoj, koja j nđelova. I dvanaest vrata, dvanaest zrna bisera: svaka vrata bijahu od jednoga zrna bisera; i ulice gradske bijahu zlato čisto, kao staklo presvijetlo (Otkr. 21:12, 14, 16, 17, 21).

Da je sveti grad, ili Novi jerusalim, Gospodova Nova crkva, vidi se iz ovih pojedinosti. U nekim prethodnim poglavljima opisuje se kakva će crkva (Hrišćanska Prva crkva?) biti pri svome kraju. Ovo poglavlje govori o Novoj Crkvi, pa su stoga vrata, zid, i temelji grada samo stvari crkve, koje se odnose na ljubav ka bližnjemu i veru, jer ove sačinjavaju crkvu; tako da svako može videti da dvanaest, koji se toliko puta pominju, ne označavaju u gornjem odlomku, a tako isto i plemena, ne označavaju dvanaest, ili plemena, ili apostole, nego se pod dvanaest misli na stvari zajedno (kao što se može videti gore, br. 577, 2989, 2129, 2130, 3272); tako isto i brojem sto četrdeset i četiri, jer je ovo dvanaest puta dvanaest.

A pošto su sa dvanaest označene sve stvari, jasno je da se sa dvanaest plemena označavaju sve stvari crkve; koje su, kao što je rečeno, istine i dobra, ili vera i ljubav; tako isto sa dvanaest apostola, koji predstavljaju sve stvari crkve, to jest, sve stvari vere i ljubavi (kao što se može videti gore, br. 2129, 3354, 3488, 3857).

Stoga se ovaj broj naziva merom čovekovom, koja je anđelova, čime se označava stanje istine i dobra. (Da mera označava stanje, vidi gore, br. 3104. Da čovek označava ono što pripada crkvi, jasno je iz onoga što je rečeno gore o značenju čoveka, br. 478, 479, 565, 768, 1871, 1894; kao i iz toga da se Gospodovo carstvo naziva Velikim Čovekom, i to zbog dobra i istine koji su od Gospoda, o čemu vidi na kraju poglavlja, br. 3624-3648,3741-3750.

Da anđeo označava isto, može se videti gore, br. 1705, 1754, 1925, 2821, 3039).

Kao kod Jovana, tako isto i kod proroka Staroga zaveta gde se govori o Novom Jerusalimu, i gde se isto tako time označava Gospodova Nova crkva . Kao kod Isa. (65:18, 19, i sledeći; kod Zah. 14; a posebno kod Jez. 40-48ccc ?; gde se Novim Jerusalimom, novim hramom, i novom zemljom, opisuje u unutrašnjem smislu Gospodovo carstvo u nebima, i Njegovo carstvio na zemlji koje je crkva. Iz onoga što se kaže u ovim poglavjima kod Jezikilja, jasnije ne nego na drugim mestima, šta je označeno sa zemlja, šta sa Jerusalim, šta se hram, i onim što je u njemu, kao i sa dvanaest plemena; jer se govori o podeli zemlje, i šta sa nasleđem prema plemenima, kao i a gradom, njegovim zidovima, temeljima, i vratima, kao i sa svim što unutr rimada hramu. Iz ovih odlomaka ovde ćemo navesti samo ono što se odnosi na plemena: Ovo su međe u kojima ćete naslijediti zemlju po dvanaest plemena Izrailjevijeh: Josipu dva dijela. I razdijelite zemlju među se po plemenima Izrailjevim. A razdijelite je među se i među inostrance koji se bave među vama, koji bi izrodili sinove među vama, i neka su vam kao domorodac među sinovima Izrailjevim, s vama neka dobiju našljedstvo među plemenima Izrailjevim. I u kome se plemenu inostranac bavi, u onom mu podajte našljedstvo. Neka se odluči žrijebom našljedstvo među plemenima Izrailjevim (Jez. 47:13? 47:21-23). Ta zemlja da mu je dostojanje u Izrailju, da više ne otimlju knezovi moji od naroda mojega, nego ostalu zemlju da dadu domu Izrailjevom po plemenima njihovijem Jezekilj 45:8. O nasleđu, i kako je bilo dodeljeno plemenima, koja se poimenice pominju, vidi gl. ( ?, i sledeći. I o vratima grada, prema imenima plemena Izrailjevih, vidi isto poglavlje, stihovi 31 do 34. Da se po plemenima ne podrazumevaju plemena, jasno je, jer su deset plemena već tada bila razasuta po zemlji, niti su se kasnije vratila, niti se ikada mogu vratiti, jer su postali Neznabošci; ali se ipak pominje svako pleme, kako treba da nasledi zemlju, i koje treba da mu budu granice; naime, granice Danovog plemena (stih 2), a šta pripada Ašeru (stih 3); šta Naftaliju; Manasiji, Efremu (Jevremu), Ruvimu (Rubenu) i Judi; šta treba da bude nasleđe Levijevo; šta granice Venjaminove, šta Simeonove, Isaharove, i Zevulonove, a šta Gadove (stihovi 4-29), tako isto, da grad treba da ima dvanaest vrata prema imenima Izrailjevih plemena; da troja treba da budu prema severu, za Ruvima, Judu i Levija; tri prema istoku, za Josipa, Veniamina, i Dana; tri prema jugu, za Simeona, Isahara, i Zevulona; a tri prema zapadu, za Gada, Ašera, i Naftalija (stihovi 31-34).

