Bible

 

Izlazak 4

Studie

   

1 A Mojsije odgovori i reče: Ali neće mi verovati ni poslušati glas moj; jer će reći: Nije ti se Gospod javio.

2 A Gospod mu reče: Šta ti je to u ruci? A on odgovori: Štap.

3 A Bog mu reče: Baci ga na zemlju. I baci ga na zemlju, a on posta zmija. I Mojsije pobeže od nje.

4 A Gospod reče Mojsiju: Pruži ruku svoju, pa je uhvati za rep. I pruži ruku svoju, i uhvati je, i opet posta štap u ruci njegovoj.

5 To učini, reče Gospod, da veruju da ti se javio Gospod Bog otaca njihovih, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev.

6 I opet mu reče Gospod: Turi sada ruku svoju u nedra svoja. I on turi ruku svoju u nedra svoja; a kad je izvadi iz nedara, a to ruka mu gubava, bela kao sneg.

7 A Bog mu reče: Turi opet ruku svoju u nedra svoja. I opet turi ruku svoju u nedra svoja; a kad je izvadi iz nedara, a to opet postala kao i ostalo telo njegovo.

8 Tako, reče Bog, ako ti ne uzveruju i ne poslušaju glas tvoj za prvi znak, poslušaće za drugi znak.

9 Ako li ne uzveruju ni za ta dva znaka i ne poslušaju glas tvoj, a ti zahvati vode iz reke, i prolij na zemlju, i pretvoriće se voda koju zahvatiš iz reke, i provrći će se u krv na zemlji.

10 A Mojsije reče Gospodu: Molim Ti se, Gospode, nisam rečit čovek, niti sam pre bio niti sam otkako si progovorio sa slugom svojim, nego sam sporih usta i sporog jezika.

11 A Gospod mu reče: Ko je dao usta čoveku? Ili ko može stvoriti nemog ili gluvog ili okatog ili slepog? Zar ne ja, Gospod?

12 Idi dakle, ja ću biti s ustima tvojim, i učiću te šta ćeš govoriti.

13 A Mojsije reče: Molim Te, Gospode, pošlji onog koga treba da pošalješ.

14 I razgnevi se Gospod na Mojsija, i reče mu: Nije li ti brat Aron Levit? Znam da je on rečit; i evo on će te sresti, i kad te vidi obradovaće se u srcu svom.

15 Njemu ćeš kazati i metnućeš ove reči u usta njegova, i ja ću biti s tvojim ustima i s njegovim ustima, i učiću vas šta ćete činiti.

16 I on će mesto tebe govoriti narodu, i on će biti tebi mesto usta, a ti ćeš biti njemu mesto Boga.

17 A taj štap uzmi u ruku svoju, njim ćeš činiti čudesa.

18 I otide Mojsije, i vrati se k Jotoru tastu svom, i reče mu: Pusti me da idem, da se vratim k braći svojoj u Misiru, da vidim jesu li još u životu. I reče Jotor Mojsiju: Idi s mirom.

19 I reče Gospod Mojsiju u zemlji madijanskoj: Idi, vrati se u Misir, jer su pomrli svi koji su tražili dušu tvoju.

20 I uze Mojsije ženu svoju i sinove svoje, i posadi ih na magarca, i pođe natrag u zemlju misirsku. I uze Mojsije štap Božji u ruku svoju.

21 I reče Gospod Mojsiju: Kad otideš i vratiš se u Misir, gledaj da učiniš pred Faraonom sva čudesa koja ti metnuh u ruku: a ja ću učiniti da mu otvrdne srce i ne pusti narod.

22 A ti ćeš reći Faraonu: Ovako kaže Gospod: Izrailj je sin moj, prvenac moj.

23 I kazah ti: Pusti sina mog da mi posluži. A ti ga ne hte pustiti; evo ja ću ubiti sina tvog, prvenca tvog.

24 I kad beše na putu u gostionici, dođe k njemu Gospod i htede da ga ubije.

25 A Sefora uze oštar nož, i obreza sina svog, i okrajak baci k nogama njegovim govoreći: Ti si mi krvav zaručnik.

26 Tada ga ostavi Gospod; a ona radi obrezanja reče: Krvav zaručnik.

27 A Gospod reče Aronu: Iziđi u pustinju na susret Mojsiju. I otide i srete ga na gori Božijoj, i poljubi ga.

28 I Mojsije kaza Aronu sve reči Gospodnje, za koje ga posla, i sve znake koje mu zapovedi.

29 I otidoše Mojsije i Aron, i skupiše sve starešine sinova Izrailjevih.

30 I Aron kaza sve reči, koje beše rekao Gospod Mojsiju, a Mojsije učini znake pred narodom.

31 I narod verova; i razumeše da je Gospod pohodio sinove Izrailjeve i video nevolju njihovu; i savivši se pokloniše se.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 7007

