205. Koji ima ključ Davidov. Da ovo označava, ko ima moć kroz Božansku istinu, vidi se iz značenja ključa, što je moć otvaranja i zatvaranja, u ovome slučaju, neba i pakla; jer sledi, što on otvori, niko ne zatvori, i nijedan čovek ne zatvara, i što on zatvori, niko ne otvori. Otuda se ključem označava moć spasavanja (kao što se može videti gore, br. 86), jer otvarati nebo, i zatvarati pakao, to je spašavati; i iz reprezentacije Davida, koji je Gospod kao Božnska istina. Razlog da se Davidom u Reči predstavija Gospod, to jest, da je u Reči Gospod je predstavljen kao Božanska istina carevima, a sveštenicima kao Božansko dobro, a posebno carem Davidom, jer se on mnogo trudio oko stvari crkve, i on je taj koji je napisao Psalme. (Da se carevima u Reči predstavlja Božanska istina, a sveštenicima Božansko dobro, može se videti gore, br. 31. I pored toga, da su svim imenima osoba i mjesta u Reči označene duhovne stvari, a to su one koje pripdaju crkvi i nebu, vidi 19, 50, 102.) Razlog da se kaže da on ima ključ Davidov je to, što se Davidom, kao što je rečeno, predstavlja Gospod kao Božanska istina; a Gospod ima svu moć u nebesima i na zemlji od Božanskog dobra kroz Božansku istinu; jer, uopšte, dobro nema moći bez istine, niti istina ima moći bez dobra, jer dobro deluje uz pomoć istine. Ovo je zato što Božansko dobro i Božanska istina proističu sjedinjeni od Gospoda, i onoliko koliko je anđeli primaju, toliko oni imaju moći: ovo je, stoga, razlog zašto se pominje ključ Davidov. (Da sva moć pripada istini od dobra, može se videti u delu, Nebo i Pakao, br. 228-233, gdje se govori o moći anđela neba; a tako isto br. 539, u istom delu.) Da se Davidom u Reči označava Gospod, jasno se vidi iz nekoliko odlomaka gdje se on pominje kod proroka; kao kod Jezikilja:
I oni će mi biti narod, i ja ću im biti Bog. I sluga moj biće im car, i svi će imati jednoga pastira, i hodiće po mojim zakonima i sjedjeće u zemlji koju dadoh slugi svojemu Jakovu do vijeka, i David, sluga moj, biće im knez do vijeka (37:23-26).
I kod Osije:
Poslije će se obratiti i tražiće Jehovu Boga svojega, i u strahu će pristupiti Jehovi i blagosti njegovoj u pošljednja vremena (3:5.)
Kaže se, tražiće Jehovu Boga svoga, i Davida cara svoga, jer se Jehovom u Reči označava Gospod kao Božansko dobro, koje je Božansko kao Biće (Esse), a Davidom carem, Gospod kao Božnska istina, koja je Božansko Postojanje. (Da se Jehovom u Reči označava Gospod kao Božansko dobro, može se videti u Nebeskim Tajnama, br. 732, 2586, 2807, 2877, 4253, 4402, 7010, 9167, 9315.)
Kod Zaharije:
I Jehova će sačuvati šatore Judine najprije, da se ne diže nad Judom slava doma Davidova i slava stanovnika Jerusalimskih. U onaj će dan Jehova zaklanjati stanovnike Jerusalimske, i najslabiji među njima biće u taj dan kao David, i dom Davidv biće kao Bog, kao anđeo Gospodnji pred njima, i izliću na dom Davidov i na stanovnike Jerusalimske duh mudrosti i molitava, i pogledaće na mene kojega probodoše; i plakaće za njim kao za jedincem, i tužiće za njim kao za prvencem (12:7, 8, 10; 13:1).
Ovde se govori o Gospodovom dolasku i o izbavljenju onih koji pripadaju Njegovom duhovnom carstvu. Šatorima Judinim označava se nebesko carstvo; a domom Davidovim i stanovnicima Jerusalimski, duhovno carstvo. Duhovno je carstvo sastavleno od onih u nebu i na zemlji, koji su u Božanskoj istini, a nebesko carstvo od onih koji su u Božanskom dobru (kao što se može videti upravo gore).
Iz ovih je razmatranja jasno da ove reči označavaju da ta dva carstva treba da deluju kao jedno, i jedno ne treba da se ističe iznad drugoga (o ova dva carstva, vidi šta je rečeno u delu, Nebo i Pakao 20-28). Da se Judom označava Gospod kao nebeska ljubav, i Gospodovo nebesko carstvo, može se videti gore (br. 119). A da se Jerualimom označava duhovno carstvo Gospodovo, vidi Nebeske Tajne (br. 402, 3654, 9166). Isto je stoga označeno i domom Davidovim; stoga se tamo i kaže: dom Davidov biće kao Bog, i kao Jehovin anđeo; a Bogom se označava Gospod kao Božanska istina (vidi br. 2586, 2769, 2822, 4402, 7010, 9167); slično i anđelom Jehovinim (vidi gore, br. 130, 200). David i njegov dom imaju slično značenje u sledećim odlomcima.
Kod Isaije:
Prignite uho svoje i hodite k meni; poslušajte, i živa će biti duša vaša. Učiniću s vama zavjet vječan, milosti Davidove istinite. Evo, dadoh ga za svjedoka narodima, za vođu i zapovjednika narodima (55:3, 4).
Ove se stvari kažu o Gospodu, koji je ovde označen Davidom.