Stoga je jasno da su sa dvanaest plemena označene stvari Gospodvog carstva, ili sve stvari vere i ljubavi, jer ove, kao što je rečeno, sačinjavaju Gospodovo carstvo. Zato što dvanaest plemena označavaju sve stvari Gospodovog carstva, stoga i dvanaest plemena predstavljaju prostr oko okola (vojnih skupina), kao što i boravljena (došljaci), predstavljaju to carstvo. O ovome čitamo kod Mojsija, da treba da se zaustavljaju po plemenima oko šatora od sastanka; prema istoku, Juda, Isahar, i Zevulon; prema jugu, Ruvim, Simeon, i Gad; prema zapadu, Efraim, Manasija, i Venijamin; a prema severu, Dan, Ašer, i Naftali; da kako se zaustavljaju, da tako treba i da se kreću (Brojevi 2).

Da su u ovome predstavljali Gospodovo carstvo, jasno je iz Valamovog proroštva: I podigavši oč voje ugleda Izrailja gdje stoji po plemenima svojim; i duh Božiji dođe na nj. I otvori priču svoju, i reče: kaže Valam (Balam) sin Veorov (Beorov); kaže čovjek kojemu su oči otvorene: kaže onaj koji čuje riječi Božije, koji vidi utvaru svemogućega, koji kad padne, otvorene su mu oči: kako su lijepi šatori tvoji, Jakove, i kolibe tvoje, Izrailje! Pružili su se kao potoci, kao vrtovi kraj rijeke, kao mirisava drveta koja je posadio Jehova, kao cedri na vodi (Brojevi 24:2-6). Jasno se kaže da je Balam (Valam) kazivao ove stvari od Jehove (pogl. (22:8, 18, 19, 35, 38; 23:5, 12, 16, 26; 29:2, 13). Iz svega ovoga se vidi šta je predstavljeno nasledstvima u Hananskoj zemlji, prema plemenima, o kojima čitamo kod Mojsija da je Mojsije trebao da prebroji skupštinu (zbor) sinova Izrailjevih prema kućama njihovih otaca, od dvadeset godina, svako koji je stupao u vojsku Izrailjevu; i da se zemlja podejeli kockom, i da treba da prime nasledstvo prema imenima njihovih otaca (Brojevi 26:7-56; 33:54; 34:19-29); i da je Jošua podelio zemlju, žrijebom, po plemenima (Jošua 13, 15-19). Da je, kao što je rečeno, time bilo predstavlejno Gospodovo carstvo, vidi se iz svih pojedinosti (vidi br. 1585, 1607, 3038, 3481, 3705).