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

7007. I učiću vas šta ćete činiti, označava Božansko u svim stvarima u opštei posebno, koje će se činiti. Ovo se vidi iz značenja učiti, što oznčava uticati, a kad se odnosi na Božansko, kao ovde, tada označava proizlaženje (kao gore, br. 6993); i iz značenja šta ćete činiti, što označava stvari koje će se činiti. Razlog da označava sve stvari u opšte i posebno je to, što se to kaže o Božanskom. Što se tiče toga, da je Božansko u svim stvarima u opšte i posebno koje se dešavaju kod čoveka, ovde se mora nešto reći. Ovo čoveku izgleda sasvim drugačije, zato što on misli da kada bi Božansko bilo u svim stvarima i u opštei posebno koje se dešavaju, zla se ne bi činila, niti bi ijedan čovek bio osuđen, i pravednastvar bi uvek pobeđivala, da bi pravedni uvek bio srećniji u svetu nego zločesti, uz mnogo drugim sličnih stvari sličneprirode; pa videći da se dešava suprotno, oni ne veruju da je Božansko u svim stvarima u opšte i posebno. Otuda to da pripisuju neke stvari sebi i svojoj pameti, a opštu upravu Božanskom, i dasve drugo nazivaju srećom i slučajem, a što su za njih slepe prirodne sile. Ali čovek misli ovako zato što nije upoznat s nebeskim tajnama, od kojih je jedna da Gospod ostavlja svakoga slobodnim, jer ako čovek nije slobodan, on se ne može popraviti. Prinuda ne popravlja, jer ona ne dopušta da nešto pusti koren, Prinuda nije čovekova volja (velle), dok sloboa jeste njegova volja; a dobro i istina, da bi postali nešto njegovo vlastito, mora da pusti koren u njegovoj volji (voluntas), jer ono što je izvan volje, to ne pripada čoveku. I pošto je zbig ovoga svako ostavljen da bude slobodan, to je zbog ovoga da je čoveku dopšteno da smišlja zlo i da ga čini, koliko ga u tome spoljašnji strah ne obuzdava; otuda to da se zao čovek raduje i slavi u svetu naizgled više nego pravedan čovek. Ali slava i radost zlog čoveka su spoljašnji i telesni, a što se u drugom životu pretvara u paklenu neseću, dok je slavai radost pravednog čoveka unutrašnja i pripada njegovome duhu, koji ostaju i postaju nebeska sreća. Pored toga, u društvenom položaju i bogatstvu postoji svetska a ne večna sreća, jer su ove deo i zlih i pravednih, a ako i nije deo pravednika, ove stvari služe tome da se kroz njih neće okrenuti od dobra. I pošto čovek smatra da je Božanski blagoslov i svetskim dobrima i srećama, kada vidi da je obrnuto, on pada u zabludu u pogledu Božanskog Proviđenja. Isto tako, on izvlači zaključkei tvari koje vidi, zaboravljajući da Božansko Proviđenje gleda ono što je večno, brinući se osobito oko toga da sve stvari budu u redu u nebu, kao i u paklu, tako da nebo može i dalje da liči jednom Čoveku, i da pakao ostaje na suprotnoj strani, odakle potiče ravnoteža (ekvilibrium); a do ovoga ne može da dođe osim kroz Božansko Proviđenje u svim pojedinostima, to jest, osim akoBožansko neprestano vlada i savija čovekovu slobodu. U pogledu drugih slučajeva, vidi šta je rečeno i pokazanoo Božanskom Provišenju: naime, da Gospodovo Proviđenje ne može biti unuverzalno ako nije i u samim pojedinstima, br. 1919 na kraju, 4329, 5122 kraj, 5894 kraj, 6481-6486, 6491; da se zla proviđaju (predviđaju) a dobra se proviđaju, br. 5155, 5195, 6489; da Gospod okreće zlo, koje On predviđa, u dobro, br. 6574; da mogućnosti pripadaju Proviđenju, br. 5508, 6493, 6494); da je čovekova pamet kao zrnce prašine u atmosferi, br. 6485; da se zbog mnogih zabluda poriče Božansko proviđenje u pojedinostima, br. 6481.

  
/ 10837