Bible

 

Izlazak 32

Studie

   

1 A narod videvši gde Mojsije za dugo ne silazi s gore, skupi se narod pred Arona, i rekoše mu: Hajde, načini nam bogove, koji će ići pred nama, jer tom Mojsiju koji nas izvede iz zemlje misirske ne znamo šta bi.

2 A Aron im reče: Poskidajte zlatne oboce što su u ušima žena vaših, sinova vaših i kćeri vaših, i donesite mi.

3 I poskida sav narod zlatne oboce što im behu u ušima, i donesoše Aronu.

4 A on uzevši iz ruku njihovih, sali u kalup, i načini tele saliveno. I rekoše: Ovo su bogovi tvoji, Izrailju, koji te izvedoše iz zemlje misirske.

5 A kad to vide Aron, načini oltar pred njim; i povika Aron, i reče: Sutra je praznik Gospodnji.

6 I sutradan ustavši rano prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalne; i poseda narod, te jedoše i piše, a posle ustaše da igraju.

7 A Gospod reče Mojsiju: Idi, siđi, jer se pokvari tvoj narod, koji si izveo iz zemlje misirske.

8 Brzo zađoše s puta, koji sam im zapovedio; načiniše sebi tele liveno, i pokloniše mu se, i prinesoše mu žrtvu, i rekoše: Ovo su bogovi tvoji, Izrailju, koji te izvedoše iz zemlje misirske.

9 Još reče Gospod Mojsiju: Pogledah narod ovaj, i eto je narod tvrdog vrata.

10 I sada pusti me, da se raspali gnev moj na njih i da ih istrebim; ali od tebe ću učiniti narod velik.

11 A Mojsije se zamoli Gospodu Bogu svom, i reče: Zašto se, Gospode, raspaljuje gnev Tvoj na narod Tvoj, koji si izveo iz zemlje misirske silom velikom i rukom krepkom?

12 Zašto da govore Misirci i kažu: Na zlo ih izvede, da ih pobije po planinama i da ih istrebi sa zemlje? Povrati se od gneva svog, i požali narod svoj oda zla.

13 Opomeni se Avrama, Isaka i Izrailja, sluga svojih, kojima si se sobom zakleo i obrekao im: Umnožiću seme vaše kao zvezde na nebu, i zemlju ovu, za koju govorih, svu ću dati semenu vašem da je njihova doveka.

14 I ražali se Gospodu učiniti zlo narodu svom, koje reče.

15 Tada se vrati Mojsije, i siđe s gore sa dve ploče svedočanstva u rukama svojim; i ploče behu pisane s obe strane, otud i odovud pisane.

16 I behu ploče delo Božje, i pismo beše pismo Božje, urezano na pločama.

17 A Isus čuvši viku u narodu, kad vikahu, reče Mojsiju; vika ubojna u logoru.

18 A on reče: Nije to vika kako viču koji su jači, niti je vika kako viču koji su slabiji, nego čujem viku onih koji pevaju.

19 I kad dođe blizu logora, ugleda tele i igre, te se razgnevi Mojsije, i baci iz ruku svojih ploče, i razbi ih pod gorom.

20 Pa uze tele koje behu načinili i spali ga ognjem, i satre ga u prah, i prosu ga po vodi, i zapoji sinove Izrailjeve.

21 I reče Mojsije Aronu: Šta ti je učinio ovaj narod, te ga uvali u toliki greh?

22 A Aron mu reče: Nemoj se gneviti, gospodaru; ti znaš ovaj narod da je brz na zlo.

23 Jer rekoše mi: Načini nam bogove, koji će ići pred nama, jer tom Mojsiju koji nas izvede iz zemlje misirske ne znamo šta bi.

24 A ja im rekoh: Ko ima zlata, neka ga skida sa sebe. I dadoše mi, a ja ga bacih u vatru, i izađe to tele.

25 A Mojsije videći narod go, jer ga ogoli Aron na sramotu pred protivnicima njegovim,

26 Stade Mojsije na vrata od logora, i reče: K meni ko je Gospodnji. I skupiše se pred njega svi sinovi Levijevi.

27 I reče im: Ovako kaže Gospod Bog Izrailjev: Pripašite svaki svoj mač uz bedro svoje, pa prođite tamo i amo po logoru od vrata do vrata, i pobijte svaki brata svog i prijatelja svog i bližnjeg svog.

