¹ Potom godine devete, desetog meseca, desetog dana, dođe mi reč Gospodnja govoreći:

² Sine čovečji, zapiši ime ovog dana, ovog istog dana; u taj dan dođe car vavilonski na Jerusalim.

³ I kaži priču tom domu odmetničkom, i reci im: Ovako veli Gospod Gospod: pristavi lonac, pristavi, i nalij u nj vode.

⁴ Složi u nj delove, sve dobre delove, stegno i pleće, i napuni ga najboljih kostiju.

⁵ Uzmi najbolje iz stada, i naloži kosti ispod njega, i uzvari dobro da se i kosti raskuvaju u njemu.

⁶ Jer ovako veli Gospod Gospod: Teško gradu krvničkom, loncu, na kome stoji zagorel, s kog neće da siđe zagorel; povadi deo po deo; žreb da se ne baci za nj.

⁷ Jer je krv njegova usred njega; na go kamen metnu je, ne proli je na zemlju da se pokrije prahom.

⁸ Raspalivši gnev da učinim osvetu, metnuću krv njegovu na go kamen da se ne pokrije.

⁹ Zato ovako govori Gospod Gospod: Teško gradu krvničkom! I ja ću naložiti velik oganj.

¹⁰ Nanesi drva, i raspali oganj, neka se straši meso, začini korenjem, i kosti neka izgore.

¹¹ Metni ga praznog na živo ugljevlje da se ugreje i izgori bronza njegova i da se stopi u njemu nečistota njegova i da nestane zagoreli njegove.

¹² Lažima dosadio mi je; zato neće izaći iz njega mnoga zagorel njegova; u oganj će zagorel njegova.

¹³ U nečistoti je tvojoj grdilo tvoje; jer sam te čistio, ali se ti ne očisti; nećeš se više čistiti od nečistote svoje, dokle ne namirim gnev svoj nad tobom.

¹⁴ Ja Gospod govorih; doći će, i izvršiću; neću odustati niti ću žaliti niti ću se raskajati, po putevima tvojim i po delima tvojim sudiće ti, govori Gospod Gospod.

¹⁵ Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:

¹⁶ Sine čovečji, evo ja ću ti uzeti želju očiju tvojih zlom, ali ne tuži ni plači, niti suza roni.

¹⁷ Nemoj uzdisati, ne žali kako biva za mrtvim, metni kapu na glavu, i obuću svoju obuj na noge, i usta svojih nemoj pokriti i hleba ničijeg ne jedi.

¹⁸ I govorih ujutru narodu, a uveče mi umre žena; i sutradan učinih kako mi beše zapoveđeno.

¹⁹ I reče mi narod: Hoćeš li nam kazati šta nam je to što radiš?

²⁰ I odgovorih im: Dođe mi reč Gospodnja govoreći:

²¹ Reci domu Izrailjevom: Ovako veli Gospod Gospod: evo, ja ću oskvrniti svetinju svoju, veličanstvo sile vaše, želju očiju vaših i šta je milo duši vašoj; i sinovi će vaši i kćeri vaše koje ostaviste pasti od mača.

²² I činićete kako ja činim: usta nećete pokriti i hleba ničijeg nećete jesti;

²³ I kape će vam biti na glavama i obuća na nogama; nećete tužiti ni plakati, nego ćete sa bezakonja svojih čileti i uzdisaćete jedan s drugim.

²⁴ I Jezekilj će vam biti znak: činićete sve što on čini; kad to dođe, poznaćete da sam ja Gospod Gospod.

²⁵ A ti, sine čovečji, u onaj dan kad im uzmem silu njihovu, radost slave njihove, želju očiju njihovih i za čim teži duša njihova, sinove njihove i kćeri njihove,

²⁶ U taj dan ko pobegne, neće li doći k tebi da ti donese glas?

²⁷ U taj će se dan otvoriti usta tvoja prema onom ko pobegne, i govorićeš i nećeš više biti nem; i bićeš im znak, i oni će poznati da sam ja Gospod.

¹ Then he cried in my ears with a loud voice, saying, Cause those who are in charge of the city to draw near, every man with his destroying weapon in his hand.

² Behold, six men came from the way of the upper gate, which lies toward the north, every man with his slaughter weapon in his hand; and one man in the midst of them clothed in linen, with a writer's inkhorn by his side. They went in, and stood beside the bronze altar.

³ The glory of the God of Israel was gone up from the cherub, whereupon it was, to the threshold of the house: and he called to the man clothed in linen, who had the writer's inkhorn by his side.

⁴ Yahweh said to him, Go through the midst of the city, through the midst of Jerusalem, and set a mark on the foreheads of the men that sigh and that cry over all the abominations that are done in its midst.

⁵ To the others he said in my hearing, Go through the city after him, and strike: don't let your eye spare, neither have pity;

⁶ kill utterly the old man, the young man and the virgin, and little children and women; but don't come near any man on whom is the mark: and begin at my sanctuary. Then they began at the old men that were before the house.

⁷ He said to them, Defile the house, and fill the courts with the slain. Go forth! They went forth, and struck in the city.

⁸ It happened, while they were smiting, and I was left, that I fell on my face, and cried, and said, Ah Lord Yahweh! will you destroy all the residue of Israel in your pouring out of your wrath on Jerusalem?

⁹ Then he said to me, The iniquity of the house of Israel and Judah is exceedingly great, and the land is full of blood, and the city full of perversion: for they say, Yahweh has forsaken the land, and Yahweh doesn't see.

¹⁰ As for me also, my eye shall not spare, neither will I have pity, but I will bring their way on their head.

¹¹ Behold, the man clothed in linen, who had the inkhorn by his side, reported the matter, saying, I have done as you have commanded me.