Bible

 

Izlazak 30

Studie

   

1 Još načini oltar kadioni, od drveta sitima načini ga.

2 Dužina neka mu bude lakat, i širina lakat, četvorouglast da bude, i dva lakta visok; iz njega neka mu izlaze rogovi.

3 I pokuj ga čistim zlatom, ozgo sa strana unaokolo, i rogove njegove; i načini mu venac zlatan unaokolo.

4 I načini mu po dva biočuga zlatna ispod venca na dva ugla njegova s obe strane, i kroz njih ćeš provući poluge da se može nositi.

5 A poluge načini od drveta sitima, i okuj ih u zlato.

6 I metni ga pred zaves koji visi pred kovčegom od svedočanstva prema zaklopcu koji je nad svedočanstvom, gde ću se s tobom sastajati.

7 I neka kadi na njemu Aron kadom mirisnim; svako jutro neka kadi kad spremi žiške.

8 I kad zapali Aron žiške uveče, neka kadi; neka bude kad svagdašnji pred Gospodom od kolena do kolena vašeg.

9 Ne prinosite na njemu kad tuđi niti žrtvu paljenicu niti prinos; ni naliv ne lijte na njemu.

10 Samo očišćenje neka čini nad rogovima njegovim Aron jednom u godini; krvlju od žrtve za greh u dan očišćenja jednom u godini činiće očišćenja na njemu od koljena do koljena vašeg; jer je to svetinja nad svetinjama Gospodu.

11 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

12 Kad staneš brojati sinove Izrailjeve, između onih koji idu u broj svaki neka dade otkup za život svoj Gospodu, kad ih staneš brojati, da ne bi došlo na njih kakvo zlo kad ih staneš brojati.

13 A neka da svaki koji ide u broj pola sikla, po siklu svetom (a taj je sikal dvadeset novčića); pola sikla biće prilog Gospodu.

14 Ko god ide u boj, od dvadeset godina i više, neka da prilog Gospodu.

15 Bogati da ne da više a siromah da ne da manje od po sikla, kad daju prilog Gospodu na očišćenje duša vaših.

16 I uzevši novce za očišćenje od sinova Izrailjevih ostavi ih za potrebu u šatoru od sastanka, i biće sinovima Izrailjevim spomen pred Gospodom za očišćenje duša vaših.

17 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

18 Načini i umivaonicu od bronze i podnožje joj od bronze za umivanje; i metni je između šatora od sastanka i oltara, i nalij u nju vode.

19 Da iz nje pere Aron i sinovi njegovi ruke svoje i noge svoje.

20 Kad idu u šator od sastanka, neka se umivaju vodom, da ne izginu, ili kad pristupaju k oltaru da služe i da pale žrtvu ognjenu Gospodu.

21 Tada neka peru ruke svoje i noge svoje da ne izginu. To neka im bude uredba večna Aronu i semenu njegovom od kolena do kolena.

22 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

23 Uzmi mirisa najboljih: smirne najčistije pet stotina sikala i cimeta mirisavog pola toliko, dvesta pedeset, i iđirota takođe dvesta pedeset,

24 I kasije pet stotina merom svetom, i ulja maslinovog jedan in.

25 I od toga načini ulje za sveto pomazanje, ulje najbolje veštinom apotekarskom; to da bude ulje svetog pomazanja.

26 I njim pomaži šator od sastanka i kovčeg od svedočanstva,

27 I sto i sve sprave njegove, i svećnjak i sprave njegove, i oltar kadioni,

28 I oltar na kome se prinosi žrtva paljenica, i sve sprave njegove, i umivaonicu i podnožje njeno.

29 Tako ćeš ih osvetiti, te će biti svetinja nad svetinjom, i šta ih se god dotakne biće sveto.

30 Pomaži i Arona i sinove njegove, i osvetićeš ih da mi budu sveštenici.

31 A sinovima Izrailjevim kaži i reci: Ovo neka mi bude ulje svetog pomazanja od kolena do kolena vašeg.

32 Telo čovečje neka se ne maže njim, niti pravite takvo ulje kakvo je ono; sveto je, neka vam bude sveto.

33 Ako li bi ko načinio tako ulje ili namazao njim drugog, istrebiće se iz naroda svog.

34 I reče Gospod Mojsiju: Uzmi mirisa, stakte, oniha i halvana mirisavog, i tamjana čistog, koliko jednog toliko drugog.

35 I od toga načini kad, sastavljen veštinom apotekarskom, čist i svet.

36 I istucavši ga nasitno, metaćeš ga pred svedočanstvom u šatoru od sastanka, gde ću se sastajati s tobom; to neka vam bude svetinja nad svetinjama.

37 A takav kad kakav načiniš nemojte sebi praviti; to neka ti je svetinja za Gospoda.

38 Ako li bi ko načinio takav da ga miriše, istrebiće se iz naroda svog.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apokalipsa Objašnjena # 1151

