Bible

 

Jezekilj 23

Studie

   

1 Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:

2 Sine čovečji, behu dve žene, kćeri jedne matere.

3 One se kurvahu u Misiru, u mladosti svojoj kurvahu se, onde im pipaše grudi, i onde im zgnječiše dojke devojačke.

4 A imena im behu, starijoj Ola, a sestri joj Oliva; one postaše moje, i rodiše sinove i kćeri. imena im behu Ola Samariji, a Oliva Jerusalimu.

5 I Ola kad beše moja kurvaše se, i upaljivaše se za svojim milosnicima, Asircima susedima,

6 Koji nošahu porfiru, i behu knezovi i vlastelji, sve lepi mladići, vitezovi, koji jahahu na konjima.

7 I udari u kurvanje s njima, koji svi behu najlepši između sinova asirskih, i za kojima se god upaljivaše, skvrnjaše se o sve gadne bogove njihove.

8 A ni s Misircima ne okani se kurvanja svog, jer spavahu s njom od mladosti njene i oni joj gnječiše devojačke dojke i s njom se kurvaše.

9 Zato je dadoh u ruke milosnicima njenim, u ruke Asircima, za kojima se upaljivaše.

10 Oni otkriše golotinju njenu, uzeše joj sinove i kćeri, a nju mačem ubiše; i ona izađe na glas među ženama kad sudove izvršiše na njoj.

11 A sestra njena Oliva, videći to, upaljivaše se još gore nego ona, i kurvarstvo njeno beše gore od kurvarstva sestre joj.

12 Upaljivaše se za Asircima, knezovima i vlasteljima, susedima, krasno odevenim, vitezima koji jahahu na konjima i svi behu lepi mladići.

13 I videh gde se oskvrni, i gde obe idu jednim putem.

14 I ova se još više kurvaše; jer kad bi videla ljude napisane na zidu, likove haldejske napisane crvenilom,

15 Opasane pojasima po bedrima, sa šarenim kapama na glavi, koji svi behu na oči kao vojvode nalik na sinove vavilonske iz zemlje haldejske, svoje postojbine,

16 Upaljivaše se za njima čim ih viđaše očima svojim, i slaše poslanike k njima u haldejsku.

17 I Vavilonjani dolažahu k njoj na postelju ljubavnu, i skvrnjahu je kurvarstvom svojim, i pošto bi se oskvrnila s njima, odvraćaše se duša njena od njih.

18 I kad otkri kurvarstva svoja i otkri golotinju svoju, odvrati se duša moja od nje kao što se odvrati duša moja od sestre njene.

19 Jer umnoži kurvarstva svoja opominjući se dana mladosti svoje kad se kurvaše u zemlji misirskoj,

20 I upaljivaše se za svojim milosnicima, u kojih je telo kao u magarca, i tečenje kao u konja.

21 I tako si se vratila na nevaljalstvo mladosti svoje kad ti pipahu grudi u Misiru radi devojačkih dojaka tvojih.

22 Za to, Olivo, ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja ću podignuti milosnike tvoje na te, one od kojih se odvratila duša tvoja, i dovešću ih na te od svuda,

23 Vavilonjane i sve Haldejce, Fekođane i Sojane i Kojane, sve Asirce s njima, lepe mladiće, knezove i vlastelje sve, vitezove i ljude čuvene, koji svi jašu na konjima.

24 I doći će na te s kolima i s kolicima i s točkovima i s mnoštvom naroda, i opkoliće te sa štitovima i štitićima i šlemovima; i njima ću dati sud da ti sude svojim sudom.

25 I staviću revnost svoju tebi na suprot, te će raditi s tobom gnevno, nos i uši odseći će ti, i šta te ostane pašće od mača, i uzeće sinove tvoje i kćeri tvoje, i šta te ostane proždreće oganj.

26 I svući će s tebe haljine, i uzeće krasni nakit tvoj.

27 Tako ću učiniti kraj grdilu tvom i tvom kurvanju u zemlji misirskoj, te nećeš podignuti očiju svojih k njima i nećeš se više sećati Misiraca.

28 Jer ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja ću te dati u ruke onima na koje mrziš, u ruke onima od kojih se odvratila duša tvoja.

29 I oni će raditi s tobom neprijateljski, i uzeće svu muku tvoju, i ostaviće te golu nagu, te će se otkriti golotinja kurvarstva tvog, i grdilo tvoje i kurvarstvo tvoje.

30 To ću ti učiniti što si se kurvala za narodima, što si se oskvrnila o njihove gadne bogove.

31 Putem sestre svoje išla si, zato ću dati čašu njenu tebi u ruku.

32 Ovako veli Gospod Gospod: Čašu sestre svoje ispićeš duboku i široku, bićeš podsmeh i rug, jer čaša mnogo bere.

33 Napunićeš se pijanstva i žalosti čašom pustošenja i zatiranja, čašom sestre svoje Samarije.

34 I ispićeš je i iscediti, i razbićeš je, i dojke ćeš svoje pokidati, jer ja rekoh, govori Gospod Gospod.

35 Zato ovako veli Gospod Gospod: Što si me zaboravila i bacila me za leđa svoja, za to i ti nosi grdilo svoje i kurvarstva svoja.

