Bible

 

Jezekilj 32

Studie

   

1 Opet dvanaeste godine, dvanaestog meseca, prvog dana, dođe mi reč Gospodnja govoreći:

2 Sine čovečji, nariči za Faraonom carem misirskim, i reci mu: Ti si kao lavićmeđu narodima i kao zmaj u moru, i prolaziš reke svoje i mutiš vodu nogama svojim i gaziš po rekama njenim.

3 Ovako veli Gospod Gospod: Razapeću ti mrežu svoju sa zborom mnogih naroda, i izvući će te u mojoj mreži.

4 I ostaviću te na zemlji, i baciću te u polje, i pustiću sve ptice nebeske da sedaju na te, i nasitiću tobom zveri sa sve zemlje.

5 I razmetnuću meso tvoje po gorama i napuniću doline gomilama od tebe.

6 I zemlju gde plivaš napojiću krvlju tvojom do vrh gora, i potoci će biti puni tebe.

7 I kad te ugasim, zastreću nebo, i zvezde na njemu pomračiti, sunce ću zakloniti oblakom, i mesec neće svetliti svetlošću svojom.

8 Sva ću svetla videla na nebu pomračiti za tobom, i pustiću tamu na tvoju zemlju, govori Gospod Gospod.

9 I ustrašiću srce mnogih naroda kad objavim propast tvoju među narodima, po zemljama kojih ne znaš.

10 I udiviću tobom mnoge narode, i carevi će se njihovi zgroziti od tebe, kad mahnem mačem svojim pred njima, i drhtaće svaki čas svaki za dušu svoju u dan kad padneš.

11 Jer ovako veli Gospod Gospod: Mač cara vavilonskog doći će na te.

12 Mačevima junačkim povaljaću mnoštvo tvoje, mačevima najljućih između naroda; one će razoriti ponos Misiru, i sve će se mnoštvo njegovo potrti.

13 I potrću svu stoku njegovu pokraj velikih voda, te ih neće više mutiti noga čovečija niti će ih papak od kakve životinje mutiti.

14 Tada ću stišati vodu njihovu, i učiniću da potoci njihovi teku kao ulje, govori Gospod Gospod.

15 Kad opustim zemlju misirsku i ona bude bez svega što je u njoj, i pobijem sve koji žive u njoj, tada će poznati da sam ja Gospod.

16 Ovo je naricanje što će se naricati; tako će naricati kćeri narodne, za Misirom i za svim mnoštvom njegovim naricaće, govori Gospod Gospod.

17 Po tom dvanaeste godine, petnaesti dan istog meseca, dođe mi reč Gospodnja govoreći:

18 Sine čovečji, nariči za mnoštvom misirskim, i svali njih i kćeri jakih naroda u najdonji kraj zemlje s onima koji silaze u jamu.

19 Od koga si lepši? Siđi i lezi s neobrezanima.

20 Pašće posred pobijenih mačem, mač je dat, vucite ga i sve mnoštvo njegovo.

21 Govoriće mu najhrabriji junaci isred groba s pomoćnicima njegovim, koji siđoše i leže neobrezani, pobijeni mačem.

22 Onde je Asirac i sav zbor njegov, grobovi su mu oko njega, svi su pobijeni, pali od mača.

23 Grobovi su mu u dnu jame, a zbor mu je oko njegovog groba; svi su pobijeni, pali od mača, koji zadavahu strah zemlji živih.

24 Onde je Elam i sve mnoštvo njegovo oko njegovog groba; svi su pobijeni, pali od mača, koji siđoše neobrezani na najdonji kraj zemlje, koji zadavahu strah zemlji živih; i nose sramotu svoju s onima koji silaze u jamu.

25 Među pobijenima namestiše postelju njemu i svemu mnoštvu njegovom, grobovi su mu oko njega, svi su neobrezani pobijeni mačem, koji zadavahu strah zemlji živih; i nose sramotu svoju s onima koji silaze u jamu, metnuti su među pobijene.

26 Onde je Meseh, Tuval i sve mnoštvo njegovo, grobovi su mu oko njega, svi su neobrezani pobijeni mačem, koji zadavahu strah zemlji živih.

27 Ali ne leže među junacima koji padoše između neobrezanih, koji siđoše u grob s oružjem svojim, i metnuše mačeve pod glave svoje, i bezakonje njihovo leži na kostima njihovim, ako i behu junaci strašni na zemlji živih.

