Bible

 

Izlazak 34

Studie

   

1 I reče Gospod Mojsiju: Isteši sebi dve ploče od kamena kao što su bile prve, da napišem na tim pločama reči koje su bile na prvim pločama, koje si razbio.

2 I budi gotov za sutra da rano izađeš na goru Sinajsku, i staneš preda me na vrh gore.

3 Ali neka niko ne ide s tobom, i niko neka se ne pokaže na svoj gori, ni ovce ni goveda da ne pasu blizu gore.

4 I istesa Mojsije dve ploče od kamena kao što su bile prve, i ustavši rano izađe na goru Sinajsku, kao što mu zapovedi Gospod, i uze u ruku svoju dve ploče kamene.

5 A Gospod siđe u oblaku, i stade onde s njim, i povika po imenu: Gospod.

6 Jer prolazeći Gospod ispred njega vikaše: Gospod, Gospod, Bog milostiv, žalostiv, spor na gnev i obilan milosrđem i istinom.

7 Koji čuva milost hiljadama, prašta bezakonja i nepravde i grehe, koji ne pravda krivoga, i pohodi grehe otačke na sinovima i na unucima do trećeg i četvrtog kolena.

8 A Mojsije brže savi glavu do zemlje i pokloni se,

9 I reče: Ako sam našao milost pred Tobom, Gospode, neka ide Gospod posred nas, jer je narod tvrdovrat: i oprosti nam bezakonje naše i greh naš, i uzmi nas za nasledstvo.

10 A On reče: Evo postavljam zavet; pred celim narodom tvojim učiniću čudesa, koja nisu učinjena nigde na zemlji ni u kome narodu, i videćete delo Gospodnje sav narod, među kojim si, jer će biti strašno šta ću ja učiniti s tobom.

11 Drži šta ti danas zapovedam; evo, ja ću izagnati ispred tebe Amoreje i Hananeje i Heteje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje.

12 Čuvaj se da ne hvataš vere s onima koji žive u zemlji u koju ćeš doći, da ti ne budu zamka usred tebe.

13 Nego oltare njihove oborite, i likove njihove izlomite, i gajeve njihove isecite.

14 Jer ne valja da se klanjaš drugom Bogu: jer se Gospod zove revnitelj, Bog je revnitelj.

15 Nemoj hvatati vere s onima koji žive u onoj zemlji, da ne bi čineći preljubu za bogovima svojim i prinoseći žrtvu bogovima svojim pozvali te, i ti jeo žrtve njihove.

16 I da ne bi kćerima njihovim ženio sinove svoje, i da ne bi kćeri njihove čineći preljubu za bogovima svojim učinile da sinovi tvoji čine preljubu za bogovima njihovim.

17 Livene bogove ne gradi sebi.

18 Praznik presnih hlebova drži; sedam dana jedi presne hlebove, kao što sam ti zapovedio, na vreme, meseca Aviva, jer si tog meseca izašao iz Misira.

19 Sve što otvara matericu moje je, i svako muško u stoci tvojoj što otvara matericu, goveče ili sitna stoka.

20 Ali magare koje otvori matericu otkupi jagnjetom ili jaretom; ako li ga ne bi otkupio, slomi mu vrat; i svakog prvenca između sinova svojih otkupi; i da se niko ne pokaže prazan preda mnom.

21 Šest dana radi, a u sedmi dan počini, i od oranja i od žetve počini.

22 Praznuj praznik sedmica, prvina žetve pšenične, i praznik berbe na svršetku godine.

23 Tri puta u godini da se svako muško između vas pokaže pred Gospodom Bogom Izrailjevim.

24 Jer ću izagnati narode ispred tebe, i međe tvoje raširiću, i niko neće poželeti zemlje tvoje, kad staneš dolaziti da se pokažeš pred Gospodom Bogom svojim tri puta u godini.