36 Po tom reče mi Gospod: Sine čovečji, hoćeš li suditi Oli i Olivi? Pokaži im gadove njihove,

37 Da su činile preljubu i da je krv na rukama njihovim i da su činile preljubu s gadnim bogovima svojim i vodile kroz oganj sinove svoje koje su mi rodile, da ih jedu.

38 Još i ovo mi činiše: Skvrniše svetinju moju u isti dan, i subote moje przniše.

39 Jer zaklavši sinove svoje gadnim bogovima svojim dolaziše u svetinju moju istog dana da je oskvrne; i gle, tako činiše usred doma mog.

40 I još slaše po ljude da bi došli iz daleka, i oni, čim poslanik bi poslan k njima, gle, odmah dolaziše, i njih radi si se kupala, mazala oči svoje i kitila si se nakitom.

41 I sedala si na krasan odar, pred kojim beše sto postavljen, i na nj si metala kad moj i ulje moje.

42 I beše onde vika veselog mnoštva, i osim ljudi iz gomile dovođahu Saveje iz pustinje, koji im metahu narukvice na ruke i krasne vence na glave.

43 I rekoh za ostarelu u kurvarstvu: Još će se kurvati.

44 I dolažahu k njoj kao što idu k ženi kurvi; tako dolažahu k Oli i Olivi, ženama nevaljalim.

45 Zato će im pravedni ljudi suditi kao što se sudi ženama preljubočinicama i kao što se sudi onima koje prolivaju krv; jer su preljubočinice i krv je na rukama njihovim.

46 Zato ovako govori Gospod Gospod: Dovešću na njih ljudstvo, i daću ih da se zlostave i oplene.

47 I ljudstvo će ih zasuti kamenjem, i iseći će ih mačevima svojim; sinove će njihove i kćeri njihove pobiti, i kuće će njihove spaliti ognjem.

48 I tako ću ukinuti nevaljalstvo u zemlji, i naučiće se sve žene da ne rade po vašem nevaljalstvu.

49 I vrći će vaše nevaljalstvo na vas, i nosićete grehe gadnih bogova svojih, i poznaćete da sam ja Gospod Gospod.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 10335

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10335. 'And I, behold, I have appointed with him Aholiab the son of Ahisamach, belonging to the tribe of Dan' means those in whom the good and truth of faith are present, among whom the Church is to be established. This is clear from the representation of 'Aholiab' as those in whom the good and truth of faith are present. The reason why these are represented by Aholiab is that he was from the tribe of Dan, and that tribe means those in whom the good and truth of faith are present, see 3923, 6396. And the reason why these two - Bezalel from the tribe of Judah, and Aholiab from the tribe of Dan - were chosen to carry out the work, by which Divine celestial and spiritual realities would be represented, was that by Bezalel all those in whom the good of love is present should be understood, and by Aholiab all those in whom the good and truth of faith are present. Thus those who are in the inmost parts of heaven and the Church should be understood by Bezalel, and those who are in the last and lowest parts of them by Aholiab. And when they who are inmost and those who are last and lowest are referred to by name, all who are within the whole of heaven and within the whole of the Church should be understood. For this matter, see above in 10329; and when reference is made to what is first and what is last all things should be understood, 10044.

[2] The tribe of Judah was also in reality the first of the tribes, and the tribe of Dan the last of them. The fact that the tribe of Judah was in reality the first of the tribes is clear from father Israel's blessing of his sons in Genesis 49, where Reuben, Simeon, and Levi, who were the firstborn, are cursed, and Judah is blessed. See regarding Reuben there, verses 3, 4; regarding Simeon and Levi, verses 5-7; and regarding Judah, verses 8-12. And the fact that Dan was the last of the tribes, see 1710, 3923, 6396. The inmost heaven furthermore is inhabited by those in whom the good of love to the Lord exists, and the lowest by those in whom the truth of faith springing from good is present. The expression 'in whom the truth of faith springing from good is present' is used because the truth of faith is not the truth of faith present in a person unless it springs from good; for truth is born from good. Therefore unless good resides within truth there is no soul and so no life within it. Those in whom the truths of faith springing from good are present inhabit the lowest parts of heaven, but not those in whom the truths of faith are devoid of good; the latter do not inhabit heaven. Since the truth of faith acts as a servant to the good of love, as what is last does to what is first, it says of Aholiab that Jehovah appointed him to be with Bezalel, that is, to be his assistant; and of Bezalel it says that Jehovah filled him with the spirit of God in wisdom, and in intelligence, and in knowledge, and in all [manner of] work, verse 3.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.