Bible

 

Jezekilj 21

Studie

   

1 Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:

2 Sine čovečji, okreni lice svoje na jug i pokaplji prema jugu, i prorokuj na šumu u južnom polju.

3 I reci šumi južnoj: Čuj reč Gospodnju, ovako veli Gospod Gospod, evo ja ću raspaliti u tebi oganj koji će proždreti u tebi svako drvo zeleno i svako drvo suvo; plamen razgoreli neće se ugasiti, i izgoreće od njega sve od juga do severa.

4 I svako će telo videti da sam ja zapalio; neće se ugasiti.

5 A ja rekoh: Jaoh Gospode Gospode, oni govore za me: Ne govori li taj same priče?

6 I dođe mi reč Gospodnja govoreći:

7 Sine čovečji, okreni lice svoje prema Jerusalimu, i pokaplji prema svetim mestima, i prorokuj protiv zemlje Izrailjeve.

8 I reci zemlji Izrailjevoj: Ovako veli Gospod: Evo me na te; izvući ću mač svoj iz korica, i istrebiću iz tebe pravednog i bezbožnog.

9 Da istrebim iz tebe pravednog i bezbožnog, zato će izaći mač moj iz korica svojih na svako telo od juga do severa.

10 I poznaće svako telo da sam ja Gospod izvukao mač svoj iz korica njegovih, neće se više vratiti.

11 A ti, sine čovečji, uzdiši kao da su ti bedra polomljena, i gorko uzdiši pred njima.

12 A kad ti kažu: Zašto uzdišeš? Ti reci: Za glas što ide, od kog će se rastopiti svako srce i klonuti sve ruke i svakog će duha nestati, i svaka će kolena postati kao voda; evo, ide, i navršiće se, govori Gospod Gospod.

13 Potom dođe mi reč Gospodnja govoreći:

14 Sine čovečji, prorokuj i reci: Ovako veli Gospod Gospod: Reci: mač, mač je naoštren, i uglađen je.

15 Naoštren je da kolje, uglađen je da seva; hoćemo li se radovati kad prut sina mog ne haje ni za kako drvo?

16 Dao ga je da se ugladi da se uzme u ruku; mač je naoštren i uglađen, da se da u ruku ubici.

17 Viči i ridaj, sine čovečji; jer on ide na narod moj, na sve knezove Izrailjeve; pod mač će biti okrenuti s narodom mojim, za to udri se po bedru.

18 Kad beše karanje, šta bi? Eda li ni od pruta koji ne haje neće biti ništa? Govori Gospod Gospod.

19 Ti dakle, sine čovečji, prorokuj i pljeskaj rukama, jer će mač doći i drugom i trećom, mač koji ubija, mač koji velike ubija, koji prodire u kleti.

20 Da se rastope srca i umnoži pogibao, metnuo sam na sva vrata njihova strah od mača; jaoh! Pripravljen je da seva, naoštren da kolje.

21 Stegni se, udri nadesno, nalevo, kuda se god obrneš.

22 Jer ću i ja pljeskati rukama, i namiriću gnev svoj. Ja Gospod rekoh.

23 Još mi dođe reč Gospodnja govoreći:

24 A ti, sine čovečji, načini dva puta, kuda će doći mač cara vavilonskog; iz jedne zemlje neka izlaze oba; i izberi stranu, gde se počinje put gradski, izberi.

25 Načini put kojim će doći mač na Ravu sinova Amonovih, i u Judeju na tvrdi Jerusalim.

26 Jer će car vavilonski stati na rasputici, gde počinju dva puta, te će vračati, gladiće strele, pitaće likove, gledaće u jetru.

27 Nadesno će mu vračanje pokazati Jerusalim da namesti ubojne sprave, da otvori usta na klanje, da podigne glas podvikujući, da namesti ubojne sprave prema vratima, da načini opkope, da pogradi kule.

28 I učiniće se vračanje zaludno zakletima, a to će napomenuti bezakonje da se uhvate.

29 Zato ovako veli Gospod Gospod: Što napominjete svoje bezakonje, te se otkriva nevera vaša i gresi se vaši vide u svim delima vašim, za to što dođoste na pamet, bićete pohvatani rukom.

30 A ti, nečisti bezbožniče, kneže Izrailjev, kome dođe dan kad bi na kraju bezakonje,

31 Ovako veli Gospod Gospod: Skini tu kapu i svrzi taj venac, neće ga biti; niskog ću uzvisiti a visokog ću poniziti.

32 Uništiću, uništiću, uništiću ga, i neće ga biti, dokle ne dođe onaj kome pripada, i njemu ću ga dati.

33 A ti, sine čovečji, prorokuj i reci: Ovako veli Gospod Gospod za sinove Amonove i za njihovu sramotu; reci dakle: mač, mač je izvučen, uglađen da kolje, da zatire, da seva,

34 Dokle ti viđaju taštinu, dokle ti gataju laž, da te metnu na vratove pobijenim bezbožnicima, kojima dođe dan kad bi kraj bezakonju.

35 Ostavi mač u korice, na mestu gde si se rodio, u zemlji gde si postao, sudiću ti;

36 I izliću na te gnev svoj, ognjem gneva svog dunuću na te i predaću te u ruke žestokim ljudima, veštim u zatiranju.

37 Ognju ćeš biti hrana, krv će ti biti posred zemlje, nećeš se spominjati, jer ja Gospod rekoh.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apocalypse Explained # 505

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 1232  
  

505. And they were cast unto the earth, signifies progression towards the lower parts, where the evil were. This is evident from the signification of "being cast unto the earth," namely, "hail and fire mingled with blood," which was effected by "the first angel sounding," as being to advance towards the lower parts, where the evil were consociated, with whom also there were some of the good. This signifies progression towards the lower parts, because the changes and desolations that are signified by "the third part of the trees and all the green grass were burnt up," were effected progressively towards the lower parts where the evil were, as has been said above. "The earth" means here the lower parts, because these things were seen by John when he was in the spirit, that is, when he was in the spiritual world; for man's spirit, when it has its sight opened, sees the things that are in the spiritual world and in that world there are mountains, hills, and valleys, and upon the mountains and hills there are the angelic heavens, but in the valleys below are those who have not yet been taken up into heaven; on these, therefore, there were now the evil mixed with the good; wherefore these valleys that were below the mountains and hills are here meant by "the earth" (or land); so "to be cast unto the earth" means out of the heavens towards the lower parts. But when mountains, hills, and valleys taken together are called "the earth," then "the earth" signifies the church there.

  
/ 1232  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for their permission to use this translation.

Bible

 

Ezekiel 19:12-14

Studie

      

12 But it was plucked up in fury, it was cast down to the ground, and the east wind dried up its fruit: its strong rods were broken off and withered; the fire consumed them.

13 Now it is planted in the wilderness, in a dry and thirsty land.

14 Fire is gone out of the rods of its branches, it has devoured its fruit, so that there is in it no strong rod to be a scepter to rule. This is a lamentation, and shall be for a lamentation.