25 Nemoj prinositi krv od žrtve moje uz hlebove kisele, i da ne prenoći do jutra žrtva praznika pashe.

26 Prvine od prvog roda zemlje svoje donesi u kuću Gospoda Boga svog; nemoj kuvati jare u mleku majke njegove.

27 I reče Gospod Mojsiju: Napiši sebi te reči; jer po tim rečima učinih zavet s tobom i s Izrailjem.

28 I Mojsije osta onde kod Gospoda četrdeset dana i četrdeset noći, hleba ne jedući ni vode pijući; i napisa Gospod na ploče reči zaveta, deset reči.

29 I kad Mojsije silažaše s gore Sinajske, i držaše u ruci dve ploče svedočanstva silazeći s gore, ne znaše da mu koža na licu posta svetla dokle govoraše s njim.

30 I vide Aron i svi sinovi Izrailjevi Mojsija, a to mu se svetli koža na licu, i ne smeše pristupiti k njemu.

31 Ali ih zovnu Mojsije, i vratiše se k njemu Aron i svi glavari u zboru, i govori s njima Mojsije.

32 Potom pristupiše svi sinovi Izrailjevi, i zapovedi im sve što mu kaza Gospod na gori Sinajskoj.

33 A kad im Mojsije izgovori, zastre lice svoje pokrivalom.

34 Ali kad Mojsije dolažaše pred Gospoda da s Njim govori, skidaše pokrivalo dokle ne bi izašao; a izašavši kazivaše sinovima Izrailjevim šta mu se zapovedaše.

35 Tada viđahu sinovi Izrailjevi lice Mojsijevo, gde se svetli koža na licu njegovom, te Mojsije opet zastiraše pokrivalom lice svoje dokle ne bi opet ušao da govori s Njim.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 10625

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10625.

8. A Mojsije brže savi glavu do zemlje, i pokloni se. Da ovo označava primanje u to vreme od influksa u spoljašnje, i bogoštovanje od poniznosti, vidi se iz značenja brže , što označava osećanje, a tako isto i primanje od strane čoveka ; i iz reprezentacije Mojsija, koji označava spoljašnje u Crkvi, u bogoštovanju, i u Reči, koje prima unutrašnje, vidi br. 10607, 10614; i iz značenja sagnuti glavu, što označava spoljašnju poniznost, vidi br. 5682, 7068; i iz značenja pokloniti se , što je bogoštovanje.