Razlog da se sinovi Izrailjevi nazivaju vojskama, i da se kaže da treba da stanu u oko kao vojske, i da treba da se kreću kao vojska (Brojevi 2:4-30), je u tome što vojska označava istine i dobra (vidi br. 3448); a Gospod se naziva Jehova Savaot, što znači Jehova nad Vojskama (br. 3448). Otuda su se nazivali Jehovina vojska kada su izlazili iz Egipta, kao kod Mojsija:

I kad se navrši četiri stotine i trideset godina, u isti dan izađoše vojske Jehovine iz zemlje Egipatske (Izlazak 2:41).

Mora svakom da bude jasno da oni koji u bili takvi u Egiptu, a posle i u putinji, da su se nazivali Jeovinim vojkama samo u reprezentativnom smislu, jer oni nisu bili ni u istinama ni u dobrima, pošto u bili najgori među svim nacijama. Iz ovoga je jasno šta je bilo označno imenima uzeranim na oplaćku Aronovom, koji nazivao Urim i Tumim, o kojemu čitamo kod Mojsija, a treba a budu četiri reda na njemu, a treba a budu urezana na kamenovima s imenima sinova Izrailjvih; i da treba da bude upisano iznad svakoga ime plemena (Izlazak 28:21; 39:14); jer Aron je predstavljao Gospodovo Božansko sveštenstvo; a to je bio razlog da sve ono u što je bio obučen, označava Božanske nebeske i duhovne stvari. Ali šta one označavaju, biće, po Božanskoj milosti Gospodovoj, pokazano kada se bude govorilo o tome. Na naprsnjaku, pošto je on bio najsvetiji, bile su predstavljene stvari koj ripadaju ljubavi i veri u Gospoda; ovo su Urim i Tumim. Razlog da su bila upisana imena na dragim kamenovima je bio to, što kamenovi u opštem označavaju istine (br. 1298, 3720); a dragi kamenovi, istine koje su pridružene zbog (od) dobra (u njima) (br. 114); a pošto su imena nekoliko plemena označavala kvalitet, stoga je svaki pojedini kamen bio dodeljen svakom plemenu (Izlazak 28:17-20); 39:8, 10-13), koji su kamenovi svojom bojom i prozirnošću izražavali kvalitet koji je bio dodeljen svakome plemenu; tako da je Jehova ili Gospod davao odgovore preko Urima i Tumima. Sa dva kamena oniksa (oniha) koji su bili na naramenicama naprsnjaka (efoda, ploče na grudima) bilo je predstavljeno isto, ali u manjem stepenu nego sa dvanaest kamenova na naprsnjaku; jer (naramenice) ramena označavaju moć, a to je svemoć Gospodova (br. 1085): dok oplećak, srce i pluća, to jest Božansku nebesku ljubav; a pluća, Božansku duhovnu ljubav; kao što se može videti gore (br. 3635), i na kraju ovog poglavlja, gde se govori o Velikom Čoveku, i njegovoj korespondeciji sa oblastima srca i oblastima pluća. O dva kamen na poramenicam oplećka (efoda), čitamo kod Mojsija:

Uzmi dva kamena oniha, i na njima izreži imena sinova Izrailjevih. Šest imena njihovijeh na jednom kamenu, a šest ostalijeh na drugom kamenu, po redu kako se koji rodio. I metni ta dva kamena na poramenice oplećku, da budu kameni za spomen sinovima Izrailjevim, da Aron nosi imena njihova pred Jehovom na oba ramena svoja za spomen (Izlazak 28:9, 10, 12; 39:6, 7).

Stoga što su plemena označavala ono što pripada istini i dobru, ili veri i ljubavi, a svako preme označavalo nešto sveopšte u tome, a pleme Levijevo označavalo ljubav (kao što će se pokazati kod objašnjenja stiha 34 ovoga poglavlja), to se iz ovoga može videti šta je bilo označeno palicama, jednom za svako pleme, u šatoru od sastanka, i time za što je Levijeva palica procvetala bademima; o čemu čitamo kod Mojsija:

Uzmi dvanaest palica, jednu od svakog doma otaca njihovijeh, i ostavi ih u šatoru od svjedočanstva: i napiši Aronovo ime na palici Levijevoj. I palica Aronova da je po sred ostalih palica. Sjutradam, gle, palica Aronova za pleme Levijevo procvjetala, i i bješe napupila i bademi zreli na njoj (Brojevi 17:2-8).

