Bible

 

Izlazak 34

Studie

   

1 I reče Gospod Mojsiju: Isteši sebi dve ploče od kamena kao što su bile prve, da napišem na tim pločama reči koje su bile na prvim pločama, koje si razbio.

2 I budi gotov za sutra da rano izađeš na goru Sinajsku, i staneš preda me na vrh gore.

3 Ali neka niko ne ide s tobom, i niko neka se ne pokaže na svoj gori, ni ovce ni goveda da ne pasu blizu gore.

4 I istesa Mojsije dve ploče od kamena kao što su bile prve, i ustavši rano izađe na goru Sinajsku, kao što mu zapovedi Gospod, i uze u ruku svoju dve ploče kamene.

5 A Gospod siđe u oblaku, i stade onde s njim, i povika po imenu: Gospod.

6 Jer prolazeći Gospod ispred njega vikaše: Gospod, Gospod, Bog milostiv, žalostiv, spor na gnev i obilan milosrđem i istinom.

7 Koji čuva milost hiljadama, prašta bezakonja i nepravde i grehe, koji ne pravda krivoga, i pohodi grehe otačke na sinovima i na unucima do trećeg i četvrtog kolena.

8 A Mojsije brže savi glavu do zemlje i pokloni se,

9 I reče: Ako sam našao milost pred Tobom, Gospode, neka ide Gospod posred nas, jer je narod tvrdovrat: i oprosti nam bezakonje naše i greh naš, i uzmi nas za nasledstvo.

10 A On reče: Evo postavljam zavet; pred celim narodom tvojim učiniću čudesa, koja nisu učinjena nigde na zemlji ni u kome narodu, i videćete delo Gospodnje sav narod, među kojim si, jer će biti strašno šta ću ja učiniti s tobom.

11 Drži šta ti danas zapovedam; evo, ja ću izagnati ispred tebe Amoreje i Hananeje i Heteje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje.

12 Čuvaj se da ne hvataš vere s onima koji žive u zemlji u koju ćeš doći, da ti ne budu zamka usred tebe.

13 Nego oltare njihove oborite, i likove njihove izlomite, i gajeve njihove isecite.

14 Jer ne valja da se klanjaš drugom Bogu: jer se Gospod zove revnitelj, Bog je revnitelj.

15 Nemoj hvatati vere s onima koji žive u onoj zemlji, da ne bi čineći preljubu za bogovima svojim i prinoseći žrtvu bogovima svojim pozvali te, i ti jeo žrtve njihove.

16 I da ne bi kćerima njihovim ženio sinove svoje, i da ne bi kćeri njihove čineći preljubu za bogovima svojim učinile da sinovi tvoji čine preljubu za bogovima njihovim.

17 Livene bogove ne gradi sebi.

18 Praznik presnih hlebova drži; sedam dana jedi presne hlebove, kao što sam ti zapovedio, na vreme, meseca Aviva, jer si tog meseca izašao iz Misira.

19 Sve što otvara matericu moje je, i svako muško u stoci tvojoj što otvara matericu, goveče ili sitna stoka.

20 Ali magare koje otvori matericu otkupi jagnjetom ili jaretom; ako li ga ne bi otkupio, slomi mu vrat; i svakog prvenca između sinova svojih otkupi; i da se niko ne pokaže prazan preda mnom.

21 Šest dana radi, a u sedmi dan počini, i od oranja i od žetve počini.

22 Praznuj praznik sedmica, prvina žetve pšenične, i praznik berbe na svršetku godine.

23 Tri puta u godini da se svako muško između vas pokaže pred Gospodom Bogom Izrailjevim.

24 Jer ću izagnati narode ispred tebe, i međe tvoje raširiću, i niko neće poželeti zemlje tvoje, kad staneš dolaziti da se pokažeš pred Gospodom Bogom svojim tri puta u godini.

25 Nemoj prinositi krv od žrtve moje uz hlebove kisele, i da ne prenoći do jutra žrtva praznika pashe.

26 Prvine od prvog roda zemlje svoje donesi u kuću Gospoda Boga svog; nemoj kuvati jare u mleku majke njegove.

27 I reče Gospod Mojsiju: Napiši sebi te reči; jer po tim rečima učinih zavet s tobom i s Izrailjem.

28 I Mojsije osta onde kod Gospoda četrdeset dana i četrdeset noći, hleba ne jedući ni vode pijući; i napisa Gospod na ploče reči zaveta, deset reči.

29 I kad Mojsije silažaše s gore Sinajske, i držaše u ruci dve ploče svedočanstva silazeći s gore, ne znaše da mu koža na licu posta svetla dokle govoraše s njim.

30 I vide Aron i svi sinovi Izrailjevi Mojsija, a to mu se svetli koža na licu, i ne smeše pristupiti k njemu.

31 Ali ih zovnu Mojsije, i vratiše se k njemu Aron i svi glavari u zboru, i govori s njima Mojsije.

32 Potom pristupiše svi sinovi Izrailjevi, i zapovedi im sve što mu kaza Gospod na gori Sinajskoj.

33 A kad im Mojsije izgovori, zastre lice svoje pokrivalom.

34 Ali kad Mojsije dolažaše pred Gospoda da s Njim govori, skidaše pokrivalo dokle ne bi izašao; a izašavši kazivaše sinovima Izrailjevim šta mu se zapovedaše.

