Bible

 

Jezekilj 23

Studie

   

1 Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:

2 Sine čovečji, behu dve žene, kćeri jedne matere.

3 One se kurvahu u Misiru, u mladosti svojoj kurvahu se, onde im pipaše grudi, i onde im zgnječiše dojke devojačke.

4 A imena im behu, starijoj Ola, a sestri joj Oliva; one postaše moje, i rodiše sinove i kćeri. imena im behu Ola Samariji, a Oliva Jerusalimu.

5 I Ola kad beše moja kurvaše se, i upaljivaše se za svojim milosnicima, Asircima susedima,

6 Koji nošahu porfiru, i behu knezovi i vlastelji, sve lepi mladići, vitezovi, koji jahahu na konjima.

7 I udari u kurvanje s njima, koji svi behu najlepši između sinova asirskih, i za kojima se god upaljivaše, skvrnjaše se o sve gadne bogove njihove.

8 A ni s Misircima ne okani se kurvanja svog, jer spavahu s njom od mladosti njene i oni joj gnječiše devojačke dojke i s njom se kurvaše.

9 Zato je dadoh u ruke milosnicima njenim, u ruke Asircima, za kojima se upaljivaše.

10 Oni otkriše golotinju njenu, uzeše joj sinove i kćeri, a nju mačem ubiše; i ona izađe na glas među ženama kad sudove izvršiše na njoj.

11 A sestra njena Oliva, videći to, upaljivaše se još gore nego ona, i kurvarstvo njeno beše gore od kurvarstva sestre joj.

12 Upaljivaše se za Asircima, knezovima i vlasteljima, susedima, krasno odevenim, vitezima koji jahahu na konjima i svi behu lepi mladići.

13 I videh gde se oskvrni, i gde obe idu jednim putem.

14 I ova se još više kurvaše; jer kad bi videla ljude napisane na zidu, likove haldejske napisane crvenilom,

15 Opasane pojasima po bedrima, sa šarenim kapama na glavi, koji svi behu na oči kao vojvode nalik na sinove vavilonske iz zemlje haldejske, svoje postojbine,

16 Upaljivaše se za njima čim ih viđaše očima svojim, i slaše poslanike k njima u haldejsku.

17 I Vavilonjani dolažahu k njoj na postelju ljubavnu, i skvrnjahu je kurvarstvom svojim, i pošto bi se oskvrnila s njima, odvraćaše se duša njena od njih.

18 I kad otkri kurvarstva svoja i otkri golotinju svoju, odvrati se duša moja od nje kao što se odvrati duša moja od sestre njene.

19 Jer umnoži kurvarstva svoja opominjući se dana mladosti svoje kad se kurvaše u zemlji misirskoj,

20 I upaljivaše se za svojim milosnicima, u kojih je telo kao u magarca, i tečenje kao u konja.

21 I tako si se vratila na nevaljalstvo mladosti svoje kad ti pipahu grudi u Misiru radi devojačkih dojaka tvojih.

22 Za to, Olivo, ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja ću podignuti milosnike tvoje na te, one od kojih se odvratila duša tvoja, i dovešću ih na te od svuda,

23 Vavilonjane i sve Haldejce, Fekođane i Sojane i Kojane, sve Asirce s njima, lepe mladiće, knezove i vlastelje sve, vitezove i ljude čuvene, koji svi jašu na konjima.

24 I doći će na te s kolima i s kolicima i s točkovima i s mnoštvom naroda, i opkoliće te sa štitovima i štitićima i šlemovima; i njima ću dati sud da ti sude svojim sudom.

25 I staviću revnost svoju tebi na suprot, te će raditi s tobom gnevno, nos i uši odseći će ti, i šta te ostane pašće od mača, i uzeće sinove tvoje i kćeri tvoje, i šta te ostane proždreće oganj.

26 I svući će s tebe haljine, i uzeće krasni nakit tvoj.

27 Tako ću učiniti kraj grdilu tvom i tvom kurvanju u zemlji misirskoj, te nećeš podignuti očiju svojih k njima i nećeš se više sećati Misiraca.

28 Jer ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja ću te dati u ruke onima na koje mrziš, u ruke onima od kojih se odvratila duša tvoja.

29 I oni će raditi s tobom neprijateljski, i uzeće svu muku tvoju, i ostaviće te golu nagu, te će se otkriti golotinja kurvarstva tvog, i grdilo tvoje i kurvarstvo tvoje.

30 To ću ti učiniti što si se kurvala za narodima, što si se oskvrnila o njihove gadne bogove.

31 Putem sestre svoje išla si, zato ću dati čašu njenu tebi u ruku.

32 Ovako veli Gospod Gospod: Čašu sestre svoje ispićeš duboku i široku, bićeš podsmeh i rug, jer čaša mnogo bere.

33 Napunićeš se pijanstva i žalosti čašom pustošenja i zatiranja, čašom sestre svoje Samarije.

34 I ispićeš je i iscediti, i razbićeš je, i dojke ćeš svoje pokidati, jer ja rekoh, govori Gospod Gospod.

35 Zato ovako veli Gospod Gospod: Što si me zaboravila i bacila me za leđa svoja, za to i ti nosi grdilo svoje i kurvarstva svoja.

