Bible

 

Jezekilj 36

Studie

   

1 Ti, sine čovečji, prorokuj gorama Izrailjevim, i reci: Gore Izrailjeve, čujte reč Gospodnju.

2 Ovako veli Gospod Gospod: Što neprijatelj govori za vas: Ha ha! Večne visine postaše naše nasledstvo;

3 Zato prorokuj i reci: Ovako veli Gospod Gospod: Što vas pustoše i proždiru sa svih strana, da postanete nasledstvo ostalim narodima, i postaste priča i rug narodima,

4 Zato, gore Izrailjeve, čujte reč Gospoda Gospoda; ovako veli Gospod gorama Izrailjevim i humovima, potocima i dolinama, i pustim razvalinama i gradovima ostavljenim, koje postaše grabež i podsmeh ostalim narodima unaokolo,

5 Zato ovako veli Gospod Gospod: U ognju revnosti svoje govorih protiv ostalih naroda i protiv sve edomske, što osvojiše moju zemlju radujući se iz svega srca i rugajući se iz duše da bi je oplenili.

6 Zato prorokuj za zemlju Izrailjevu, i reci gorama i humovima, potocima i dolinama: Ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja govorih u revnosti svojoj i u jarosti svojoj; što podnosite sramotu od naroda,

7 Zato ovako veli Gospod Gospod: Ja podigoh ruku svoju da će narodi što su oko nas nositi sramotu svoju.

8 A vi, gore Izrailjeve, puštaćete grane svoje, i rod svoj nosićete narodu mom Izrailju, jer će skoro doći.

9 Jer evo me kod vas, i gledaću vas, i bićete rađene i zasevane.

10 I umnožiću u vama ljude, dom Izrailjev sav koliki je, i gradovi će se naseliti i pustoline sagraditi.

11 Umnožiću u vama ljude i stoku, i namnožiće se i naploditi, i naseliću vas kako biste pre; i učiniću vam dobra više nego pre; i poznaćete da sam ja Gospod.

12 I dovešću k vama ljude, narod svoj Izrailja, i naslediće vas, i bićete im nasledstvo, i nećete ih više zatirati.

13 Ovako veli Gospod Gospod: Što vam govore da ste zemlja koja proždire ljude i zatire svoje narode,

14 Zato nećeš više proždirati ljudi, i naroda svojih nećeš više zatirati, govori Gospod Gospod.

15 I neću dati da se više u tebi čuje sramota od naroda, i ruga od naroda nećeš više podnositi, i nećeš više zatirati svojih naroda, govori Gospod Gospod.

16 Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:

17 Sine čovečji, dom Izrailjev živeći u svojoj zemlji oskvrni je svojim putem i svojim delima; put njihov beše preda mnom kao nečistota žene odvojene.

18 Zato izlih gnev svoj na njih radi krvi koju proliše na zemlju i radi gadnih bogova njihovih, kojima je oskvrniše.

19 I rasejah ih po narodima, i razasuše se po zemljama; po putevima njihovim i po delima njihovim sudih im.

20 I kad dođoše među narode, gde god dođoše oskvrniše sveto ime moje, a za njih se govoraše da su Gospodnji narod i da su iz zemlje njegove izašli.

21 Ali mi se sažali radi svetog imena mog, koje oskvrni dom Izrailjev u narodima u koje dođe.

22 Zato reci domu Izrailjevom: Ovako veli Gospod Gospod: Neću vas radi učiniti, dome Izrailjev, nego radi svetog imena svog, koje oskvrniste u narodima u koje dođoste;

23 I posvetiću ime svoje veliko oskvrnjeno u narodima, koje vi oskvrniste među njima; i narodi će poznati da sam ja Gospod, govori Gospod Gospod, kad se posvetim u vama pred njima.

24 Jer ću vas uzeti iz naroda, i pokupiću vas iz svih zemalja, i dovešću vas u vašu zemlju.

25 I pokropiću vas vodom čistom, i bićete čisti; ja ću vas očistiti od svih nečistota vaših i od svih gadnih bogova vaših.

26 I daću vam novo srce, i nov ću duh metnuti u vas, i izvadiću kameno srce iz tela vašeg, i daću vam srce mesno.

27 I duh svoj metnuću u vas, i učiniću da hodite po mojim uredbama i zakone moje da držite i izvršujete.

28 I nastavaćete u zemlji koju sam dao ocima vašim, i bićete mi narod i ja ću vam biti Bog.

29 I oprostiću vas svih nečistota vaših, i dozvaću žito i umnožiću ga, i neću pustiti na vas gladi.

30 I umnožiću rod na drvetima i rod na njivi, te nećete više podnositi sramote među narodima sa gladi.

31 I opomenućete se zlih puteva svojih i dela svojih koja ne behu dobra, i sami ćete sebi biti mrski za bezakonja svoja i za gadove svoje.

32 Neću vas radi učiniti, govori Gospod Gospod; znajte; posramite se i postidite se puteva svojih, dome Izrailjev.

33 Ovako veli Gospod Gospod: Kad vas očistim od svih bezakonja vaših, naseliću gradove, i pustoline će se opet sagraditi.

34 I pusta će se zemlja raditi, što je bila pusta pred svakim koji prolažaše.

35 I reći će se: Zemlja ova što beše pusta posta kao vrt edemski, i gradovi što behu pusti, razvaljeni i raskopani, utvrdiše se i naseliše se.

36 I narodi koji ostanu oko vas poznaće da ja Gospod sagrađujem razvaljeno i zasađujem opustelo. Ja Gospod rekoh, i učiniću.

37 Ovako veli Gospod Gospod: još će me tražiti dom Izrailjev da im učinim, da ih umnožim ljudima kao stado.

38 Kao sveto stado, kao stado u Jerusalimu o praznicima njihovim, tako će pusti gradovi biti puni stada ljudi, i poznaće da sam ja Gospod.

   

Komentář

 

Father

  
Rudolf von Arthaber with his Children, by Friedrich von Amerling

Father in the Word means what is most interior, and in those things that are following the Lord's order, it means what is good. In the highest sense Father means the Lord Himself, the creator. In the generation of natural children it is the father who provides the soul or the most interior receptacle of life, and an internal heredity, and the mother who provides all of the substance that the soul uses to form its body, plus an external heredity. In this process the soul comes from the Lord through the father, and not from the father, since all life is from the Lord. The wise person calls the Lord his father and the church his mother because his interior loves come from the Lord, but are given form and actuality through the truths taught by the church. Those things thus brought forth are a person's spiritual "children". In the New Testament, when speaking of Jesus and the Father, what is meant is the outward manifestation with the divine itself as the soul inside. Because Jesus was born from a natural mother, He had a natural body and a natural Jewish heredity. Throughout his life as He was tempted by the hells, He slowly put off all he had from His mother and replaced it with what He had from Himself inside, the Father. In doing this he made himself one with the Father that was His inmost so He could truly say, "I and my Father are one".