Bible

 

Izlazak 34

Studie

   

1 I reče Gospod Mojsiju: Isteši sebi dve ploče od kamena kao što su bile prve, da napišem na tim pločama reči koje su bile na prvim pločama, koje si razbio.

2 I budi gotov za sutra da rano izađeš na goru Sinajsku, i staneš preda me na vrh gore.

3 Ali neka niko ne ide s tobom, i niko neka se ne pokaže na svoj gori, ni ovce ni goveda da ne pasu blizu gore.

4 I istesa Mojsije dve ploče od kamena kao što su bile prve, i ustavši rano izađe na goru Sinajsku, kao što mu zapovedi Gospod, i uze u ruku svoju dve ploče kamene.

5 A Gospod siđe u oblaku, i stade onde s njim, i povika po imenu: Gospod.

6 Jer prolazeći Gospod ispred njega vikaše: Gospod, Gospod, Bog milostiv, žalostiv, spor na gnev i obilan milosrđem i istinom.

7 Koji čuva milost hiljadama, prašta bezakonja i nepravde i grehe, koji ne pravda krivoga, i pohodi grehe otačke na sinovima i na unucima do trećeg i četvrtog kolena.

8 A Mojsije brže savi glavu do zemlje i pokloni se,

9 I reče: Ako sam našao milost pred Tobom, Gospode, neka ide Gospod posred nas, jer je narod tvrdovrat: i oprosti nam bezakonje naše i greh naš, i uzmi nas za nasledstvo.

10 A On reče: Evo postavljam zavet; pred celim narodom tvojim učiniću čudesa, koja nisu učinjena nigde na zemlji ni u kome narodu, i videćete delo Gospodnje sav narod, među kojim si, jer će biti strašno šta ću ja učiniti s tobom.

11 Drži šta ti danas zapovedam; evo, ja ću izagnati ispred tebe Amoreje i Hananeje i Heteje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje.

12 Čuvaj se da ne hvataš vere s onima koji žive u zemlji u koju ćeš doći, da ti ne budu zamka usred tebe.

13 Nego oltare njihove oborite, i likove njihove izlomite, i gajeve njihove isecite.

14 Jer ne valja da se klanjaš drugom Bogu: jer se Gospod zove revnitelj, Bog je revnitelj.

15 Nemoj hvatati vere s onima koji žive u onoj zemlji, da ne bi čineći preljubu za bogovima svojim i prinoseći žrtvu bogovima svojim pozvali te, i ti jeo žrtve njihove.

16 I da ne bi kćerima njihovim ženio sinove svoje, i da ne bi kćeri njihove čineći preljubu za bogovima svojim učinile da sinovi tvoji čine preljubu za bogovima njihovim.

17 Livene bogove ne gradi sebi.

18 Praznik presnih hlebova drži; sedam dana jedi presne hlebove, kao što sam ti zapovedio, na vreme, meseca Aviva, jer si tog meseca izašao iz Misira.

19 Sve što otvara matericu moje je, i svako muško u stoci tvojoj što otvara matericu, goveče ili sitna stoka.

20 Ali magare koje otvori matericu otkupi jagnjetom ili jaretom; ako li ga ne bi otkupio, slomi mu vrat; i svakog prvenca između sinova svojih otkupi; i da se niko ne pokaže prazan preda mnom.

21 Šest dana radi, a u sedmi dan počini, i od oranja i od žetve počini.

22 Praznuj praznik sedmica, prvina žetve pšenične, i praznik berbe na svršetku godine.

23 Tri puta u godini da se svako muško između vas pokaže pred Gospodom Bogom Izrailjevim.

24 Jer ću izagnati narode ispred tebe, i međe tvoje raširiću, i niko neće poželeti zemlje tvoje, kad staneš dolaziti da se pokažeš pred Gospodom Bogom svojim tri puta u godini.

25 Nemoj prinositi krv od žrtve moje uz hlebove kisele, i da ne prenoći do jutra žrtva praznika pashe.

26 Prvine od prvog roda zemlje svoje donesi u kuću Gospoda Boga svog; nemoj kuvati jare u mleku majke njegove.

27 I reče Gospod Mojsiju: Napiši sebi te reči; jer po tim rečima učinih zavet s tobom i s Izrailjem.

28 I Mojsije osta onde kod Gospoda četrdeset dana i četrdeset noći, hleba ne jedući ni vode pijući; i napisa Gospod na ploče reči zaveta, deset reči.

29 I kad Mojsije silažaše s gore Sinajske, i držaše u ruci dve ploče svedočanstva silazeći s gore, ne znaše da mu koža na licu posta svetla dokle govoraše s njim.