36 Po tom reče mi Gospod: Sine čovečji, hoćeš li suditi Oli i Olivi? Pokaži im gadove njihove,

37 Da su činile preljubu i da je krv na rukama njihovim i da su činile preljubu s gadnim bogovima svojim i vodile kroz oganj sinove svoje koje su mi rodile, da ih jedu.

38 Još i ovo mi činiše: Skvrniše svetinju moju u isti dan, i subote moje przniše.

39 Jer zaklavši sinove svoje gadnim bogovima svojim dolaziše u svetinju moju istog dana da je oskvrne; i gle, tako činiše usred doma mog.

40 I još slaše po ljude da bi došli iz daleka, i oni, čim poslanik bi poslan k njima, gle, odmah dolaziše, i njih radi si se kupala, mazala oči svoje i kitila si se nakitom.

41 I sedala si na krasan odar, pred kojim beše sto postavljen, i na nj si metala kad moj i ulje moje.

42 I beše onde vika veselog mnoštva, i osim ljudi iz gomile dovođahu Saveje iz pustinje, koji im metahu narukvice na ruke i krasne vence na glave.

43 I rekoh za ostarelu u kurvarstvu: Još će se kurvati.

44 I dolažahu k njoj kao što idu k ženi kurvi; tako dolažahu k Oli i Olivi, ženama nevaljalim.

45 Zato će im pravedni ljudi suditi kao što se sudi ženama preljubočinicama i kao što se sudi onima koje prolivaju krv; jer su preljubočinice i krv je na rukama njihovim.

46 Zato ovako govori Gospod Gospod: Dovešću na njih ljudstvo, i daću ih da se zlostave i oplene.

47 I ljudstvo će ih zasuti kamenjem, i iseći će ih mačevima svojim; sinove će njihove i kćeri njihove pobiti, i kuće će njihove spaliti ognjem.

48 I tako ću ukinuti nevaljalstvo u zemlji, i naučiće se sve žene da ne rade po vašem nevaljalstvu.

49 I vrći će vaše nevaljalstvo na vas, i nosićete grehe gadnih bogova svojih, i poznaćete da sam ja Gospod Gospod.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 4293

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4293. In the internal historical sense 'for as a prince you have contended with God and with men, and have prevailed' means on account of the stubborn perverseness which was a product of their false delusions and evil desires. This becomes clear from the meaning of 'God' and the meaning of 'men' as truths and goods, dealt with above in 4287, though here the selfsame words have the opposite meaning because in this internal historical sense they are expressions used in reference to the descendants of Jacob, with whom no truths or goods were present interiorly, as shown above, only falsities and evils. Falsities are false delusions because they are the product of such delusions, and evils are evil desires because they are the product of such desires.

[2] As regards that nation's insistence that they should play the representative part, that is, that they themselves should constitute the Church in preference to all nations throughout the whole world, see above in 4290. More than this it is the fact that they were allowed to do so on account of the stubborn perverseness which was a product of their false delusions and of their evil desires that is meant here. No one can know the nature of those delusions and desires unless he has some contact with them in the next life. To enable me to know, such contact has been granted to me, for I have talked on several occasions to those people there. They love themselves and worldly wealth more than anybody else does, and above all they fear loss of position as well as loss of gain more than anybody else does. Consequently today as in former times they despise everyone else in comparison with themselves; they are also utterly intent on the acquisition of wealth, and in addition are full of fear. Because that nation has been like this since ancient times they were better able than others to be kept in external holiness devoid of all internal holiness, and so in outward form to represent things that constituted the Church It was these false delusions and evil desires that produced such stubborn perverseness.

[3] This is also apparent from many things which are mentioned regarding them in the historical narratives of the Word. After being punished they were able to demonstrate an external humility such as no other nation could do, for they were able for whole days to lie prostrate on the ground and to roll themselves in the dust and not get up until the third day. They were also able for many days to beat their breasts, and to go around in sackcloth, in tattered garments, with ashes or dust sprinkled over their head. They were able to fast continuously for many days, and during that time to burst into bitter tears. But these were the expressions solely of bodily and earthly love, and a fear of losing their pre-eminence and worldly wealth. For there was not anything internal which moved them since they did not know at all, and did not even wish to know, what the internal was, such as the matter of a life after death, or that of eternal salvation.

[4] From this it may be seen that because their nature was such they had to be dispossessed of all internal holiness, for this holiness accords in no way at all with the kind of external holiness that has just been described; indeed the two are utterly contrary to each other. It may also be seen that they were better able than others to play the part of a representative of the Church, that is to say, to represent holy things in external form, devoid of all internal holiness; and that thus by means of that nation some kind of communication with the heavens was possible, see 4288.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.