Bible

 

Izlazak 31

Studie

   

1 I reče Gospod Mojsiju govoreći:

2 Gle, pozvah po imenu Veseleila sina Urije sina Orovog od plemena Judinog.

3 I napunih ga Duha Svetog, mudrosti i razuma i znanja i svake veštine,

4 Da vešto izmišlja kako se šta može načiniti od zlata i od srebra i od bronze,

5 Da ume rezati kamenje i ukivati, da ume tesati drvo, i svaki posao raditi.

6 I evo udružih s njim Elijava, sina Ahisamahovog od plemena Danovog, i svakom veštom čoveku u srce dadoh veštinu da izrade sve što sam ti zapovedio.

7 Šator od sastanka, i kovčeg za svedočanstvo i zaklopac na nj, i sve sprave u šatoru,

8 I sto i sprave njegove, i svećnjak čisti sa svim spravama njegovim, i oltar kadioni,

9 I oltar za žrtvu paljenicu sa svim spravama njegovim, i umivaonicu i podnožje njeno,

10 I haljine službene i svete haljine Aronu svešteniku i haljine sinovima njegovim, da vrše službu svešteničku,

11 I ulje pomazanja, i kad mirisni za svetinju. Sve neka načine onako kako sam ti zapovedio.

12 I reče Gospod Mojsiju govoreći:

13 A ti kaži sinovima Izrailjevim i reci: Ali subote moje čuvajte, jer je znak između mene i vas od kolena do kolena, da znate da sam ja Gospod koji vas posvećujem.

14 Čuvajte dakle subotu, jer vam je sveta; ko bi je oskvrnio, da se pogubi; jer ko bi god radio kakav posao u nju, istrebiće se ona duša iz naroda svog.

15 Šest dana neka se radi; a sedmi je dan subota, odmor, svet Gospodu; ko bi god radio posao u dan subotni, da se pogubi.

16 Zato će čuvati sinovi Izrailjevi subotu praznujući subotu od kolena do kolena zavetom večnim.

17 To je znak između mene i sinova Izrailjevih doveka; jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, a u sedmi dan počinu i odmori se.

18 I izgovorivši ovo Mojsiju na gori Sinajskoj, dade mu dve ploče svedočanstva, ploče kamene pisane prstom Božijim.

   

Komentář

 

Spirit

  

There are two aspects to the life of each person. We might call them "heart" and "mind," a part of us that wants and feels and a part of us that thinks and knows. The Writings usually refer to these as the "will" and the "understanding." They are reflections, and receptacles, of the Lord's infinite love and infinite wisdom. Of the two, the heart or will is ultimately the most important. Who we actually are is determined by what we love, and the things in our heart ultimately determine our place in heaven (or hell). But the will is beyond our control; we can't force ourselves to want something good or to not want something bad; we can control our actions, but not our feelings. Because of this power, the Lord works subtly and carefully in our hearts, in ways we can't sense. Most of the work and interaction goes on in our minds through the working of what the Writings call "Divine Truth," which is essentially the Lord's entire essence expressed in a form that is compatible with our minds. When the Bible talks about the Lord's "spirit," it represents this operation of Divine Truth in our minds, the way he reaches out and embraces us, and invites us to embrace him back. And when the Bible talks about people having "spirit," it is talking about our minds when we embrace Divine Truth.