Bible

 

Jezekilj 4

Studie

   

1 A ti, sine čovečji, uzmi opeku, i metni je preda se, i izreži na njoj grad Jerusalim.

2 I postavi oko njega opsadu, i načini kule prema njemu, i iskopaj oko njega opkop, i postavi vojsku oko njega, i namesti ubojne sprave oko njega.

3 Po tom uzmi tavicu gvozdenu, i metni je kao gvozden zid između sebe i grada, i okreni lice svoje suprot njemu, i on će se opsesti, i ti ćeš ga opsesti. To će biti znak domu Izrailjevom.

4 Potom lezi na levu stranu svoju, i metni na nju bezakonje doma Izrailjevog; koliko dana uzležiš na njoj toliko ćeš nositi njihovo bezakonje.

5 A ja ti dajem godine bezakonja njihova brojem dana, trista i devedeset dana, i toliko ćeš nositi bezakonje doma Izrailjevog.

6 A kad ih navršiš, onda lezi na desnu stranu svoju, i nosi bezakonje doma Judinog četrdeset dana; po jedan dan dajem ti za godinu.

7 I okreni lice svoje prema opkoljenom Jerusalimu zagalivši mišicu svoju, i prorokuj protiv njega.

8 I evo, vezaću te uzicama da se ne prevrneš s jedne strane na drugu dokle ne navršiš dane opsade tvoje.

9 I uzmi pšenice i ječma i boba i leća i prosa i krupnika, i saspi sve u jedan sud, i načini od toga sebi hleba prema broju dana u koje ćeš ležati na svojoj strani, tri stotine i devedeset dana ješćeš ga.

10 I jela tvog što ćeš jesti neka bude merom dvadeset sikala na dan; na rokove jedi ga.

11 I vodu pij merom, po šestinu ina, pij na rokove.

12 A hleb presan ječmen jedi, ispekavši ga na kalu čovečjem na njihove oči.

13 I reče Gospod: Tako će jesti sinovi Izrailjevi hleb svoj nečist među narodima u koje ću ih razagnati.

14 Tada rekoh: Ah Gospode Gospode, gle, duša se moja nije oskvrnila, jer od detinjstva svog do sada nisam jeo mrcinoga ni šta bi zverka razdrla, niti je ušlo u usta moja meso nečisto.

15 A On mi reče: Vidi, dajem ti goveđu balegu mesto čovečjeg kala, da na njoj ispečeš sebi hleb.

16 Zatim reče mi: Sine čovečji, evo ja ću slomiti potporu u hlebu u Jerusalimu, te će jesti hleb na meru i u brizi, i vodu će piti na meru i u čudu.

17 Jer će im nestati hleba i vode da će se čuditi među sobom i sasušiće se od bezakonja svog.

   

Komentář

 

Face

  
Photo by Caleb Kerr

“The eyes are the windows of the soul.” That's a sentiment with roots somewhere in murky antiquity, but one that has become hopelessly cliché because it is both poetic and obviously true. We feel that if we can look in someone's eyes, we can truly know what they are inside. And it's not just the eyes; really it is the face as a whole that conveys this. As Swedenborg puts it, the face is “man's spiritual world presented in his natural world” (Heaven and Hell, No. 91). Our faces reveal our interior thoughts and feelings in myriad ways, which is why psychologists, poker players and criminal investigators spend so much time studying them. It makes sense, then, that people's faces in the Bible represent their interiors, the thoughts, loves and desires they hold most deeply. We turn our faces to the ground to show humility when we bow in worship; we turn them to the mountains when seeking inspiration; we turn them toward our enemies when we are ready to battle temptation. When things are hard, we need to “face facts,” or accept them internally. When the topic is the Lord's face, it represents the Lord's interiors, which are perfect love and perfect mercy. And when people turn away from the Lord and refuse his love, it is described as the Lord “hiding his face.”

(Odkazy: Heaven and Hell 91)