Bible

 

Jezekilj 16

Studie

   

1 Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:

2 Sine čovečji, pokaži Jerusalimu gadove njegove,

3 I reci: Ovako veli Gospod Gospod Jerusalimu: Postanjem i rodom ti si iz zemlje hananske; otac ti beše Amorejac a mati Hetejka.

4 A o rođenju tvom, kad si se rodila, nije ti pupak odrezan i nisi okupana vodom da bi bila čista, niti si solju natrvena ni pelenama povita.

5 Oko te ne požali da ti učini šta od toga i da ti se smiluje: Nego ti bi bačena u polje, jer beše mrska duša tvoja onog dana kad si se rodila.

6 I idući mimo tebe i videvši te gde se valjaš u svojoj krvi, rekoh ti: Da si živa u svojoj krvi! I opet ti rekoh: Da si živa u svojoj krvi!

7 I učinih da rasteš na hiljade kao trava u polju; i ti naraste i posta velika i dođe do najveće lepote; dojke ti napupiše, i dlake te probiše; ali ti beše gola naga.

8 I idući mimo tebe pogledah te, i gle, godine ti behu godine za ljubljenje; i raširih skut svoj na te, i pokrih golotinju tvoju, i zakleh ti se i učinih veru s tobom, govori Gospod Gospod, i ti posta moja.

9 I okupah te vodom, i sprah s tebe krv tvoju, i pomazah te uljem.

10 I obukoh ti vezenu haljinu, i obuh ti crevlje od jazavca, i opasah te tankim platnom i zastreh te svilom.

11 I nakitih te nakitom, i metnuh ti narukvice na ruke i grivnu oko vrata.

12 I grivnu oko čela metnuh ti, i oboce u uši, slavan venac na glavu.

13 I ti beše okićena zlatom i srebrom, i odelo ti beše od tankog platna i od svile i vezeno, jeđaše belo brašno i med i ulje, i beše vrlo lepa, i prispe do carstva.

14 I raziđe se glas o tebi po narodima radi lepote tvoje, jer beše savršena krasotom mojom, koju metnuh na te, govori Gospod Gospod.

15 Ali se ti osloni na lepotu svoju, i prokurva se s glasa svog, te si prosipala kurvarstvo svoje svakome koji prolažaše, i bivala si njegova.

16 I uzevši od haljina svojih načinila si šarene visine, i kurvala si se na njima, kako nikada nije bilo niti će biti.

17 I uzevši krasni nakit svoj od mog zlata i od mog srebra što ti dadoh, načinila si sebi muške likove, i kurvala si se s njima.

18 I uzevši vezene haljine svoje zaodela si ih, i ulje moje i kad moj stavila si pred njih.

19 I hleb moj, koji ti dadoh, belo brašno i ulje i med, čim te hranjah, postavila si pred njih za miris ugodni. Tako je bilo, govori Gospod Gospod.

20 I uzimala si sinove svoje i kćeri svoje koje si rodila, i njih si im prinosila da se spale. Malo li beše kurvarstva tvog,

21 Te si i sinove moje klala i davala si ih da im se provedu kroz oganj?

22 I uza sve gadove svoje i kurvarstva svoja nisi se opominjala dana mladosti svoje kad si bila gola i naga i valjala se u krvi svojoj.

23 I posle sve zloće svoje, (Teško, teško tebi! Govori Gospod Gospod,)

24 Sagradila si sebi kuću kurvarsku, i načinila si sebi visine na svakoj ulici,

25 Na svakoj rasputici načinila si sebi visinu, i nagrdila si svoju lepotu, i razmetala si noge svoje svakome koji prolažaše, i umnožila si kurvarstvo svoje.

26 Kurvala si se sa sinovima misirskim, susedima svojim velikog tela, i umnožila si kurvarstvo svoje da bi me razgnevila.

27 Zato gle, digoh ruku svoju na te i umalih obrok tvoj, i dadoh te na volju nenavidnicima tvojim, kćerima filistejskim, koje beše stid od sramotnog puta tvog.