Ovime sei označava da je ljubav suštinsko i glavno među svim stvarima u Gospodovom carstvu, i da od nje potiče svako oplođavanje. Razlog da je Aronovo ime bilo na njoj, je bilo to što Aron predstavljao Gospoda u pogledu Njegovog Božanskog svešteništa. (Da je Godpodovim svešteništvom označeno Božamsko dobro, koj ripada njegovoj ljubavi i milosti; i da se Gospodovim carstvom (kraljevstvom) označava Božanska istina koja dolazi od Božanskog dobra, može se videti gore (br. 1728, 2015, 3670).

Iz ovoga što je navedeno može se videti šta znače imena i dvanaest plemena u sledećim odlomcima, kao kod Jovana: I čuh broj zapečačenijeh, sto četrdeset i četiri hiljade zapečačenijeh od sviju koljena (plemena) sinova izrailjevih; od koljena (plemena) Judina dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Rubenova dvanaest zapečećenijeh, od koljena Gadova dvanaest hiljada zapečećenijeh; od koljena Aserova dvanaest hiljada zapečaćenijeh, od koljena Neftalijeva dvanaest hiljada zapečećenijeh, od koljena Manasijeva dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Šimuniova (Simeonova) dvanaest hiljada zapečećenijeh, od koljena Isaharova dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena zabulonova dbanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Josipova dvanaest hiljada zapečaćenijehm i od koljena Benjaminova dvanaest hiljada zapečaćenijeh. (Otkr. 7:4-8).

Kod Mojsija:

Opomeni se negdašnjih dana, pogledajte godine svakoga vijeka; pitaj oca svojega i on će ti javiti, starije svoje i oni će ti kazati. Kad Višnji razdade našljedstvo narodima, kad razdijeli sinove Avramove, postavi međe narodima po broju sinova Izrailjevih (Zak. Ponovljeni 32:7, 8).

Kod Davida: Jerusalime, koji si sazidan kao grad u jednu zgradu saliven, kud idu plemena, plemena Jehovina, po zakonu Izrailjevu, da slave ime Jehovino (Psalam 122:3, 4) Kod Jošue: Evo, kovčeg zavjeta Gospoda svoj zemlji poći će pred vama preko Jordana. Za to sada izaberite dvanaest ljudi iz plemena Izrailjevih, po jednog čovjeka iz svakoga plemena. I čim svećenici noseći kovčeg zavjeta Gospoda svoj zemlji stanu nogama svojim u vodi Jordanskoj, voda će se u Jordanu rastupiti, te će voda koja teče ozgo stati u gomilu Isus Navin 3:11-13).

Opet: Uzmite odavde, isred Jordana, s mjesta gdje stoje nogama svojim svećenici, dvanaest kamena, i odnesite ih sa sobom, i metnite ih ondje gdje ćete noćas noćiti. Tada dozva Jozua (Jošua) dvanaest ljudi, koje bješe odredio između sinova Izrailjevih, po jednoga čovjeka iz svakoga plemena. I reče im: idite pred kovčeg Gospoda Boga svojega usred Jordana, i uzmite svaki po jedan kamen na rame svoje, prema broju plemena sinova Izrailjevih. Recite im: jer se voda u Jordanu rastupi pred kovčegom zavjeta Gospodova, kad prelažaše preko Jordana, rastupi se voda u Jordanu, i ovo je kamenje spomen sinovima Izrailjevim do vijeka. I učiniše sinovi Izrailjevi kako zapovjedi Jozua; i uzeše dvanaest kamena isred Jordana, kako bješe rekao Gospod Jozui, prema broju plemena sinova Izrailjevih; i odnesoše ih sa sobom na noćište, i metnuše ih ondje. A usred Jordana postavi Jozua dvanaest kamena na ona mjesta gdje stajahu nogama svojim svećenici noseći kovčeg zavjetni, i ondje ostaše do danas Isus Navin 4:3-9).