30 I vide Aron i svi sinovi Izrailjevi Mojsija, a to mu se svetli koža na licu, i ne smeše pristupiti k njemu.

31 Ali ih zovnu Mojsije, i vratiše se k njemu Aron i svi glavari u zboru, i govori s njima Mojsije.

32 Potom pristupiše svi sinovi Izrailjevi, i zapovedi im sve što mu kaza Gospod na gori Sinajskoj.

33 A kad im Mojsije izgovori, zastre lice svoje pokrivalom.

34 Ali kad Mojsije dolažaše pred Gospoda da s Njim govori, skidaše pokrivalo dokle ne bi izašao; a izašavši kazivaše sinovima Izrailjevim šta mu se zapovedaše.

35 Tada viđahu sinovi Izrailjevi lice Mojsijevo, gde se svetli koža na licu njegovom, te Mojsije opet zastiraše pokrivalom lice svoje dokle ne bi opet ušao da govori s Njim.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2269

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2269. Ne ću razrušiti radi onijeh četrdeset i pet: da ovo označava da čovek ne treba da nestane ako se (dobro i istina) mogu spojiti, vidi se iz značenja broja četrdeset pet koji označava spajanje. Gore je pokazano da prosti brojevi zadržavaju svoje značenje i kada se pomnože, tako da veći brojevi imaju sličn načenje kao i manji. To je slučaj i sa brojem četrdeset pet, koji se sastavljen od pomnoženih pet sa devet, pa se zato što je componovan (sjedinjen), on označava isto što i pet sa devet. Da pet označava malo, bilo je pokazano, br. 649; i da devet označava povezivanje, ili ono što je spojeno, u br. 2075; tako da ovaj broj ovde označava: ako se dobra spoje donekle s istinama. Da brojevi u Reči označavaju stvari, ili stanja, vidi se iz onoga što je napred rečeno (br. 2252), o pedeset, kao i iz onoga što je pokazano ranije o brojevima, br. 482, 487, 575, 647, 648, 755, 813, 1963, 1988. Pošto pet označava malo, a četrdeset pet spajanje, to su ovi brojevi postavljeni u ovom stihu na poseban način; jer se kaže, Može biti pedeset manje pet pravednika, čime je označeno, ako bi bilo nešto manje; a posle se kaže, hoćeš li za ovijeh pet zatrti grad? čime je označeno, da li treba da nestanu za to što im nešto nedostaje? Pošto pet označava malo, ovaj se broj kasnije ne koristi, već se kaže, ne ću (zatrti) radi onijeh pet, čime je označeno da ne treba da budu zatrveni ako se (dobro i istine) mogu spojiti. Još jedan razlog da se ovde kaže četrdeset pet, a ne pedeset manje pet, je da pet ne označava samo malo, kao što je pokazano (br. 649), već i rastavljanje, kao što je pokazano u Prvom Delu, u br. 1686; pa stoga da se ne bi označavalo rastavljanje, nego spajanje, imenuje se ovaj broj, četrdeset pet; jer četrdeset pet označava neko spajanje, kao što je gore rečeno; tako lepo pojedinosti slede u njihovom nizu u unutarnjem smislu. U pogledu spajanja dobra i istine, ovo je tajna koja se ne može opisati tako da je shvati svakidašnji razum; međutim, reći ćemo nekoliko stvari o ovome. Što je pravija i čistija istina, to bolje dobro od Gospod ulazi u nju, kao u prijemnik (posudu); a što je manje prava i čista, to dobro od Gospoda može manje da se ulije u nju; jer treba da bude uzajamna saobraznost između njih, jer se spajanje ostvaruje prema saobraznosti; dobra se nikako ne mogu uliti u obmane, niti se zla mogu uliti u istine, kao u svoje prijemnike, jer su suprotnoga karaktera i prirode, i jedno odbija drugo kao svoga protivnika; i ako bi pokušali da se uliju (spoje), jedno bi ispljunulo ono drugo, to jest, dobro bi ispljuvalo zlo kao otrov, a zlo dobro, kao nešto što navodi na povraćanje. Gospod je ustanovio takvo neprijateljstvo između zla i dobra, kako bi sprečio da se oni na bilo koji način izmešaju; jer kada bi se izmešali, čovek bi nestao.

Kod onih koji varaju i koji su licemerni, on dobro i zlo) nisu daleko od spajanja, ali Gospod ih čuva da se ne izmešaju. To je azlog da varalice i licemeri u drugom životu pate više od ostalih.

  
/ 10837