35 Tada viđahu sinovi Izrailjevi lice Mojsijevo, gde se svetli koža na licu njegovom, te Mojsije opet zastiraše pokrivalom lice svoje dokle ne bi opet ušao da govori s Njim.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2342

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2342. I ispeče hljebova prijesnijeh: da ovo označava čišćenje (purifikaciju), vidi se iz značenja presnog ii nefermentiranog (hleba). Hleb (kruh) u Reči označava u opštem sve nebeske i duhovne stvari, vidi br. 276, 680, 1798m 2165, 2177; a da ove stvari treba da budu bez nečistiće, bilo je pretstavljeno presnin hlebom. Kvasac ili ferment označava zlo i obmanu, koje onečite i profanišu nebeske i duhovne stvari. To je bio razlog da je onima koji su bili u Reprezentativnoj Crkvi bilo naređeno da ne prinose na žrtvu ništa osim ono što je nefermentirano (presno), kao što se vidi iz sledećih odlomaka kod Mojsija: Nijedan dar koji prinosite Jehovi da ne bude sa kvascem. Stoga je bilo zapoveđeno da sedam dana Pashe ne treba da jedu ništa osim neukiseljenoga hleba, u skladu s onim što je napisano kod Mojsija: (Levitska 2:11).

Opet: Krvi od žrtve moje ne prinosi uz hljebove kisele (Izlazak 23:18; 34:25). Pa je stoga bilo zapoveđeno da za sedan dana Pashe ne jedu ništa drugo do presne ili nefermentirane hlebove. U skladu s onim što je napisano kod Mojsija: Sedam dana jedite hljebove prijesne, i prvoga dana uklonite kvasac iz kuća svojih; jer ko bi god što jeo s kvascem od prvoga dana do sedmog, istrtijebiće se ona duša iz Izraela. Prvoga mjeseca četrnaesti dan u veče počnite jesi prijesne hljebove pa do dvadeset i prvog dana istoga mjeseca u veče. Za sedam dana da se ne nađe kvasca u kućama vašim; ništa s kvascem nemojte jesti, nego jedite hljeb prijesan po svima stanovima svojim (Izlazak 12:15, 18-20); pored ostalih mesta, kao Izlazak 12:6,7; 23:15; 34:18; Zakoni Ponovljeni 16:3, 4). Otuda se Pasha naziva praznik presnih hljebova (Levitska 23:6; Brojevi 28:16, 17; Mateja 26:17; Luka 22:1, 7).

Da Pasha pretstavlja Gospodovu slavu, pa tako i spajanje Božanskog s ljudskom rasom, biće pokazano, po Božanskoj milosti Gospodovboj, na drugome mestu; a pošto do povezivanja Gospoda s ljudskom rasom dolazi preko ljubavi i milosrđa, a otuda i preko vere, one nebeske i duhovne stvari bile su pretstavljene presnim hlebom, koji je trebalo jesti u dane Pashe; i da bi se sprečilo da se onečiste te stvari bilo čim profanim, naređeno je pod pretnjo štre kazna da u te dane ne se jede ništa sa kvascem uz pretnju da će onaj koji jede biti istrebljen iz Izraela; jer oni koji osvetogrde (profanišu) nebeske i duhovne stvari, treba da budu istrebljeni. Svako može da vidi da ovaj ritual ne bi bio naređen pod tako oštrom kaznom da on nije sadržao ovu tajnu. Sve stvari koje su bile pretstavljene u toj crkvi sadržavaale su neku tajnu, čak u pečenje; kao i svaka pojedinost koju su deca izrailjeva uradili kada su napuštali Egipat, naime: Da jedu noću, meso pečeno na natri, i presne hlebove na gorkoj travi, da to ne jedu sirovo, ili kuhano u vodi; da jedu s glavom, i s nogama i s drobom, i da tako ide sve do jutra, a sve što preostane, da spale na vatri (Izlazak 12:8-10). Svaka ova pojedinost bila je reprezentativna, naime, jedenje noću, meso pečeno na vatri, presni hlebna gorkim travama, s glavom i nogama, da se ne jede sirovo niti kuhano u vodi, a što ostane da spale na vatri. Ali ove se tajne ne mogu otkriti ako se ne otvore preko unutrašnjeg smisla; i samo se u ovome smilsu pokazuje da su ove stvari Božanske. Sličan je slučaj i s obredom za nazireje: I svećenik neka uzme pleće kuhano od ovna i jedan kolač prijesan i kotarice i jednu pogaču prijesnu, i neka je stgavi u ruke nazireju, pošto obrije nazirejstvo svoje (Brojevi 6:19). Onaj ko ne zna da je Nazirej pretstavljao samog nebeskog čoveka, taj ne zna da sve stvari ovde u opštem i u pojedinačnom označavaju nebeske stvari, pa stoga i tajne, koje se ne pokazuju u slovu; naime, pleće kuhano od ovna, presan kolač, i presna pogača, kao i brijanje glave. Otuda se može videti kakvo mišljenje ovi ljudi mogu da stvore o Reči, koji ne veruju da ona sadrži unutrašnji smisao; jer bez unutrašnjeg smisla pojedinosti koje su navedene nemaju značaja, ali kada se ritual ili eremonial uklone, sve postaje Božansko i sveto. Tako je i s osalim primerima, kao sa presnim hlbom, što označava sveto ljubavi, ili svetinju nad svetinjama, kao što se to naziva kod Mojsija: A što preteče, neka jedu Aron, i sinovi njegovi; neka se jede bez kvasca na svetiome mjestu. Neka se ne mijesi s kvascem: to ima dadoh da im bude dio od žrtava mojih ognjenih; to je svetinja nad svetinjama (Levitska 6:16, 17). Presni hleb je čista ljubav, a pečenje presnoga hleba je čišćenje.

  
/ 10837