Bible

 

Izlazak 30

Studie

   

1 Još načini oltar kadioni, od drveta sitima načini ga.

2 Dužina neka mu bude lakat, i širina lakat, četvorouglast da bude, i dva lakta visok; iz njega neka mu izlaze rogovi.

3 I pokuj ga čistim zlatom, ozgo sa strana unaokolo, i rogove njegove; i načini mu venac zlatan unaokolo.

4 I načini mu po dva biočuga zlatna ispod venca na dva ugla njegova s obe strane, i kroz njih ćeš provući poluge da se može nositi.

5 A poluge načini od drveta sitima, i okuj ih u zlato.

6 I metni ga pred zaves koji visi pred kovčegom od svedočanstva prema zaklopcu koji je nad svedočanstvom, gde ću se s tobom sastajati.

7 I neka kadi na njemu Aron kadom mirisnim; svako jutro neka kadi kad spremi žiške.

8 I kad zapali Aron žiške uveče, neka kadi; neka bude kad svagdašnji pred Gospodom od kolena do kolena vašeg.

9 Ne prinosite na njemu kad tuđi niti žrtvu paljenicu niti prinos; ni naliv ne lijte na njemu.

10 Samo očišćenje neka čini nad rogovima njegovim Aron jednom u godini; krvlju od žrtve za greh u dan očišćenja jednom u godini činiće očišćenja na njemu od koljena do koljena vašeg; jer je to svetinja nad svetinjama Gospodu.

11 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

12 Kad staneš brojati sinove Izrailjeve, između onih koji idu u broj svaki neka dade otkup za život svoj Gospodu, kad ih staneš brojati, da ne bi došlo na njih kakvo zlo kad ih staneš brojati.

13 A neka da svaki koji ide u broj pola sikla, po siklu svetom (a taj je sikal dvadeset novčića); pola sikla biće prilog Gospodu.

14 Ko god ide u boj, od dvadeset godina i više, neka da prilog Gospodu.

15 Bogati da ne da više a siromah da ne da manje od po sikla, kad daju prilog Gospodu na očišćenje duša vaših.

16 I uzevši novce za očišćenje od sinova Izrailjevih ostavi ih za potrebu u šatoru od sastanka, i biće sinovima Izrailjevim spomen pred Gospodom za očišćenje duša vaših.

17 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

18 Načini i umivaonicu od bronze i podnožje joj od bronze za umivanje; i metni je između šatora od sastanka i oltara, i nalij u nju vode.

19 Da iz nje pere Aron i sinovi njegovi ruke svoje i noge svoje.

20 Kad idu u šator od sastanka, neka se umivaju vodom, da ne izginu, ili kad pristupaju k oltaru da služe i da pale žrtvu ognjenu Gospodu.

21 Tada neka peru ruke svoje i noge svoje da ne izginu. To neka im bude uredba večna Aronu i semenu njegovom od kolena do kolena.

22 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

23 Uzmi mirisa najboljih: smirne najčistije pet stotina sikala i cimeta mirisavog pola toliko, dvesta pedeset, i iđirota takođe dvesta pedeset,

24 I kasije pet stotina merom svetom, i ulja maslinovog jedan in.

25 I od toga načini ulje za sveto pomazanje, ulje najbolje veštinom apotekarskom; to da bude ulje svetog pomazanja.

26 I njim pomaži šator od sastanka i kovčeg od svedočanstva,

27 I sto i sve sprave njegove, i svećnjak i sprave njegove, i oltar kadioni,

28 I oltar na kome se prinosi žrtva paljenica, i sve sprave njegove, i umivaonicu i podnožje njeno.

29 Tako ćeš ih osvetiti, te će biti svetinja nad svetinjom, i šta ih se god dotakne biće sveto.

30 Pomaži i Arona i sinove njegove, i osvetićeš ih da mi budu sveštenici.

31 A sinovima Izrailjevim kaži i reci: Ovo neka mi bude ulje svetog pomazanja od kolena do kolena vašeg.

32 Telo čovečje neka se ne maže njim, niti pravite takvo ulje kakvo je ono; sveto je, neka vam bude sveto.

33 Ako li bi ko načinio tako ulje ili namazao njim drugog, istrebiće se iz naroda svog.

34 I reče Gospod Mojsiju: Uzmi mirisa, stakte, oniha i halvana mirisavog, i tamjana čistog, koliko jednog toliko drugog.

35 I od toga načini kad, sastavljen veštinom apotekarskom, čist i svet.

36 I istucavši ga nasitno, metaćeš ga pred svedočanstvom u šatoru od sastanka, gde ću se sastajati s tobom; to neka vam bude svetinja nad svetinjama.