Opet: Ilija uze dvanaest kamena prema broju plemena sinova Jakova, kojemu dođe riječ Gospodova govoreći: Izrailj će ti biti ime. I načini od toga kamenja oltar u ime Gospodovo, i oko oltara iskopa opkop širok da bi se mogle posijati dvije mjere žita. (1 o Carevima 18:31, 32).

Da plemena označavaju dobra ljubavi i istine vere, jasno je iz Gospodovih reči kod Mateje: I tada će se pokazati znak sina čovječijega na nebu; i tada će proplakati sva plemena na zemlji; i ugledaće sina čovječijega gdje ide na oblacima nebeskim sa silom i slavom velikom Mateju 24:30. Ovde se sa iproplakaće sva plemena na zemlji, označava da više neće biti priznavanja istine i života dobra (dobrog života), jer se ovde govori u svršetku veka. (prim. prev. Kad autor piše da neće biti priznavanja istine i života dobra, to treba razumete ztako, da se na kraju Crkve uvreme u kome je autor živeo, nije priznavalo i verovalo da istine i dobra dela vode spasenju, nego sama vera, sola fide, koja je u Otkrovenju predstavljena Aždajom). Na sličan način kod Jovana: Evo ide na oblacimam i vidjeće Ga svako oko, i oni koji Ga probodoše; i sva će plemena (koljena) za Njim zaplakati (Otkr. 1:7). Šta je označeno sa ide na oblacima nebeskim, može se vidjeti iz predgovora osamnaestom poglavlju; dalje vidi šta je meni bili pokazano iz iskustva (u živo?) o dvanaest plemena (br. 2129, 2130) (prim. prev, . Autor naziva svojim iskustvom predstave u duhovnom svetu, preko koji su mu anđeli tumačili unutrašnji smisao Reči Božije). Razlog da se sve stvari vere i ljubavi nazivaju plemena, je to što u izvornom jeziku to označava i žezlo i palicu. Da žezlo i palica označavaju silu, volju, i Gospodovu Božansku milost, biće pokazano na drugome mestu. Otuda ime plemena označava da dobra i istine u sebi imaju silu od Gospoda. Iz ovoga razloga se i anđeli narivaju silama (moćima), kao što se sa vladičanstvima, i knezovima označavaju glavne stvari ljubavi ka bližnjemu i vere; a to isto je označeno i sa dvanaest knezova koji su potekli od Ismaila (Postanje 25:16- vidi br. 2089, 3272), kao i sa knezovima koji koji su nad plemenima (Brojevi 7, 13:4-16). Iz onoga što je do sada rečeno o dvanaest plemena, može se znati zašto je bilo dvanaest na broju Gospodovih učenika, koji su se posle nazivali apostolima; i da su oni predstavljali Gospodovu crkvu u pogledu dobara i istina na sličan način kao plemena (br. 2129, 3354, 3488, 3857).

Da je Petar predstavljao veru, Jakov, ljubav ka bližnjemu, Jovan, dela ljubavi ka bližnjemu, može se videti gore (predgovor poglavlju 18, i poglavlju 22, i u br. 3750. Ovo je jasno i iz onoga što je Gospod njima kazao o njima.

  
/ 10837  
  

Bible

 

Postanak 24

Studie

   

1 A Avram beše star i vremenit, i Gospod beše blagoslovio Avrama u svemu;

2 I reče Avram sluzi svom najstarijem u kući svojoj, koji beše nad svim dobrom njegovim: Metni ruku svoju pod stegno moje,

3 Da te zakunem Gospodom Bogom nebeskim i Bogom zemaljskim da nećeš dovesti žene sinu mom između kćeri ovih Hananeja, među kojima živim;

4 Nego da ćeš otići u zemlju moju i u rod moj i dovesti ženu sinu mom Isaku.

5 A sluga mu reče: i ako devojka ne htedbude poći sa mnom u ovu zemlju; hoću li odvesti sina tvog u zemlju iz koje si se iselio?

6 A Avram mu reče: Pazi da ne odvedeš sina mog onamo.

7 Gospod Bog nebeski, koji me je uzeo iz doma oca mog i iz zemlje roda mog, i koji mi je rekao i zakleo mi se govoreći: Semenu ću tvom dati zemlju ovu, On će poslati anđela svog pred tobom da dovedeš ženu sinu mom odande.

