Bible

 

Jezekilj 32

Studie

   

1 Opet dvanaeste godine, dvanaestog meseca, prvog dana, dođe mi reč Gospodnja govoreći:

2 Sine čovečji, nariči za Faraonom carem misirskim, i reci mu: Ti si kao lavićmeđu narodima i kao zmaj u moru, i prolaziš reke svoje i mutiš vodu nogama svojim i gaziš po rekama njenim.

3 Ovako veli Gospod Gospod: Razapeću ti mrežu svoju sa zborom mnogih naroda, i izvući će te u mojoj mreži.

4 I ostaviću te na zemlji, i baciću te u polje, i pustiću sve ptice nebeske da sedaju na te, i nasitiću tobom zveri sa sve zemlje.

5 I razmetnuću meso tvoje po gorama i napuniću doline gomilama od tebe.

6 I zemlju gde plivaš napojiću krvlju tvojom do vrh gora, i potoci će biti puni tebe.

7 I kad te ugasim, zastreću nebo, i zvezde na njemu pomračiti, sunce ću zakloniti oblakom, i mesec neće svetliti svetlošću svojom.

8 Sva ću svetla videla na nebu pomračiti za tobom, i pustiću tamu na tvoju zemlju, govori Gospod Gospod.

9 I ustrašiću srce mnogih naroda kad objavim propast tvoju među narodima, po zemljama kojih ne znaš.

10 I udiviću tobom mnoge narode, i carevi će se njihovi zgroziti od tebe, kad mahnem mačem svojim pred njima, i drhtaće svaki čas svaki za dušu svoju u dan kad padneš.

11 Jer ovako veli Gospod Gospod: Mač cara vavilonskog doći će na te.

12 Mačevima junačkim povaljaću mnoštvo tvoje, mačevima najljućih između naroda; one će razoriti ponos Misiru, i sve će se mnoštvo njegovo potrti.

13 I potrću svu stoku njegovu pokraj velikih voda, te ih neće više mutiti noga čovečija niti će ih papak od kakve životinje mutiti.

14 Tada ću stišati vodu njihovu, i učiniću da potoci njihovi teku kao ulje, govori Gospod Gospod.

15 Kad opustim zemlju misirsku i ona bude bez svega što je u njoj, i pobijem sve koji žive u njoj, tada će poznati da sam ja Gospod.

16 Ovo je naricanje što će se naricati; tako će naricati kćeri narodne, za Misirom i za svim mnoštvom njegovim naricaće, govori Gospod Gospod.

17 Po tom dvanaeste godine, petnaesti dan istog meseca, dođe mi reč Gospodnja govoreći:

18 Sine čovečji, nariči za mnoštvom misirskim, i svali njih i kćeri jakih naroda u najdonji kraj zemlje s onima koji silaze u jamu.

19 Od koga si lepši? Siđi i lezi s neobrezanima.

20 Pašće posred pobijenih mačem, mač je dat, vucite ga i sve mnoštvo njegovo.

21 Govoriće mu najhrabriji junaci isred groba s pomoćnicima njegovim, koji siđoše i leže neobrezani, pobijeni mačem.

22 Onde je Asirac i sav zbor njegov, grobovi su mu oko njega, svi su pobijeni, pali od mača.

23 Grobovi su mu u dnu jame, a zbor mu je oko njegovog groba; svi su pobijeni, pali od mača, koji zadavahu strah zemlji živih.

24 Onde je Elam i sve mnoštvo njegovo oko njegovog groba; svi su pobijeni, pali od mača, koji siđoše neobrezani na najdonji kraj zemlje, koji zadavahu strah zemlji živih; i nose sramotu svoju s onima koji silaze u jamu.

25 Među pobijenima namestiše postelju njemu i svemu mnoštvu njegovom, grobovi su mu oko njega, svi su neobrezani pobijeni mačem, koji zadavahu strah zemlji živih; i nose sramotu svoju s onima koji silaze u jamu, metnuti su među pobijene.

26 Onde je Meseh, Tuval i sve mnoštvo njegovo, grobovi su mu oko njega, svi su neobrezani pobijeni mačem, koji zadavahu strah zemlji živih.

27 Ali ne leže među junacima koji padoše između neobrezanih, koji siđoše u grob s oružjem svojim, i metnuše mačeve pod glave svoje, i bezakonje njihovo leži na kostima njihovim, ako i behu junaci strašni na zemlji živih.

28 I ti ćeš se satrti među neobrezanima, i ležaćeš kod pobijenih mačem.

29 Onde je Edom, carevi njegovi i svi knezovi njegovi, koji su sa silom svojom metnuti među pobijene mačem; leže među neobrezanima i s onima koji siđoše u jamu.