Kod Davida:
I na nebesima utvrdio si istinu svoju, rekavši: Učinih zavjet s izabranim svojim, zakleh se Davidu, slugi svojemu. Do vijeka ću utvrđivati sjeme tvoje i prijestol tvoj uređivati od koljena do koljena. Nebo kazuje čudesa tvoja, o Jehova, i istinu tvoju sabor svetijeh (Psalam 89:2-5).
I ove se stvari govore o Gospodu, a ne o Davidu: jer kaže se. Zakleh se Davidu, slugi mojemu, da ću utvrđivati sjeme tvoje, i uređivati projestol tvoj od koljena do koljena: jer se ne može primeniti na Davida, čije seme i čiji prestol nisu sačuvani za večnost, a Jehova se zakleo; a zakletva Jehovina je neopozivo potvrđivanje Božanskim vidi Nebeske Tajne 2842). Semenom Davidovim, u duhovnom smislu, označavaju se oni koji su u istinama od dobra od Gospoda, a u apstraktnom smislu, istine same koje su od dobra (kao što se može videti, br. Nebeske Tajne, 3373, 3380, 10249, 10445). Razlog da se ovdje David naziva slugom, kao i gore kod Jezekilja je to, što se izraz sluga koristi u Reči za sve osobe i stvari koje služe i poslužuju (vidi Nebeske Tajne 3441, 7143, 8241), a Božanska istina koja proističe, ona služi i poslužuje Božanskom dobru iz kojega proističe. Da Gospod kao Božanska istina, ili da Božanska istina proizlazeća od Gospoda, ta koja je označena Davidom, jasno je; jer se kaže: U nebesima ti ćeš potvrđivati svoju istinu, i nebesa će glasiti čudesa tvoja, istinu tvoju pred saborom svetijeh, a da se nazivaju svetim oni koji su u Božanskim istinama, može se videti upravo gore, Ponovo:
Neću pogaziti zavjeta svojega, i što je izašlo iz usta mojih neću poreći. Jednom se zakleh svetošću svojom; zar da slažem Davidu? Sjeme će njegovo trajati do vijeka, i prijestol njegov kao sunce preda mnom. On će stajati uvijek kao mjesec i vjerni svjedok u oblacima (Psalam 89:34-47).
Da se ove stvari kažu za Gospoda, vidi se iz celoga psalma; jer se govori o Njegovom dolasku, a posle o Njegovom odbacivanju od Jevrejske nacije. Da se tu radi o Gospodu, i da je On označen Davidom, vidi se iz ovih reči u istome Psalmu:
Nađoh Davida slugu svojega, svetim uljem svojim pomazah ga. Pružiću na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu. On će me zvati: ti si otac moj, Bog moj i grad spasenja mojega. Produljiću sjeme njegovo do vijeka, i prijestol njegov u dane nebeske (Psalam isti, stihovi 20, 25-27, 29).
Davidom, pomazanikom, i carem, kao i u drugim odlomcima Psalama, označava se Gospod. Ovo mogu jasno da vide oni koji razumeju Reč duhovno, a nejasno oni koji je razumeju samo prirodno. Isto je jasno kod istoga:
Sveštenici tvoji neka se obuku u pravdu, I sveci tvoji neka se raduju. Radi Davida sluge svojega nemoj odvratiti lica od pomazanika svojega. Tu ću učiniti da uzraste rog Davidu, postaviću vidjelo pomazaniku svojemu. Neprijatelje ću njegove obući u sramotu i na njemu će cvjetati vijenac njegov (132:9, 10, 17, 18).
I ovde je Gospod označen Davidom i pomazanikom; jer se o Njemu govori u ovome Psalmu; kao što je jasno iz onoga što prethodi, gde se kaže:
Kako se zaklinjao Jehovi, i zavetovaše Bogu Jakovljevu: Neću dati sna očima svojima, ni veđama svojim drema; dok ne nađem mesta Jehovi, stana Bogu Jakovljevu. Evo, čusmo da je u Jefremovoj zemlji, i nađosmo ga na poljima Kirijat-Jarimskim. Uđimo u stan njegov, poklonimo se podnožju nogu njegovijeh (stihovi 2, 4-7).
Da bi David predstavljao Gospoda kao Božansku istinu, Gospod je hteo da se rodi iz doma Davidova, i da se nazove sinom Jesejevim; ali kada je odložio svoje Ljudsko od majke, i obukao se u Ljudsko od Oca, koje je Božansko Ljudsko, On više nije bio sin Davidov. Ovo je označeno rečima Gospodovim Farisejima:
Govoreći: Šta mislite za Hrista, čiji je sin? Rekoše mu: Davidov. Reče im: kako, dakle, David njega u duhu naziva Gospodom govoreći:Reče Gospod Gospodu mome: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje u podnožje nogama tvojim ? Kad, dakle, David naziva njega Gospodom, kako mu je sin? (Mat. 22:42-45; Luka 20:41-44).
Da je Gospod proslavio Svoje Ljudsko, to jest, da je odložio ljudsko od majke, i uzeo Ljudsko od Oca, koje je Božansko Ljudsko, može se videti u Nauku Novoga Jerusalima (br. 293-295, 298-310.) Otuda to da On nije bio sin Davidov, isto kao što nije bio ni sin Marijin, koju On nije nazivao majkom, nego ženom, kao što se može videti, Mat. 12:46-49; Marko 3:31 do kraja; Luka 8:19-21; Jovan 2:4:19:25, 26. Da je isto označeno ključevima datim Petru kao i ključem Davidu – da Gospod ima svu moć, i da ima ovu moć preko Božanske istine, videće se u članku koji sada slijedi.