28 Kurvala si se sa sinovima asirskim, jer se ne mogaše nasititi; kurvala si se s njima, i opet se nisi nasitila.

29 I umnožila si kurvarstvo svoje u zemlji hananskoj sve do haldejske, i ni tako se nisi nasitila.

30 Kako je iznemoglo srce tvoje, govori Gospod Gospod, kad činiš sve što čini najgora kurva,

31 Kad si gradila kurvarsku kuću na svakoj rasputici i činila visinu na svakoj ulici! A ni kao kurva nisi, jer nisi marila za platu;

32 Nego kao žena preljubočinica, koja mesto muža svog prima druge.

33 Svim kurvama daje se plata, a ti si davala platu svim milosnicama svojim i darivala si ih da dolaze k tebi sa svih strana da se kurvaju s tobom.

34 I tako je u tebe naopako prema ženama u tvom kurvarstvu: Jer niko ne ide za tobom da se kurva, i ti daješ platu, a ne daje se tebi plata; to je naopako.

35 Zato, kurvo, čuj reč Gospodnju.

36 Ovako veli Gospod Gospod: Što se otrov tvoj prosu, i što se u kurvanju tvom otkrivala golotinja tvoja tvojim milosnicima i svim gadnim idolima tvojim, i za krv sinova tvojih, koje si im dala,

37 Zato, evo, ja ću skupiti sve milosnike tvoje, s kojima si se milovala, i sve koje si ljubila, i sve na koje si mrzela, skupiću ih sve oko tebe, i otkriću im golotinju tvoju da vide svu golotinju tvoju.

38 I sudiću ti kako se sudi onima koje čine preljubu i onima koje krv prolivaju, i daću te na smrt gnevu i revnosti.

39 I predaću te u njihove ruke, te će razoriti tvoju kuću kurvarsku i raskopati visine tvoje, i svući će haljine s tebe, i uzeće ti krasni nakit i ostaviće te golu nagu.

40 I dovešće na te ljudstvo, te će te zasuti kamenjem, i izbošće te mačevima svojim.

41 I popaliće kuće tvoje ognjem, i izvršiće na tebi sud pred mnogim ženama, i učiniću te ćeš se okaniti kurvanja i nećeš više davati plate.

42 I namiriću gnev svoj nad tobom, i revnost će se moja ukloniti od tebe, i umiriću se, i neću se više gneviti.

43 Zato što se nisi opominjala dana mladosti svoje, nego si me dražila svim tim, zato, evo, i ja ću obratiti put tvoj na tvoju glavu, govori Gospod Gospod, te nećeš činiti grdila niti kakvih gadova svojih.

44 Gle, ko god govori priče, govoriće o tebi priču, i reći će: Kakva mati, takva joj kći.

45 Ti si kći matere svoje, koja se odmetnula od muža svog i dece svoje, i sestra si sestara svojih, koje se odmetnuše od muževa svojih i dece svoje, mati vam je Hetejka a otac Amorejac.

46 A starija ti je sestra Samarija s kćerima svojim, koja ti sedi s leve strane, a mlađa ti je sestra koja ti sedi s desne strane Sodom sa kćerima svojim.

47 A ti ni njihovim putem nisi hodila, niti si činila po njihovim gadovima, kao da ti to beše malo, nego si bila gora od njih na svim putevima svojim.

48 Tako ja živ bio, govori Gospod Gospod, sestra tvoja Sodom i kćeri njene nisu činile kako si činila ti i tvoje kćeri.

49 Evo, ovo beše bezakonje sestre tvoje Sodoma: U ponosu, u izobilju hleba i bezbrižnom miru beše ona i kćeri njene, a ne pomagahu siromahu i ubogom;

50 Nego se ponašahu i činjahu gadove preda mnom, za to ih zatrh kad videh.

51 Samarija nije zgrešila pola koliko ti, jer si počinila gadova svojih više nego one, te si opravdala sestre svoje svim gadovima svojim koje si učinila.

52 I ti dakle, koja si sudila sestrama svojim, nosi sramotu svoju za grehe svoje, kojima si postala grđa od njih; one su pravednije od tebe; i ti se dakle stidi i nosi sramotu, kad si opravdala sestre svoje.