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 1232  
  

1151. I mira i livana, označava oskrnavljeno bogopoštovanje iz duhovne ljubavi. To je vidljivo iz značenja pojma "mira", kao dobra duhovne ljubavi (o čemu uskoro); takođe iz značenja izraza "livana", kao reprezentacije istine duhovnog dobra (videti br. 491). Izraz "i mira i livana" označava duhovnu ljubav, jer su, pomoću njih, oformljene tamjanske ponude; a prinosi tamjana značili su duhovnu ljubav, zbog mirisnog dima koji se uzdizao sa svete vatre iz kadionice. Duhovna ljubav jeste ljubav prema bližnjem, a ona čini jedno sa ljubavlju prema korisnim stvarima. Postoje dve ljubavi koje proizilaze od neba i, na taj način, od crkve, kojima se Gospod može bogopoštovati; u pitanju su, naime, nebeska ljubav, koja jeste ljubav prema Gospodu, kao i duhovna ljubav, koja jeste ljubav prema bližnjem; prva ljubav je označena putem izraza "I cimeta i tamjana", a druga je, pak, reprezentovana pomoću izraza "I mira i livana". Štaviše, svako bogopoštovanje jeste iz ljubavi; bogopoštovanje, koje ne proizilazi ni iz jedne od dve pomenute vrste ljubavi, ne može biti istinsko bogopoštovanje, već predstavlja samo spoljašnji čin, u kome iznutra nema ničega od crkve. Da prinosi tamjana označavaju bogopoštovanje iz duhovne ljubavi, može se videti na drugim mestima u ovoj knjizi (br. 324, 491-492, 494, 567). Ulje predstavlja sjedinjenje mirisa koji se koriste u prinošenju tamjana, kao što se vidi iz ovih reči u Mojsiju: I reče Gospod Mojsiju: uzmi mirisa, stakte, oniha i halvana mirisavoga, i tamjana čistoga, koliko jednoga toliko drugoga. I od toga načini kad, sastavljen vještinom apotekarskom, čist i svet. I istucavši ga nasitno, metaćeš ga pred svjedočanstvom u šatoru od sastanka, gdje ću se sastajati s tobom; to neka vam bude svetinja nad svetinjama. A takvoga kada kakav načiniš nemojte sebi praviti; to neka ti je svetinja za Gospoda. (Izl. 30:34-37). Ovde se sve te stvari imenuju pomoću izraza "kad, sastavljen vještinom apotekarskom. " (Pojedinosti su objašnjene u delu "Nebeske tajne", br. 10289-10308.)

(NASTAVAK POVODOM ATANAZIJSKE VERE)

[2] Postoji infernalna sloboda, jednako kao što postoji i nebeska sloboda. Infernalna sloboda jeste ona, u kojoj se čovek rađa od svojih roditelja, a nebeska sloboda je ona u koju Bog, vremenom, čoveka reformiše i pomera. Iz paklene slobode čovek ima volju zla, ljubav zla i život zla; dok, nasuprot, iz nebeske slobode on zadobija volju za dobrom, ljubav prema dobru i život dobra; stoga jer, kao što je već rečeno u prethodnom tekstu, čovekova volja, ljubav i život čine jedno sa njegovom slobodom. Ove dve vrste slobode, naime, infernalna i nebeska, jesu suprotne jedna drugoj, ali ova opozicija nije posve očigledna, osim ako čovek ne biva isključivo u jednoj, dok nikada ne biva u drugoj. A čovek ne može izaći iz paklene slobode i potom ući u nebesku slobodu, osim ukoliko ne počne da samog sebe prisiljava. "Prisiljavati se" znači: odupreti se zlu i boriti se protiv njega (i to na takav način, da to čoveku izgleda kao da se bori sam od sebe), ali ipak, istovremeno, moliti Gospoda za pomoć. Tako se čovek bori iz slobode (darovane od Gospoda) koja je u njegovoj unutrašnjosti, protiv slobode (primljene od pakla) koja je u njegovoj spoljašnjosti. Dok je u borbi, čini mu se da se ne bori iz (nebeske) slobode, već iz neke vrste prisile, jer se bori protiv one (infernalne) slobode, u kojoj se rodio; a ipak je to sloboda, jer se u protivnom ne bi borio na takav način, kao da to čini od samog sebe.

[3] A ta unutrašnja sloboda, iz koje se čovek bori, i u početku mu izgleda kao prisila. Međutim, naknadno, čovek počinje da je oseća kao slobodu, jer zadobija doživljaj da ona postaje kao nešto što je nehotično, neuslovljeno, spontano, i što izgleda kao da je urođeno. Komparativno, sloboda se oseća kao doživljaj o tome da je nemoguće da neko prisiljava ruku da piše, da radi, da svira muzički instrument, ili, da se, pak, takmiči u igrama, budući da, nakon nekog vremena, ruke i šake rade to kao same od sebe, odnosno, spontano; jer je čovek tada u dobru, s obzirom na to da se on uklanja od zla, i da ga vodi Gospod. Kada se čovek primorava da deluje protivno infernalnoj slobodi, on vidi i opaža da infernalna sloboda nije ništa drugo do - servilnost, a da nebeska sloboda jeste sloboda sama po sebi, jer je od Gospoda. Suština materije o kojoj ovde govorimo jeste u tome, da čovek primorava samog sebe da počne da se odupire zlu, tako da, od časa kada se zlu konačno odupre, od njega bivaju uklonjena infernalna društva sa kojima je, pre toga, delovao kao jedno. Potom ga Gospod uvodi u nebeska društva, sa kojima on počinje da deluje kao jedno. S druge strane, ako se čovek ne potrudi da primora samog sebe da se odupre zlima, on, posledično, ostaje u njima. Da to upravo tako biva, saznao sam preko mnogih iskustava u duhovnom svetu. Saznao sam, takođe, da se zlo nikada ne povlači pod dejstvom prisile, koja dolazi u obliku kazne, a ne povlači se ni usled straha od buduće kazne, koja bi mogla uslediti nakon izvršenog zlog dela.

  
/ 1232