28 I učiniše sinovi Levijevi po zapovesti Mojsijevoj, i pogibe naroda u onaj dan do tri hiljade ljudi.

29 Jer Mojsije reče: Posvetite danas ruke svoje Gospodu, svak na sinu svom i na bratu svom, da bi vam dao danas blagoslov.

30 A sutradan reče Mojsije narodu: Vi ljuto sagrešiste; zato sada idem gore ka Gospodu, eda bih ga umolio da vam oprosti greh.

31 I vrati se Mojsije ka Gospodu, i reče: Molim Ti se; narod ovaj ljuto sagreši načinivši sebi bogove od zlata.

32 Ali oprosti im greh: Ako li nećeš, izbriši me iz knjige svoje, koju si napisao.

33 A Gospod reče Mojsiju: Ko mi je zgrešio, onog ću izbrisati iz knjige svoje.

34 A sada idi, vodi taj narod kuda sam ti kazao. Evo, moj će anđeo ići pred tobom, a kad ih pohodim, pohodiću na njima greh njihov.

35 I Gospod bi narod zato što načiniše tele, koje sali Aron.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 10438

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10438. Na zlo ih izvede, da ih pobije po planinama. Da ovo označava da bi nestali oni koji su u dobru, vidi se iz značenja izvesti da bi bili pobijeni, ali kada se kaže za Jehovu, koji nikoga ne ubija, to označava nestati zbog svog vlastitog zla; i iz značenja planine, koja označava nebo, a otuda i dobro ljubavi. Ovo značenje potiče od reprezentativa u drugom životu; jer tamo, kao i na zemlji, vide se planine, bregovi, stene, doline, i mnoge druge stvari; a na planinama su oni koji su u nebeskoj ljubavi, na bregovima oni koji su u duhovnoj ljubavi, na stenama oni koji su u veri, a u dolinama oni koji se još nisu uzdignuli u dobro ljubavi i vere. To je razlog da se planinama označavaju oni koji su u dobru nebeske ljubavi, to jest, oni koji su u najdubljem nebu, i u apstraktnom smislu, dobra nebeske ljubavi, stoga nebo gde valda ta ljubav; i da se bregovima označavaju oni koji su u dobru duhovne ljubavi, to jest, koji su u srednjem nebu, a u apstraktnom smislu, dobro te ljubavi, i nebo gde ta ljubav vlada; a da se stenama označavaju oni koji su u dobru vere, pa stoga i oni koji su u poslednjem nebu, a u apstraktnom smislu, to dobro i to nebo; i da se dolinama označavaju oni koji se još nisu uzdigli u ona dobra, to jest, u nebo. Zato, što se takve stvari vide u drugom životu, pa su stoga njima označene takve stvari, stoga su slične stvari njima označene u Reči; tako isto i planinama, bregovima, stenama, i dolinama u zemlji Hananskoj, kojima je stoga bilo predstavljeno nebo u svoj celini.

Da planine označavaju nebo, gde prevladava nebeska ljubav, vidi se iz nekoliko odlomaka u Reči, kao iz sledećih, Biće u potonja vremena gora (planina) doma Jehovinog utvrđena uvrh gora i uzvišena iznad humova (Isaija 2:2; Miheja 4:1). I kod Davida,

Rodiće narodu gore mirom, i humovi pravdom (Psalam 72:3). Ponovo, Hvalite Jehovu, gore i svi bregovi (Psalam 148:7, 9). Ponovo, Gora Bazanska gora Božija; gora je Bazanska gora humovita; zašto gledate zavidljivo, gore humovite? Evo gore, na kojoj omilje Bogu živeti, i na kojoj će Jehova živeti do veka (Psalam 68:15, 16). I kod Mojsija,

I blagom koje dolazi od istoka (od sunca) i obiljem njezinim, i milošću onoga koji stoji u kupini ( i dragocenim plodovima humova drevnih); neka to dođe na glavu Josifa (Zak. Ponovljeni 33:15, 16); kao i u drugim odlomcima, vidi br. 795, 6435, 8327, 9422, 9434. To je bio razlog da se Gospod spustio na Goru Sinajsku; a isto tako da je grad Davidov bio sagrađen na gori, i da gora, koja je nazvana Sionom, označava najdublje nebo; a isto tako da su drevi vršili svete brede na gorama i bregovima, vidi br. 2722).

  
/ 10837