Bible

 

Izlazak 35

Studie

   

1 Potom sabra Mojsije sav zbor sinova Izrailjevih, i reče im: Ovo je zapovedio Gospod da činite:

2 Šest dana da se radi, a sedmi da vam je svet, subota počivanja Gospodnjeg; ko bi radio u taj dan, da se pogubi.

3 Vatre ne ložite po stanovima svojim u dan subotni.

4 Još reče Mojsije svemu zboru sinova Izrailjevih govoreći: Ovo je zapovedio Gospod i rekao:

5 Skupite između sebe prilog Gospodu; ko god hoće drage volje, neka donese prilog Gospodu: zlato i srebro i bronzu,

6 I porfiru i skerlet i crvac i tanko platno i kostret,

7 I kože ovnujske crvene obojene i kože jazavičije i drvo sitim,

8 I ulje za videlo, i mirise za ulje pomazanja i za kad mirisni,

9 I kamenje onihovo, i kamenje za ukivanje po oplećku i po naprsniku.

10 I koji su god vešti među vama neka dođu da rade šta je zapovedio Gospod:

11 Šator, i naslon njegov, i pokrivač njegov, i kuke njegove, i daske njegove, prevornice njegove, stupove njegove i stopice njegove,

12 Kovčeg, i poluge njegove, i zaklopac, i zaves,

13 Sto, i poluge njegove i sve sprave njegove, i hleb za postavljanje,

14 I svećnjak za videlo sa spravama njegovim, i žiške njegove, i ulje za videlo,

15 I oltar kadioni, i poluge njegove, i ulje pomazanja, i kad mirisni, i zaves na vrata od šatora,

16 Oltar za žrtvu paljenicu, i rešetku njegovu od bronze, poluge njegove i sve sprave njegove, umivaonicu i podnožje njeno,

17 Zavese za trem, stupove njegove i stopice njegove, i zaves na vrata od trema,

18 Kolje za šator, i kolje za trem s užima njihovim.

19 Haljine službene za službu u svetinji, i Haljine svete Aronu svešteniku, i Haljine sinovima njegovim za službu svešteničku.

20 Tada otide sav zbor sinova Izrailjevih od Mojsija;

21 I vratiše se, svaki kog podiže srce njegovo i koga god duh pokrete dragovoljno, i donesoše prilog Gospodu za građenje šatora od sastanka i za svu službu u njemu i za haljine svete.

22 Dolaziše ljudi i žene, ko god beše dragovoljnog srca, i donosiše spone i oboce i prstenje i narukvice i svakojake nakite zlatne; i svaki donese prilog zlata Gospodu.

23 Ko god imaše porfire, skerleta, crvca, tankog platna, kostreti, koža ovnujskih crvenih obojenih i koža jazavičijih, svaki donošaše.

24 I ko god prilagaše srebro ili bronzu, donošaše u prilog Gospodu; i u koga god beše drveta sitima, za svaku upotrebu u službi donošaše.

25 I sve žene vešte predoše svojim rukama, i donosiše šta napredoše za porfiru, skerlet, crvac i tanko platno.

26 I sve žene koje podiže srce njihovo i behu vešte, predoše kostret.

27 A glavari donosiše kamenje onihovo i kamenje za ukivanje po oplećku i po naprsniku,

28 I mirise i ulje za videlo i ulje za pomazanje i za kad mirisni.

29 Svi ljudi i žene, koje podiže dragovoljno srce da donose šta treba za sve delo koje Gospod zapovedi preko Mojsija da se načini, donesoše sinovi Izrailjevi dragovoljni prilog Gospodu.

30 Tada reče Mojsije sinovima Izrailjevim: Vidite, Gospod pozva po imenu Veseleila sina Urije sina Orovog od plemena Judinog,

31 I napuni ga duha Božijeg, mudrosti, razuma i znanja i veštine za svaki posao,

32 Da vešto izmišlja kako se šta radi od zlata i srebra i od bronze,

33 Da ume rezati kamenje i ukivati, da ume tesati drvo i raditi svaki posao vrlo vešto.

34 I dade mu u srce, njemu i Elijavu sinu Ahisamahovom od plemena Danovog, da mogu učiti druge.

35 Napuni ih veštine da rade svaki posao, da kuju, tešu, vezu, i tkaju porfiru, skerlet, crvac i tanko platno, i da rade svakojake poslove vešto izmišljajući.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2268

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2268. Hoćešli za ovijeh pet zatrti sav grad? da ovo označava da li da čovek nestane zato što mu nešto nedostaje, vidi se iz značenja pet, što je malo, o čemu gore; i iz značenja grada, a to je istina, o čemu vidi gore. Ljudski um u odnosu na istine upoređuje se u Reči sa gradom, pa se i naziva gradom; a u pogledu dobara, koja su u istinama, upoređuje se sa stanovnicima (žiteljima); jer se ove dve stavri odnose na jedno; ako istine, koje su u čovekovom sećanju, kao i u mislima njegovoga uma, ako bi bile bez dobara, one su kao grad bez žitelja, a io znači prazan i pust. A za anđele se zaista može reći da žive u čovekovim istinama, i da oni ulivaju osećanje dobra od Gospoda, kada čovek živi u ljubavi prema Gospodu i prema bližnjem; jer oni uživaju da ovako žive kod takvih ljudi. Drugačiji je slučaj s onima koji su u nekim istinama ali ne i u dobrima ljubavi ka bližnjemu.

  
/ 10837