28 I ti ćeš se satrti među neobrezanima, i ležaćeš kod pobijenih mačem.

29 Onde je Edom, carevi njegovi i svi knezovi njegovi, koji su sa silom svojom metnuti među pobijene mačem; leže među neobrezanima i s onima koji siđoše u jamu.

30 Onde su svi knezovi severni i svi Sidonci, koji siđoše k pobijenima sa strahom svojim, stideći se sile svoje; i leže neobrezani s onima koji su pobijeni mačem, i nose sramotu svoju s onima koji siđoše u jamu.

31 Njih će videti Faraon, i utešiće se za svim mnoštvom svojim, Faraon i sva vojska njegova, pobijeni mačem, govori Gospod Gospod.

32 Jer zadadoh svoj strah zemlji živih, i Faraon će i sve mnoštvo njegovo ležati među neobrezanima s onima koji su pobijeni mačem, govori Gospod Gospod.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2441

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2441. A kad sunce ogranu po zemlji: da ovo označava poslednje vreme, koje se naziva Poslednji Sud, vidi se iz značenja sunce ogranu, kada se govori o vremenima i stanjima crkve. Da vremena dana, kao i vremena godine, označavaju, u unutrašnjem smislu, izastopna stanja crkve, bilo je gore pokazano, br. 2323; i da zora ili jutro označava dolazak Gospoda, ili približavanje Njegovoga carstva, bilo je pokazano u br. 2405; tako se ovde izlazak sunca ili granjanje po zemlji, označava samo Gospodovo prisustvo, i to zbog toga što sunce i istok označavaju Gospoda. Da sunce ima ovo značenje, može se videti, br. 31, 32, 1053, 1521, 1529-1531, 2120; i da istok ima isto značenje, br. 101. Razlog da je Gospodovo prisustvo isto što i poslednje vreme, koje se naziva Poslednji Sud, je to što Njegovo prisustvo razdvaja dobre od zlih, i što se završava na taj način što se dobri uzdižu u nebo a zli sami bacaju u pakao. Je vako je u drugom životu:- Gospod je sunce sveukupnom nebu, vidi br. 1053, 1521, 1529-1531; jer to dolazi od toga što se Božansko nebesko Negove ljubavi pokazuje tako pred očima, i što ono čini samu svetlost neba. Pa koliko su oni u nebeskoj ljubavi, toliko se uzdižu u nebesko svetlo koje je od Gospoda; ali onoliko koliko su udaljeni od nebeske ljubavi, toliko se bacaju sami od sebe iz svetla u paklenu tminu. Otuda to da izlazak sunca, kojim se označava Gospodovo prisustvo, obuhvata kako spasenje dobri i propast zlih; i otuda se ovde prvo kaže da je Lot došao u Segor, a odmah zatim da je Jehova pustio dažd (kišu) od sumpora i ognja na Sodomu i Gomoru, to jest, da su zli bili osuđeni. Onima koji su u zlima ljubavi prema sebi i svetu, to jest, koji su u mržnji protivu svih stvari ljubavi ka Gospodu i ljubavi ka bližnjemu, svetlost neba izgleda kao mrkla tama, pa se stoga i kaže u Reči da je ovakvima sunce pomrčalo (potamnilo), čime je označeno da su oni odbacili sve što pripada ljubavi i milosrđu, i da su primili sve ono što je tome suprotno; kao kod Jezikilja: I kad te ugasim, zastrijeću nebo, i zvbijezde na njemu pomrčati, sunce ću zakloniti oblakom, i mjesec neće svjetljeti svetlošću svojom. Sva ću svijetla vidjela na nebu pomrčati za tobom, i pustiću tamu na tvoju zemlju Jezekilj 32:7? 32:8), gde svako može videti da pokrivanje neba, zatamnjivanje zvezda, pomračavanje sunca, i gašenje svetila, da se tu izražava nešto drugo nego što je označeno u slovu. Slično kod Isaije: Jer zvijezde nebeske i prilike nebeske neće pustiti svjetlossti svoje, sunce će pomrčati o rođaju svome, i mjesec ne će pustiti svjetlosti svoje (Isaija 13:9, 10). A kod Joila: Sunce će i mjesec pomrknuti, i zvijezde će ustegnuti svjetlost svoju Joilo 2:2, 10). Tako se može videti i šta je označeno Gospodovm rečima kod Mateje, kad govori o poslednjem vremenu crkve, koje se naziva Sud: I odmah će po nevolji dana tijeh sunce pomrčati, i mjesec svjetlost svoju izgubiti, i zvijezde s neba pasti, i sile nebeske pokrenuće se Mateju 24:29. , gde se pod suncem ne misli na sunce, niti pod mesecem mesec, niti pod zvezdama na zvezde, nego je suncem označena ljujbav i milosrđe, a mesecem vera koja potiče od toga, a zvezdama poznavanja dobra i istine, koja će tada da potamne, da izgube svetlo, i da padnu s neba, kada više ne bude priznavanja Gospoda, ili ljubavi prema njemu, ili ljubavi prema bližnjem; i kada ove stvari nestanu, tada ljubav prema sebi s obmanama koje otuda potiču, obuzmu čoveka, jer jedno je posledica drugoga. Otuda se može ideti šta treba razumeti pod ovim rečima u Otkrovenju:

I četvrti anđeo izli čašu svoju na sunce, i dano mu bi da žeže ljutim ognjem. I opališe se ljudi od velike vrućine, i huliše na Boga, koji ima oblast nad zlima ovima, i ne pokajaše se da mu dadu slavu Otkrivenju 16:8, 9), gde je predmet poslednje vreme crkve, kada se bude ugasila ljubav ka bližnjem ili, kako se obično kaže, kad ne bude više vere. Gašenje ljubavi i vere označeno je čašom kojom je sunce zaliveno; a ljubav prema sebi i njihove požude, koje se tada pojavljuju, označene su ljudima koji se opališe vatrom i koji trpe veliku vrućinu; huljenje na Bga je samo posledica svega ovoga. U Drevnoj Crkvi suncem je bio označen samo Gospod, i Bnožansko nebesko Njegove ljubavi i otuda je došao običaj da se mililo s licem okrenutim prema izlazećem suncu, pri čemu se nije mislilo o suncu. Ali kada se kod njihovog potomstva ovo bilo izgubilo, zajedno s osalim saobraznostima i značenjima, oni su počeli da se klanjaju samom suncu i mesecu, koje bogoštovanje se bilo proširilo po mnogim narodima, tako da su posvećivali hramove suncu i mesecu, i postavlajli likove (kipove) kojima su se klanjali; tada su sunce i mesec dobili novo značenje, jer si uznačavali ljubav prema sebi i prema svetu, što je suprotno nebeskoj i duhovnoj ljubavi; otuda se u Reči klanjanjem suncu i mesecu označava ljubav prema sebi i svetu. Kao kod Mojsija: i da ne bi podigavši oči svoje k nebu i vidjevši sunce i mjesec i zvijezde, svu vojsku nebesku, prevario se i klanjao im se i služio im (Ponovljeni Zakoni 4:19).

I opet:

I otide i služi drugim bogovima i klanja im se, ili suncu i mjesecu. . . Izvedi onoga čovjeka ili onu ženu, koji učiniše ono zlo, na vrata svoja, i zaspi ih kamenjem da poginu (Ponovljeni Zakoni 17:3, 5). Drevno bogoštovanje bilo se promenilo u ovakvo, kada ljudi nisu više verovali da je bilo šta unutrašnje označeno u obredima crkve, nego su verovali samo u ono što je spoljašnje.

Slično kod Jeremije:

U to vrijeme, izvadiće se iz grobova kosti careva Judinijeh i kosti svećeničke. . . i razmetnuće se prema suncu i mjesecu i svoj vojsci nebeskoj, koje ljubiše i kojima služiše i za kojima idoše (Jeremija 8:1, 2),

gde sunce stoji za ljubav prema sebi i njegove požude; razmetanje kostiju označava unutrašnje stvari koje pripadaju ovome.

Opet kod istog Proroka:

I izlomiće stupove (kipove) u domu sunčanom što je u zemlji Egipatskoj, i kuće bogova Egipaskih popaliće ognjem (Jeremija 43:1),

gde stupovi (kipovi, slike) doma sunčanog označavaju klanjnje samome sebi.

  
/ 10837