37 A takav kad kakav načiniš nemojte sebi praviti; to neka ti je svetinja za Gospoda.

38 Ako li bi ko načinio takav da ga miriše, istrebiće se iz naroda svog.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 10218

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10218. Svaki neka da otkup za za život svoj kad ih staneš brojati. Da ovo označava očišćenje ili izbavljenje od zla kroz priznavanje i verovanje da sve istine i dobra vere i ljubavi, zajedno s njihovim redom i rasporedom, da su od Gospoda, a ništa od čoveka, vidi se iz značenja davanja za iskupljenje svoje duše, što označava biti očišćen ili oslobođen zla preko istina vere, što ovde označava da treba priznavati da sve istine i dobra pripadaju Gospodu; i iz značenja prebrojavanja Izrailja, što označava da je njihovo uređivanje i raspoređivanje samo od Gospoda, a ne od čoveka. Da je ovo označeno, jasno je iz svega što je rečeno ovde o pola sikla koji treba da se daju Jehovi, i o iskupljenju prebrojanog naroda; jer sveti sikl označava istinu koja pripada samo Gospodu, a iskupljenje njime označav čišćenje ili izbavljenje od zla, br. 9506; a prebrojavanje sinova Izrailjevih označava urediti i rasporediti sve istine i dobra Crkve, br. 10217.

Ovde je slučaj ovakav: bilo je zabranjeno prebrojavanje sinova Izrailjevih, jer ovaj postupak znači urediti i rasporediti, i pošto su se sinovima Izrailjevim, i plemenima na koja su bili podeljeni, označavale sve istine i dobra vere i ljubavi skupno, a pošto je uređivanje i raspoređivanje ovih bilo delo Gospodovo, a ne čovekovo, stoga je njihovo prebrojavanje bio prestup, kao što prestupaju oni koji svojataju istine vere i dobra ljubavi, i koji ih uređuju i raspoređuju. Karakter ovakvih osoba poznat je u Crkvi, jer su to oni koji se smatraju pravednicima smatrajući da sve stvari vere i ljubavi govore njima u prilog, pa stoga veruju da preko vere i dela zaslužuju nebo. Davidovo prebrojavanje naroda značilo je ovo zlo, o kojemu je ovako napisano u Drugoj Knjizi Samuilovoj, I Jehova se razgnevi na Izrailja; i navede Davida na njih govoreći: izbroj Izrailja i Judu. I reče car Joavu, vojvodi svom: prođi po svojem plemenima Izrailjevim , i izbroji narod, da znam koliko ima naroda. A Joav reče caru: neka doda Jehova Bog tvoj k narodu koliko je sad još sto puta toliko, ali zašto car gospodar moj hoće to? Ali reč careva bi jača od Joavove i vojvoda; i ode Joav i vojvode da prebroje narod Izrailjev. . . . . Tada Davida taknu u srce, pošto prebroji narod, i reče David Jehovi: sagreših veoma što to uradih. Ali, o Jehova, uzmi bezakonje sluge svojega, jer veoma ludo radih. A prorok Gad bi poslat Davidu, da može da izabere jedno između tri zla: On izabra pomor, od kojega je pomrlo sedamdeset hiljada ljudi 2. Samuelova 24:1 i sledeći stihovi). Iz ovoga se odlomka vidi koliko je bio velik greh prebrojavati Izrailj; ne da je prebrojavanje bilo u suštini greh, nego zato što, kao što je rečeno, prebrojavanje sinova Izrailjevih označavalo je uređivanje i raspoređivanje svih stvari vere i ljubavi od sebe, a ne od Gospoda, jer samo prebrojavanje označava uređivanje i raspoređivanje, a sinovi Izrailjevi sve istine i dobra vere i ljubavi. Stoga, dakle, da bi se oslobodili od greha što su prebrojavali sinove Izrailjeve, davalo se za iskupljenje pola sikla; jer se kaže, neka daju svaki za iskupljenje duše Jehovi kad ih prebrjiš, da ne bi bilo pomora kada ih prebrojavaš. Stoga se vidi da ove reči označavaju očišćenje ili izbavljenje od zla kroz priznavanje da sve istine i dobra vere i ljubavi dolaze od Gospoda, a ništa od čoveka.