30 Onde su svi knezovi severni i svi Sidonci, koji siđoše k pobijenima sa strahom svojim, stideći se sile svoje; i leže neobrezani s onima koji su pobijeni mačem, i nose sramotu svoju s onima koji siđoše u jamu.

31 Njih će videti Faraon, i utešiće se za svim mnoštvom svojim, Faraon i sva vojska njegova, pobijeni mačem, govori Gospod Gospod.

32 Jer zadadoh svoj strah zemlji živih, i Faraon će i sve mnoštvo njegovo ležati među neobrezanima s onima koji su pobijeni mačem, govori Gospod Gospod.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 9328

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

9328. I uplašiću svaki narod na koji dođeš. Da ovo označava smetnju (pometnju, užas) svih [koji su u [ obmanama, vidi se iz značenja uplašiti, vidi se iz značenja uplašiti što je smesti se (o čemu niže); i iz značenja naroda, što su oni koji su u istinama, stoga, govoreći apstraktno, u istinama a u obrnutom smislu u obmanama (br. 1259, 1260, 2928, 6232). Razlog zašto strah označava smetnju (užas) je to što oni koji su u smetnji, oni su u strahu uma i srca da će poludeti, pa stoga sami srljaju u propast. Da je ovakva pometnja označenastrahom, vidi se kod Zaharije; I u to će vrijeme biti velika pometnja među njima od Jehove među onima koji se bore protivu Jerusalima; i hvataće jedan drugogaza ruku, i ruka će se jednoga podignuti na drugoga (Zah. 14:13); boriti se protivu Jerusalimaoznačava [borbu] protivu crkve, stoga protivu istina i dobara koja čine crkvu; da velika pometnja označava strah (užas) koji ide do ludila, jasno je.

Kod Mojsija: Ali će ih predati Jehova Bog tebi, i zatiraće [strašiće ih] ih zatiranjem velikijem dokle se ne zatru (Zak. Ponov. (7:23); veliko zatiranje označava pometnju.

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 885

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

885. Da list označava istinu, očito je iz mnogih odlomaka u Reči gde se čovek upoređuje sa stablom, ili se naziva stablom, i gde plodovi znače dobra ljubavi k bližnjem, a list istinu od njih; kao kod Jezekilja:

A kraj rijeke otud i odovud rašće drveta svakojaka rodna, kojima lišće neće opadati niti će roda na njima nestajati; svakoga će mjeseca rađati nov rod, jer joj voda teče iz svetinje; za to će rod njihov biti za jelo i lišće njihovo za lijek. (Jezekilj 47:12; Otkrivenje 22:2)

Ovde se drvo odnosi na čoveka Crkve u kojemu je carstvo Gospodovo; njegov plod, dobro ljubavi i milosrđa; njegov list, istine otuda, koje služe za pouku ljudskog roda i za njegov preporod, što je razlog da se za list kaže da je lek.

Opet:

Hoće li napredovati? Ne će li mu počupati žile i rod mu odlomiti da se posuši, i bez velike sile i bez mnogoga naroda iščupaće ga iz korjena. (Jezekilj 17:9).

Ovo se kaže za lozu, to jest za Crkvu u stanju pustošenja, čije će se dobro, koje je plod, otkinuti, što znači usahnuti.

Kod Jeremije:

Blago čovjeku koji se uzda u Gospoda i kome je Gospod uzdanica. Jer će biti kao drvo usađeno kraj vode i koje niz potok pušta žile svoje, koje ne oseća kad dođe pripeka, nego mu se list zeleni, i sušne godine ne brine se i ne prestaje rađati plod. (Jeremija 17:7, 8)

Ovde list zeleni označava istinu vere, a to je sama istina od ljubavi k bližnjemu. Tako kod Davida (Psalam 1:3) i opet kod Jeremije:

Ne će biti grozda na lozi, ni smokve na drvetu, i lišće će opasti. (Jeremija 8:13).

Grozdovi na lozi jesu duhovno dobro; smokve na smokvinom drvetu, prirodno dobro; list, istinu koja je u ovom slučaju opala. Slično kod Isaije (34:4). I to je označeno smokvinim drvetom koje je Isus video i na kojem nije našao ništa osim lišća, i koje se stoga osušilo (Mateja 21:19, 20; Marko 11:13, 14, 20). Posebno, ovim smokvinom drvetom je predstavljena Jevrejska crkva, u kojoj više nije bilo prirodnog dobra, a versko učenje ili istina, koje se sačuvalo u njoj, bilo je lišće, jer je Crkva pri pražnjenju takva da poznaje istinu, ali neće da je razume. Tome su slični oni koji kažu da znaju istinu ili stvari vere, ali nemaju dobra ljubavi prema bližnjemu: oni su samo smokvino lišće, koje će se osušiti.

  
/ 10837