53 Ako dovedeš natrag njihovo roblje, roblje sodomsko i kćeri njene, i roblje samarijsko i kćeri njene, dovešću i tvoje roblje iz ropstva među njima.

54 Da nosiš sramotu svoju i da se stidiš za sve što si činila, i da im budeš uteha.

55 Ako se sestre tvoje, Sodom i kćeri njene povrate kao što su bile, i ako se Samarija i kćeri njene povrate kao što su bile, povratićeš se i ti i kćeri tvoje kao što ste bile.

56 Jer usta tvoja ne pominjaše Sodom, sestru tvoju, u vreme oholosti tvoje,

57 Pre nego se otkri zloća tvoja kao u vreme sramote od kćeri sirskih i od svih što su oko njih, kćeri filistejskih, koje te sramoćahu sa svih strana.

58 Nosi nevaljalstvo svoje i gadove svoje, govori Gospod.

59 Jer ovako veli Gospod Gospod: Učiniću ti kako si ti učinila prezrevši zakletvu i prestupivši zavet.

60 Ali ću se ja opomenuti zaveta svog koji sam učinio s tobom u vreme mladosti tvoje, i utvrdiću ti večan zavet.

61 Tada ćeš se opomenuti puteva svojih i postidećeš se kad primiš sestre svoje starije od sebe i mlađe, koje ću ti dati za kćeri, ali ne po tvom zavetu.

62 I ja ću utvrditi zavet svoj s tobom, i poznaćeš da sam ja Gospod,

63 Da se opomeneš i postidiš i da ne otvoriš više usta od sramote, kad ti oprostim sve što si učinila, govori Gospod Gospod

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 9340

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

9340. I postavićiu međe tvoje od Mora Crvenoga do Mora Filistejskoga. Da ovo označava prostiranje od sećanja-znanja do unutrašnjih istinavere, vidi se iz značenja postaviti međe od jednog mesta do drugog, kad se kaže o duhovnim itinama, da se prostiru; iz značenja Mora Crvenog (Sufskog) što je čulno i sećanja-znanja koja su poslednje [stvari] kod čoveka, jer je More Sufsko bilo poslednja granicazemlje Egipatske, a Egiptom se označavaju sećanja-znanja u oba smisla, istinitom i lažnom (vidi br. 1164-1165, 8146, 8148), ovde sećanja-istine, jer je predmet o kome se govori prostiranje (širenje) duhovnih istina vere kod sinova Izrailjevih, koji pretstavljaju duhovnu crkvu (vidi br. 4286, 4598, 7223, 8805); i iz značenja Mora Filistejskog, što su unutrašnje istine vere. Razlog zašto su ove istine označene Morem Filistejskim je to što je more gde je bio Tir i Sidon bilo locirano na granici zemlje Filistejske, a Tirom i Sidonom označena su poznavanja istzine i dobra (br. 1201); dok se zemljom Filistejskom označavalo poznavanj nutrašnjih stvari vere (1197, 2504, 2726, 3463).

[2] Poštoje zemlja Hananska pretstavljala Gospodovo carstvo, to jest, nebo i crkvu, stoga su sva mesta tamo označavala stvari Gospodovog carstva, to jest, neba i crkve, koje se nazivaju nebeskim i duhovnim stvarima, i odnose se na dobro ljubavi ka Gospodu i na istine vere u njega. Stoga su mora i reke koje su bili granice, označavali poslednje stvari u njima; i u skladu s tim od mora do mora i od reke do reke označavalo je prostiranje. (Da je ovako, vidi br. 1585, 1866, 5240, 6516). Iz ovoga se može videti da se međom od mora Sufskog sve do mora Filistejskog označava prostiranje duhovnih stvari istine od spoljašnjih stvari do unutrašnjih, stoga od sećanja-istina do unutrašnjih istina vere. Ali prostiranje nebeskih stvari, koje pripadaju dobru ljubavi, opisuje se neposredno posle sa od pustinje sve do rijeke. (Da mesta u zemlji Hananskoj, kao i mora i reke, imaju ovakvo značenje u Reči, pokazano je svuda u objašnjenjima).