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 10551

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10551. 9. A kad Mojsije ulažaše u šator, spuštaše se stup od oblaka i ustavljaše se na vratima od šatora, i Jehova govoraše s Mojsijem. Da ovo označava da kada više nisu razumevali Reč, gusti mrak ih je obuzeo izvana, ali je postojalo jasno opažanje iznutra, vidi se iz značenja reči kad Mojsije ulažaše u šator, što označava kada je Reč izašla iz njihovog razumevanja; vidi upravo gore, br. 10550; i iz značenja stupa od oblaka, što označava mrkli mrak u odnosu na tu naciju; jer se oblakom označava spoljašnje u Reči (vidi Predgovor poglavlju XVIII, Postanja, i br. 4060, 4391, 8443, 8781); a isto tako označava i zamračenost Reč nima koji nisu prosvetljenji, i mrkli mrak onima koji su u spoljašnjem Reči odvojeno od unutrašnjeg, br. 8106, 8632, 8814, 8819, 9430; i iz značenja stajanja pred vratima, što označava izvana; vidi gore, br. 10549; i iz značenja govoriti s Mojsijem, što označava opažati jasno iznutra; jer se Mojsijem označava Reči sagledana u sebi; vidi br. 9372; a govorenjem se označava opažanje; vidi navedene odlomke, br. 10290. To označava iznutra, jer Mojsije, s kojim je govorio stup od oblaka, je bio u šatoru. Biće rečeno šta to znači videti izvana, a šta videti iznutra. Oni koji su prosvetljeni, kada čitaju Reč, vide iznutra, jer je njihovo unutrašnje otvoreno, a unutrašnje, kada je otvoreno, ono je u svetlosti neba. Ova se svetlost uliva i prosvetljava, a da toga čovek nije svestan. A slučaj je takav, jer ta svetlost se uliva u poznavanja koja su u čovekovoj memoriji, a ta su poznavanja u prirodnoj svetlosti; a pošto čovek misli iz ovih kao iz sebe, on ne može da opaža influks; pa ipak po raznim znakovima može da zna da je prosvetljen. Ali svaki se onaj vara koji veruje da je prosvetljen ako ne voli istine radi istina, i radi dobra života, to jest, ako ne voli Božansku Istinu radi života, jer živeti u skladu s Božanskim Istinama iz Reči je voleti Gospoda; a prosvetljenje dolazi od Gospoda, kada Ga se voli. Ali, oni kojima život u skladu s Božanskim Istinama iz Reči nije cilj, nego im je cilj počast, dobit, i ugled, a Božanske istine su im samo sredstva, ti ne mogu da budu prosvetljeni, jer je taj cilj svetski i zemaljski, a ne duhovan i nebeski; pa stoga on zatvara unutrašnjeg čoveka, u kojem slučaju ne dolazi nikakva svetlost iz neba, i tako ne primaju prosvetljenje. Ako ovakvi veruju da su prosvetljeni dok čitaju Reč, u obmani su; jer ne misle od neba, nego od sveta, stoga ne od Gospoda, nego od samih sebe; a koliko misle od sebe i od sveta, toliko misle iz prirodne svetlosti odvojeno od duhovne svetlosti, a prirodna svetlost odvojena od nebeske svetlosti je mrkli mrak u duhovnim stvarima. Ako su ovakvi ubeđeni da opažaju bilo šta iz prosvetljenja, ti su u zabludi; jer je njihovo opažanja da je nešto istinito, samo od autoriteta drugih, a to je videti izvana, a ne iznutra, ili videti iz vere koja je ubeđenje , o kome se može videti, br. 9363-9369. Osobe takvoga karaktra mogu da vide obmanu kao istinu, a istinu kao obmanu, a isto tako zlo kao dobro, a dobro kao zlo.

Iz ovih se stvari vidi šta je to videti Reči izvana, a šta je opažati iznutra. Videti izvana označeno je narodom koji stoji ispred vrata šatora, i gledanjem za Mojsijem; kao i njihovim gledanjem stupa od oblaka koji je stajao pred vratima šatora, i njihovim klanjanjem na vratima šatora. Dok je opažati Reč iznutra označeno Mojsijem koji ulazi u šatori stupom od oblaka koji je bio pred vratima šatora govoreći s Mojsijem. Biće ukratko rečeno kako se izvodi inlfluks koji daje prosvetljenost. Anđeli, isto kao i ljudi, opažaju Reč kada se čita. Ali je anđel pažaju duhovno, a ljudi prirodno. I čovek, čije je unutrašnje otvoreno, opaža Reč duhovno, ali nije ovoga svestan dok živi u svetu, jer njegova se duhovna misao uliva u prirodnu misao u spoljašnjem čoveku, i tako se očituje; ali je ipak unutrašnja svetlost ta koja prosvetljava, pomoću koje se izvodi influks od Gospoda. Neki učeni ljudi, posmatrajući svoje vlastite misli, i razmišljajući o tome, primetili su da čovek ima unutrašnje misli koje se ne pokazuju; zbog čega su nazvali ideje te misli nematerijalnim i intelektualnim, i ove su razlikovali od ideja spoljašnje misli koja se pokazuje, nazivajući ove poslednje prirodnim i materijalnim. Ali nisu znali da su ideje unutrašnje misli duhovne, i da se menjaju u prirodnu misao kada se spuste , i kada se pokažu u drugom obliku i pod drugim uslovom. Iz ovoga se donekle može videti kako se infuks odigrava kada daje prosvetljenje.

  
/ 10837