Da sva dobra i istine vere i ljubavi dolaze od Božanskog, a ništa od čoveka, poznato je u Crkvi; a isto tako da je to zlo pripisivati sebi, i da se izbavljaju od zla oni koji priznaju i veruju da su ove stvari od Gospoda, i da tako ne smatraju svojim ono što je Božansko i što je od Božanskog. A bilo je gore pokazano da oni koji čine dobro od sebe, a ne od Gospoda, da ti veruju da zaslužuju nebo, br. 9974; i d obro učinjeno od sebe, a ne od Gospoda, nije dobro, jer da oni koji čine dobro od sebe, čine to od zla, br. 9975, 9980; da oni preziru bližnjega, i da se gneve na Gospoda samog ako ne prime nagradu, br. 9976; da takve osobe ne mogu da prime nebo u sebe, br. 9977; i da ne mogu da se bore protivu paklova; nego da se Gospod bori za one koji priznaju i veruju da su sva dobra i istine od Gospoda, br. 9978; da je sam Gospod zasluga i pravda, br. 9486, 9715, 9809, 9979Nebeske tajne 9981-9982, 10019, 10152).

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2129

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2129. Tako isto ima i drugih uzburkanosti, ili radije sukoba, koji isto tako pretstavljaju ideju poslednjeg suda, a preko kojih se društva , koja su se po zlu slagala po svom unutrašnjem, razbijaju, o čemu mogu da iznesem sledeće. Ovakvi se duhovi nagnaju u stanje u kojem ne misle u društvu ili zajednici na uobičajen način, nego svaki za sebe. Od njihovih misli, koje se tako razlikuju , i od zbunjenog drhtećega govora, čuje se buka, kao od mnogo voda, i sukob među njima, kakav se ne može opisati, koji je posledica zbrke mišlljenja o ustaljenim i izvesnim istinama, koje su tada premet njihovih misli i govora, a koja je buka takva da se može nazvati duhovnim haosem.

[2] Zvuk sukobljenih i zbunjujućih urlanja bio je trostruk. Jedan se zvuk okretao oko glave, i rečeno je da to dolazi od misli. Drugi se kretao prema levoj slepočnici, a rečeno je da je to od umovanja o izvesnim istinama u koje nisu hteli da veruju. Treći se zvuk ulivao odozgo na desno, i bio je kao škrgut , ali ne tako zbrkan, a škrgu se okretao tamo i amo; a bilo je rečeno da je to stoga što se istine okreću na ovaj način tamo i amo zbog njihovih umovanja, koja su se sukobljavala. Dok su se ovi sukovi odvijali, bilo je drugih duhova pored, koji su mi govorili koja stvar šta znači, a njihov govor se jasno probijao kroz ove zvukove.

[3] Ovo su bili posebn redmeti umovanja: treba li razumeti po smislu slova da će dvanaest apostola sedeti na dvanaest prestola i suditi dvanaest plemena Izrailjevih; isto tako, da li će u nebo biti primljeni i drugi a ne samo oni koji su trpeli progone i nevolje. Svaki je odgovarao po svojoj fantaziji, koju je stvorio za života u telu. Ali neki od njih, koji su bili vraćeni u zajednicu i u red, bili su poučeni da se tvrdnja o dvanaest apostola mora razumeti na sasvim drugi način; naime, da se se pod apostolima ne misi na apostole, niti pod prestolima na prestole, ni pod plemenima na plemena, niti da dvanaest znače dvanaest, nego da se svim ovim izrazima – apostoli, prestoli, plemena, kao i dvanaest, označavaju primarne (glavne, vodeće) stvari vere (vidi br. 2089); i da se prema ovima i u skladu s ovima izvršava sud nad svakim. Dalje je pokazao da apostoli ne mogu da sude ni jednog čoveka, nego da svaki sud pripada Gospodu samom.

[4] A što se tiče drugog predmeta umovanja, da ne treba razumeti da samo oni idu u nebo koji su trpeli progonjenja i nesreće; nego da će bogati da ići u nebo koliko i i siromašni, oni na visikim položajima kao i oni niskog [društvenog] položaja, i da Gospod pokazuje milost svima, osobito onima koji su u duhovnim nevoljama i iskušenjima, a koji su progonjeni od zlih – stoga [pokazuje milost] onima koji priznaju da su sami od sebe nevaljali, i da se spasavaju samo Gospodovom milošću.

  
/ 10837