[3] Ukratko će biti pokazano šta se označava prostiranjem od sećanja-istina do unutrašnjih istine vere. Istine se u spoljašnjem čoveku nazivaju sećanja-istine; a istine u unutrašnjem čoveku nazivaju se unutrašnje istine vere. Sećanja-istine su u čovekovoj memoriji, pa kada se izvuku iz nje, on ih primećuje. One su unutrašnje istine vere samog života, upisane na unutrašnjem čoveku, koje se samo malo pokazuju u memoriji; ali o ovome predmetu, po Gospodovoj Božanskoj milosti, više će se kazati na drugome mestu. Sećanja-istine i unutrašnje istine vere označene su bile vodama ispod svoda, i vodama iznad svoda(Postanje 1:6-7; br. 24), jer je predmet o kome se govori u prvom poglavlju Postanja (Geneze), u unutrašnjem smislu, novo stvaranje, to jest, preporađanje čoveka nebeske crkve.

[4] Razlog zašto je Filistija, koja se graničila zemljom Hananskom sve do Tira i Sidona, označavala unutrašnje istine vere, bilo je to što je tamo bio reprezentativ drevne crkve, kao što je očito iz ostataka Božanskog bogoštovnja među njenim žiteljima, o čemu se govori u istorijskim i proročkim knjigama Reči koje govore o Filistiji i zemlji Filistejskoj; kao u proročanstvima Jeremije 25:20; 47; Jezikilja ?, 57ccc ?; ?; Amosa 1:8, Sofonije ?; Zaharije 9:6; i Psalma Psalam ccc56; 60:8; 83:7; 108:9. Slučaj sa Filistejcima bio je isti kao i sa svim nacijama zemlje Hananske, u tome što su one pretstavljale dobra i istine crkve, kao i zla i obmane. Jer dok je reprezentativna drevna crkva bila kod njih, oni su pretstavljali nebeske stvari koje pripadaju dobru i duhovne stvari koje pripadaju istini; ali kadasu se okrenuli od pravog reprezentativnog bogoštovanja, tada su počeli da pretstavljaju

đavoljske stvari koje pripadaju zlu i paklene stavri koje pripadaju obmani. Otuda to da se Filistijom kao i drugim nacijama zemlje Hananske, označavaju u Reči kako dobra i istine, tako i zla i obmane.

[5] Da se Filistijom označavaju unutrašnje istine vere, vidi se kod Davida: Slavno kazuju za tebe, grade Božiji! i među one me znaju, brojiću Egipat i Babilon. Gle, Filisteji i Tir s Etiopskom ondje su se rodili (Psalam 87:3-4); grad Božiji označava doktrinu istine vere iz Reči (br. 402, 2268, 3449, 4493, 5298); Tir, poznavanja istine i dobra (br. 1201); na sličan način Etiopija (br. 116, 117). Iz ovoga je jasno da se Filistijom označava poznavanje istina vere.

[6] Kod Amosa: Nijeste li mi, sinovi Izrailevi, kao sinovi Etiopski? govori Jehova. Ne izvedoh li Izrailja iz zemljeEgipatske, a Filisteje iz Kapadokije i Sirce iz Cirene? (Amos 9:7); govori se o izopačenjima i razaranju crkve posle toga što je bila ustanovljena; sinoviEtiopski ovde označavaju one koji su u znanjima dobra i istine, ali ih primenjuju da bi potvrdili zla i obmane (br. 1163-1164); sinovi Izrailjevi iz zemlje Egipatske označavaju one koji su uvedeni u duhovne istine i dobra pomoću sećanja-istina. (Da sinovi Izrailjevi označavaju onekoji su u duhovnim istinama i dobru, stoga u apstraktnom smislu [označavaju] duhovne istine i dobra, vidi br. 5414, 5801, 5804, 7957, 8234; i da zemlja Egipatska označava sećanje-istinu, bilo je pokazano gore). Slično je označeno Filistejom od Kapadokije (Kaftora), i Sircima iz Cirene (iz Kira), sa kojma se upoređuju. Filistejci iz Kapadokije označavaju one koji su uvedeni (inicirani) u unutrašnje istine pomoću spoljašnjih, ali koji su ih izokrenuli i primenili da potvrde obmane i zla (br. 1197-1198, 8099, 8313); a Sirci iz Cirene (Kira) označavaju one koji su u poznavanjima dobra i istine, a koje su izokrenuli (br. 1232, 1234, 3680, 4112).

