Bible

 

Izlazak 8

Studie

   

1 I reče Gospod Mojsiju: Idi k Faraonu, i reci mu: Ovako veli Gospod: Pusti narod moj, da mi posluži.

2 Ako li nećeš pustiti, evo ću moriti svu zemlju žabama.

3 I reka će se napuniti žaba, i one će izaći i skakati tebi po kući i po kleti gde spavaš i po postelji tvojoj i po kućama sluga tvojih i naroda tvog i po pećima tvojim i po naćvama tvojim;

4 I na tebe i na narod tvoj i na sve sluge tvoje skakaće žabe.

5 I reče Gospod Mojsiju: Kaži Aronu: Pruži ruku svoju sa štapom svojim na reke i na potoke i na jezera, i učini nek izađu žabe na zemlju misirsku.

6 I pruži Aron ruku svoju na vode misirske, i izađoše žabe i pokriše zemlju misirsku.

7 Ali i vračari misirski učiniše tako svojim vračanjem, učiniše te izađoše žabe na zemlju misirsku.

8 A Faraon dozva Mojsija i Arona i reče: Molite Gospoda da ukloni žabe od mene i od naroda mog, pak ću pustiti narod da prinesu žrtvu Gospodu.

9 A Mojsije reče Faraonu: Čast da ti je nada mnom! Dokle da mu se molim za te i za sluge tvoje i za narod tvoj da odbije žabe od tebe i iz kuća tvojih, i samo u reci da ostanu?

10 A on reče: Do sutra. A Mojsije reče: Biće kako si kazao, da poznaš da niko nije kao Gospod Bog naš.

11 Otići će žabe od tebe i iz kuća tvojih i od sluga tvojih i od naroda tvog; samo će u reci ostati.

12 I otide Mojsije i Aron od Faraona; i zavapi Mojsije ka Gospodu za žabe koje beše pustio na Faraona.

13 A Gospod učini po reči Mojsijevoj; i pocrkaše žabe, i oprostiše ih se kuće i sela i polja.

14 I na gomile ih grtahu, da je smrdela zemlja.

15 A kad Faraon vide gde odahnu, otvrdnu mu srce, i ne posluša ih, kao što beše kazao Gospod.

16 A Gospod reče Mojsiju: Kaži Aronu: Pruži štap svoj, i udari po prahu na zemlji, nek se pretvori u uši po svoj zemlji misirskoj.

17 I učiniše tako: Aron pruži ruku svoju sa štapom svojim, i udari po prahu na zemlji, i postaše uši po ljudima i po stoci, sav prah na zemlji pretvori se u uši po celoj zemlji misirskoj.

18 A gledaše i vračari misirski vračanjem svojim da učine da postanu uši, ali ne mogoše. I behu uši po ljudima i po stoci.

19 I rekoše vračari Faraonu: Ovo je prst Božji. Ali opet otvrdnu srce Faraonu, te ih ne posluša kao što beše kazao Gospod.

20 A Gospod reče Mojsiju: Ustani rano i izađi pred Faraona, evo, on će izaći k vodi, pa mu reci: Ovako veli Gospod: Pusti narod moj da mi posluži.

21 Ako li ne pustiš narod moj, evo, pustiću na tebe i na sluge tvoje i na narod tvoj i na kuće tvoje svakojake bubine, i napuniće se bubina kuće misirske i zemlja na kojoj su.

22 Ali ću u taj dan odvojiti zemlju gesemsku, gde živi moj narod, i onde neće biti bubina, da poznaš da sam ja Gospod na zemlji.

23 I postaviću razliku između naroda svog i naroda tvog. Sutra će biti znak taj.

24 I učini Gospod tako, i dođoše silne bubine u kuću Faraonovu i u kuće sluga njegovih i u svu zemlju misirsku, da se sve u zemlji pokvari od bubina.

25 I Faraon dozva Mojsija i Arona, i reče im: Idite, prinesite žrtvu Bogu svom ovde u zemlji.

26 A Mojsije reče: Ne valja tako; jer bismo prineli na žrtvu Gospodu Bogu svom što je nečisto Misircima; a kad bismo prineli na žrtvu što je nečisto Misircima na oči njihove, ne bi li nas pobili kamenjem?

27 Tri dana hoda treba da idemo u pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu Bogu svom, kao što nam je kazao.

28 A Faraon reče: Pustiću vas da prinesete žrtvu Gospodu Bogu svom u pustinji; ali da ne idete dalje; pa se molite za me.

29 A Mojsije reče: Evo ja idem od tebe, i moliću se Gospodu da otidu bubine od Faraona i od sluga njegovih i od naroda njegovog sutra; ali nemoj opet da prevariš, i da ne pustiš narod da prinese žrtvu Gospodu.

30 I otide Mojsije od Faraona, i pomoli se Gospodu.

31 I učini Gospod po reči Mojsijevoj, te otidoše bubine od Faraona i od sluga njegovih i od naroda njegovog; ne osta ni jedna.

32 Ali opet otvrdnu srce Faraonovo, i ne pusti narod.

   

Komentář

 

Поље

  
The Sower, by Vincent van Gogh

„Поље“ у Библији обично представља Господњу цркву, тачније жељу за добром у цркви. Ту добре ствари почињу, пуштају корен и расту.

Када имате жељу да будете добра особа и чините добре ствари, природна прва питања су „Шта то значи?“, „Шта треба да радим?“, „Шта могу да учиним?“. Тражите идеје, концепте, смер. Једном када схватите нешто што желите да урадите или промену коју желите да унесете у себи, тражите одређено знање. Ако желите да волонтирате у остави са храном, рецимо, требало би да знате кога да зову, када им треба помоћ, где да иду, шта да понесу. Наоружани тим знањем, спремни сте за посао.

Тај процес би се могао упоредити са производњом хране. Почињете са пољем - што је та жеља да будете добри. Тада садите семе - те идеје и концепти. То семе ниче у биљкама - специфичне чињенице и знање потребно за тај задатак (лако се могу видети у примеру оставе за храну, али такође тачно и код дубљих задатака попут „бити толерантнији према својим сарадницима“ или „одвојити више времена за молитву“) или „свесно бити супруг који више воли“). Коначно, те биљке производе храну - добра ствар коју идете и радите.

Списи такође кажу да у великом броју случајева „поље“ представља доктрину или учење цркве. Ово звучи знатно другачије. Жеља за добром је емоционална, нагон, жеља; доктрина је скуп идеја. Али да би црква била истинита, њена доктрина мора бити усредсређена на жељу за добром и мора водити људе ка чињењу онога што је добро. Дакле, здрава доктрина је заправо уско повезана са жељом за добром.

(Odkazy: Nebeske tajne 368, 2971, 3310, 3766, 9138, 9141)