8 Ako li devojka ne htedbude poći s tobom, onda da ti je prosta zakletva moja; samo sina mog nemoj odvesti onamo.

9 I metnu sluga ruku svoju pod stegno Avramu gospodaru svom, i zakle mu se za ovo.

10 Tada sluga uze deset kamila između kamila gospodara svog da ide, jer sve blago gospodara njegovog beše pod njegovom rukom; i otišavši dođe u Mesopotamiju do grada Nahorovog.

11 I pusti kamile da poležu iza grada kod studenca pred veče kad izlaze građanke da zahvataju vode;

12 I reče: Gospode Bože gospodara mog Avrama, daj mi sreću danas i učini milost gospodaru mom Avramu.

13 Evo, ja ću stajati kod ovog studenca, a građanke će doći da zahvataju vode.

14 Kojoj devojci kažem: Nagni krčag svoj da se napijem, a ona reče: Na pij, i kamile ću ti napojiti; daj to da bude ona koju si namenio sluzi svom Isaku; i po tome da poznam da si učinio milost gospodaru mom.

15 I on još ne izgovori, a to Reveka, kći Vatuila sina Melhe žene Nahora brata Avramovog, dođe s krčagom na ramenu.

16 I beše vrlo lepa, još devojka, još je čovek ne beše poznao. Ona siđe na izvor, i natoči krčag, i pođe;

17 A sluga iskoči pred nju, i reče; daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvog.

18 A ona reče: Na pij, gospodaru. I brže spusti krčag na ruku svoju, i napoji ga.

19 I kad ga napoji, reče: i kamilama ću tvojim naliti neka se napiju.

20 I brže izruči krčag svoj u pojilo, pa opet otrča na studenac da nalije, i nali svim kamilama njegovim.

21 A čovek joj se divljaše, i ćutaše, neće li poznati je li Gospod dao sreću putu njegovom ili nije.

22 A kad se kamile napiše, izvadi čovek zlatnu grivnu od po sikala i metnu joj oko čela, i dve narukvice metnu joj na ruke od deset sikala zlata.

23 I reče: Čija si kći? Kaži mi. Ima li u kući oca tvog mesta za nas da prenoćimo?

24 A ona mu reče: Ja sam kći Vatuila sina Melšinog, koga rodi Nahoru.

25 Još reče: Ima u nas mnogo slame i piće i mesta za noćište.

26 Tada čovek savivši se pokloni se Gospodu,

27 I reče: Blagosloven da je Gospod Bog gospodara mog Avrama, što ne ostavi milost svoju i veru svoju prema gospodaru mom, i putem dovede me Gospod u dom rodbine gospodara mog.

28 A devojka otrča i sve ovo kaza u domu matere svoje.

29 A Reveka imaše brata, kome ime beše Lavan; i istrča Lavan k čoveku na studenac,

30 Kako vide grivnu i narukvice na rukama sestre svoje i ču gde Reveka sestra mu reče: Tako mi kaza čovek; dođe k čoveku; a on stajaše kod kamila na studencu.

31 I reče: Hodi, koji si blagosloven od Gospoda; što bi stajao napolju? Spremio sam kuću, ima mesta i za kamile.

32 I dovede čoveka u kuću, i rastovari kamile; i dodaše slame i piće kamilama, i donesoše vode za noge njemu i ljudima što behu s njim;

33 I postaviše mu da jede; ali on reče: Neću jesti dokle ne kažem stvar svoju. A Lavan mu reče: Govori.

34 Tada reče: Ja sam sluga Avramov.

35 A Gospod je blagoslovio gospodara mog veoma, te je postao velik, i dao mu je ovaca i goveda, i srebra i zlata, i sluga i sluškinja, i kamila i magaraca.

36 I još Sara žena gospodara mog rodi sina gospodaru mom u starosti njegovoj, i on mu dade sve što ima.

37 A mene zakle gospodar moj govoreći: Nemoj dovesti sinu mom žene između kćeri ovih Hananeja, među kojima živim;

38 Nego idi u dom oca mog i u rod moj, da dovedeš ženu sinu mom.

39 A ja rekoh gospodaru svom:

40 Može biti da devojka neće hteti poći sa mnom.

41 A on mi reče: Gospod, po čijoj volji svagda živeh, poslaće anđela svog s tobom, i daće sreću tvom putu da dovedeš ženu sinu mom od roda mog, iz doma oca mog.

