Bible

 

Jezekilj 13

Studie

   

1 Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:

2 Sine čovečji, prorokuj protiv proroka Izrailjevih koji prorokuju, i reci tim koji prorokuju iz svog srca: Čujte reč Gospodnju.

3 Ovako govori Gospod Gospod: Teško ludim prorocima koji idu za svojim duhom, a ništa nisu videli.

4 Proroci su tvoji, Izrailju, kao lisice po pustinjama.

5 Ne izlazite na prolome i ne ograđujete dom Izrailjev da bi se održao u boju u dan Gospodnji.

6 Vide taštinu i gatanje lažno, pa govore: Gospod kaže, a Gospod ih nije poslao, i daju nadu da će se reč ispuniti.

7 Ne viđate li taštu utvaru i ne govorite li lažno gatanje? A opet kažete: Gospod reče; a ja ne rekoh.

8 Zato ovako veli Gospod Gospod: Zato što govorite taštinu i vidite laž, za to evo mene na vas, govori Gospod Gospod.

9 I ruka će moja biti protiv proroka koji vide taštinu i gataju laž; neće ih biti u zboru naroda mog, i u prepisu doma Izrailjevog neće biti zapisani, niti će doći u zemlju Izrailjevu; i poznaćete da sam ja Gospod Gospod.

10 Zato, zato što prelastiše narod moj govoreći: Mir je, a mira ne beše; i jedan ozida zid, a drugi ga namazaše krečem nevaljalim;

11 Reci onim što mažu nevaljalim krečem da će pasti; doći će silan dažd, i vi, kamenje velikog grada, pašćete i oluja će razvaliti.

12 I gle, kad padne zid, neće li vam se reći: Gde je kreč kojim mazaste?

13 Zato ovako veli Gospod Gospod: Razvaliću olujom u gnevu svom, i silan će dažd doći u gnevu mom, i kamenje velikog grada u jarosti mojoj da potre.

14 I razvaliću zid koji namazaste nevaljalim krečem, i oboriću ga na zemlju da će mu se otkriti temelj, i pašće, i vi ćete izginuti usred njega, i poznaćete da sam ja Gospod.

15 I tako ću navršiti gnev svoj na zidu i na onima koji ga mažu krečem nevaljalim, i reći ću vam: Nema zida, niti onih koji ga mazaše,

16 Proroka Izrailjevih koji prorokuju Jerusalimu i vide mu utvare za mir, a mira nema, govori Gospod Gospod.

17 A ti, sine čovečji, okreni lice svoje prema kćerima naroda svog, koje prorokuju iz svog srca, i prorokuj protiv njih.

18 I reci: Ovako veli Gospod Gospod: teško onima koje šiju uzglavlja pod sve laktove i grade pokrivala na glavu svakog rasta da love duše. Lovite duše mog naroda, a svoje li ćete duše sačuvati?

19 I skvrnite me kod naroda mog za grst ječma i za zalogaj hleba ubijajući duše, koje ne bi trebalo da umru, i čuvajući u životu duše koje ne treba da žive, lažući narodu mom, koji sluša laž.

20 Zato ovako veli Gospod Gospod: Evo mene na vaša uzglavlja, na koja lovite duše da vam doleću, i poderaću ih ispod lakata vaših, i pustiću duše koje lovite da vam doleću.

21 I poderaću pokrivala vaša i izbaviću svoj narod iz vaših ruku, i neće više biti u vašim rukama da vam budu lov, i poznaćete da sam ja Gospod.

22 Jer žalostiste lažju srce pravedniku, kog ja ne ožalostih, i krepiste ruke bezbožniku da se ne vrati sa svog zlog puta da se sačuva u životu.

23 Zato nećete viđati taštine i nećete više gatati, nego ću izbaviti narod svoj iz vaših ruku, i poznaćete da sam ja Gospod.

   

Komentář

 

The Lord

  
The Ascension, by Benjamin West

The Bible refers to the Lord in many different ways seemingly interchangeably. Understood in the internal sense, though, there are important differences. To some degree, the meanings all start with "Jehovah," which is the Lord's actual name. It represents the perfect, eternal, infinite love which is the Lord's actual essence. As such it also represents the good will that flows from the Lord to us and His desire for us to be good. "God," meanwhile, represents the wisdom of the Lord and the true knowledge and understanding He offers to us. The term "the Lord" is very close in meaning to "Jehovah," and in many cases is interchangeable (indeed, translators have a tendency to go back and forth). When the two are used together, though, "the Lord" refers to the power of the Lord's goodness, the force it brings, whereas "Jehovah" represents the goodness itself. In the New Testament, the name "Jehovah" is never used; the term "the Lord" replaces it completely. There are two reasons for that. First, the Jews of the day considered the name "Jehovah" too holy to speak or write. Second, they would not have been able to grasp the idea that the Lord -- who was among them in human form at the time -- was in fact Jehovah Himself. This does ultimately lead to a difference in the two terms by the end of the Bible. Thought of as "Jehovah," the Lord is the ultimate human form and has the potential for assuming a physical human body; thought of as "the Lord" He actually has that human body, rendered divine by the events of his physical life.