[7] KodJeremije: Od onoga dana koji će doći da istrijebi sve Filisteje i da zatre Tir i Sidon i sve ostale pomoćnike, jer će Jehova istrijebiti Filisteje, ostatak ostrva Faftora (Jer. 47:4); u ovome poglavlju govOri se o pustošenju crkve u pogledu istina vere; unutrašnje istine vere su Filisteji; a spoljašnje istine su ostatak ostrva Kaftora.

[8] Kod Joila: I šta hoćete vi sa mnom, Tire i Sidone, i svi krajevi Filistejski (Palestinski)? hoćete li da mi platite? i hoćete li da mi vratite? Odmah ću vam bez oklijevanja platii platu vašu na vašu glavu. Jer uzeste srebro moje i zlato moje, i najlješe zaklade moje metoste u svoje crkve (hramove) (Joilo 3:3. 4); krajevi (granice) Filisteje označavaju sve unutrašnje i spoljašnje istine vere; uzeti srebro izlato i zaklade u svoje hramve (crkve) označava izopačiti istine i dobra, i profanisati ih primenjujući ih na zla bmane . (Da srebro i zlato označavaju istine i dobra, vidi br. 1551, 2954. 8932.)/9] Kod Obadije (Abdije): I naslijediće jug, goruEzavovu, i ravnicu Filistejsku; i naslijediće polje Efraimovo, i Benjaminovo i Galad (Obadija 19); ovde se govori o podizanjeu crkve; ali su realne stvari sakrivene u imenima; oni sa juga označavaju one koji su u svetlosti istine (br. 1458, 3194, 5672, 5962); gora Ezavova označava dobro ljubavi(br. 3300, 3322, 3576); ravnica Filistejska označava istinu vere; ravnica (dolina) označava doktrinu vere (br. 2418); Efraim označava intelektualno crkve (br. 3969, 6238, 6267); Benjamin, duhovnu nebesku istinu crkve (br. 3969, 4592, 6440); Gilead (Galad), korespondirajuće spoljašnje dobro (br. 4117, 4124, 4747).

[10] Kod Isaije: I podignuće zastavu narodima i prognane Izrailjeve i rasijane Judine sabraće u četiri kraja zemaljska. . . Nego će se složno letjeti na pleća Filistejima ka zapadu; zajedno će plijeniti sinove istoka (narode istične) (Isa. (11:12, 4); ovde se Izrailjem i Judom ne označavaju Izrailj i Juda, nego se Izrailjem označavaju oni koji su u dobru vere, a Judom oni koji su u dobru ljubavi; letjeti na plećima Filisteja označava primati i posedovati (naslediti) unutrašnje istine vere; sinovi istoka označavaju ne koji su u dobrima vere, i u poznavanjima dobra (br. 3249, 3762).

Da pleniti označava primiti i držati u posedu (naslediti), može se videti iz onoga što je već pokazano o plenjenju Egipćana od strane sinova Izrailjevih (br. 6914, 6917).

[11] Pošto se zemljom Filistejskom označavalo poznavanje unutrašnjih istina vere, a Abrahamom i Isakom je bio pretstavljen Gospod, a njihovim stranstvovanjem poučavanje Gospoda u istinama i dobrima vere i ljubavi, koje pripadaju Božanskoj mudrosti, stoga kako bi se unapred pokazao ovaj proces, Abrahamu je bilo zabranjeno da boravi u Filistiji (vidi Postanje 20), a tako isto i Isaku (Postanje 26:1-24), i u skladu s tim je Abimeleh, car Filistejaca, sklopio zavet s Abrahamom (Postanje 21:20, do kraja), kao i s Isakom (Postanje 26:26, do kraja); o kojem predmetu mogu se videti objašnjenja koja su data u ovim poglavljima.

  
/ 10837