42 Onda će ti biti prosta zakletva moja, kad otideš u rod moj; ako ti je i ne dadu, opet će ti biti prosta zakletva moja.

43 I kad dođoh danas na studenac, rekoh: Gospode Bože gospodara mog Avrama, ako si dao sreću putu mom, kojim idem,

44 Evo, ja ću stajati kod studenca: koja devojka dođe da zahvati vode, i ja joj kažem: Daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvog,

45 A ona mi odgovori: i ti pij i kamilama ću tvojim naliti; to neka bude žena koju je namenio Gospod sinu gospodara mog.

46 Ja još ne izgovorih u srcu svom, a dođe Reveka s krčagom na ramenu, i sišavši na izvor zahvati; i ja joj rekoh: Daj mi da se napijem.

47 A ona brže spustivši sa sebe krčag reče: Na pij, i kamile ću ti napojiti. I kad se napih, napoji i kamile moje.

48 I zapitah je govoreći: Čija si kći? A ona odgovori: Ja sam kći Vatuila sina Nahorovog, kog mu rodi Melha. Tada joj metnuh grivnu oko čela i narukvice na ruke;

49 I padoh i poklonih se Gospodu, i zahvalih Gospodu Bogu gospodara mog Avrama, što me dovede pravim putem da nađem kćer brata gospodara svog za sina njegovog.

50 Ako ćete dakle učiniti ljubav i veru gospodaru mom, kažite mi; ako li nećete, kažite mi, da idem na desno ili na levo.

51 A Lavan i Vatuilo odgovarajući rekoše: Od Gospoda je ovo došlo; mi ti ne možemo kazati ni zlo ni dobro. Eto, Reveka je u tvojoj vlasti, uzmi je pa idi, i neka bude žena sinu tvog gospodara, kao što kaza Gospod.

52 A kad ču sluga Avramov reči njihove, pokloni se Gospodu do zemlje;

53 I izvadi zaklade srebrne i zlatne i haljine, i dade Reveci; takođe i bratu njenom i materi njenoj dade darove.

54 Potom jedoše i piše on i ljudi koji behu s njim, i prenoćiše. A kad ujutru ustaše, reče sluga: Pustite me gospodaru mom.

55 A brat i mati njena rekoše: Neka ostane devojka kod nas koji dan, barem deset dana, pa onda neka ide.

56 A on im reče: Nemojte me zadržavati, kad je Gospod dao sreću mom putu; pustite me da idem gospodaru svom.

57 Tada rekoše: Da zovemo devojku, i upitamo šta ona veli.

58 I dozvaše Reveku i rekoše joj: Hoćeš ići s ovim čovekom? A ona odgovori: Hoću.

59 I pustiše Reveku sestru svoju i dojkinju njenu sa slugom Avramovim i ljudima njegovim.

60 I blagosloviše Reveku i rekoše joj: Sestro naša, da se namnožiš na hiljade hiljada, i seme tvoje da nasledi vrata svojih neprijatelja!

61 I podiže se Reveka s devojkama svojim, i posedaše na kamile, i pođoše s čovekom; i sluga uzevši Reveku otide.

62 A Isak iđaše vraćajući se od studenca Živoga koji me vide jer življaše u južnom kraju;

63 A beše izašao Isak u polje pred veče da se pomoli Bogu; i podigavši oči svoje ugleda kamile gde idu.

64 I Reveka podigavši oči svoje ugleda Isaka, te skoči s kamile,

65 I reče sluzi: Ko je onaj čovek što ide preko polja pred nas? A sluga reče: Ono je gospodar moj. I ona uze pokrivalo i pokri lice.

66 I pripovedi sluga Isaku sve što je svršio.

67 I odvede je Isak u šator Sare matere svoje; i uze Reveku, i ona mu posta žena, i omile mu. I Isak se uteši za materom svojom.