Bible

 

Izlazak 29

Studie

   

1 Učinićeš im ovo kad ih staneš osveštavati da mi vrše službu svešteničku: uzmi tele i dva ovna zdrava,

2 I hlebove presne i kolače presne zamešene s uljem, i pogače presne namazane uljem, od brašna pšeničnog umesi ih.

3 I metni ih u jednu kotaricu, i prinesi ih u kotarici s teletom i s dva ovna.

4 I dovedi Arona i sinove njegove pred vrata šatora od sastanka, i umij ih vodom.

5 I uzevši haljine obuci Aronu košulju i plašt ispod oplećka i oplećak i naprsnik, i opaši ga pojasom od oplećka.

6 I metni mu kapu na glavu i svetu ploču na kapu.

7 I uzmi ulje za pomazanje, i izlij mu na glavu, i pomazaćeš ga.

8 I sinove njegove dovedi i obuci im košulje;

9 I opaši ih pojasima, Arona i sinove njegove, i metni im kape na glave, da imaju sveštenstvo uredbom večnom. Tako ćeš posvetiti ruke Aronu i sinovima njegovim.

10 I dovedi tele pred šator od sastanka, a Aron i sinovi njegovi neka metnu ruke teletu na glavu.

11 I zakolji tele pred Gospodom na vratima šatora od sastanka.

12 I uzevši krvi od teleta pomaži rogove oltaru prstom svojim, a ostalu krv svu prolij na podnožje oltaru.

13 I uzmi sve salo po crevima, i mrežicu na jetri, i oba bubrega i salo oko njih, i zapali na oltaru.

14 A meso od teleta i kožu i balegu spali ognjem izvan logora; to je žrtva za greh.

15 Potom uzmi ovna jednog, i na glavu ovnu neka metnu ruke svoje Aron i sinovi njegovi.

16 I zakolji ovna i uzmi krvi od njega i pokropi oltar unaokolo.

17 A ovna izudi, i operi drob i noge, i metni ih na udove njegove i na glavu.

18 I svega ovna zapali na oltaru; to je žrtva paljenica Gospodu, miris ugodan, žrtva ognjena Gospodu.

19 Pa uzmi i drugog ovna, i neka mu metne Aron i sinovi njegovi ruke svoje na glavu.

20 I zakolji tog ovna, i uzmi krvi od njega i pomaži njom kraj od desnog uha Aronu i kraj od desnog uha sinovima njegovim, i palac u desne ruke njihove i palac u desne noge njihove, a ostalom krvlju pokropi oltar unaokolo.

21 I uzmi krvi koja bude na oltaru i ulja za pomazanje, i pokropi Arona i haljine njegove, i sinove njegove i haljine njihove, i biće svet on i haljine njegove i sinovi njegovi i haljine njihove.

22 Potom uzmi salo od ovna i rep i salo što je po crevima i mrežicu na jetri i oba bubrega i salo oko njih, i desno pleće; jer je ovan posvetni;

23 I jedan hleb i jedan kolač s uljem i jednu pogaču iz kotarice u kojoj budu presni hlebovi pred Gospodom.

24 I to sve metni u ruke Aronu i u ruke sinovima njegovim, i obrći tamo i amo, da bude žrtva obrtana pred Gospodom.

25 Po tom uzmi im to iz ruku, i zapali na oltaru svrh žrtve paljenice, da bude miris ugodan pred Gospodom; to je žrtva ognjena Gospodu.

26 I uzmi grudi od ovna posvetnog, koji bude za Arona, i obrtaćeš ih tamo i amo, da bude žrtva obrtana pred Gospodom; i to će biti tvoj deo.

27 Tako ćeš osvetiti grudi od žrtve obrtane i pleće od žrtve podizane, šta je obrtano i šta je podizano od ovna posvetnog za Arona i za sinove njegove.

28 I to će biti Aronu i sinovima njegovim uredbom večnom od sinova Izrailjevih, jer je žrtva podizana. Kad je žrtva podizana sinova Izrailjevih od njihovih žrtava zahvalnih, žrtva podizana biće Gospodu.

29 A svete haljine Aronove neka budu sinovima njegovim nakon njega da se pomazuju u njima i da im se u njima posvećuju ruke.

30 Sedam dana neka ih oblači koji na njegovo mesto bude sveštenik između sinova njegovih, koji će ulaziti u šator od sastanka da služi u svetinji.

31 A ovna posvetnog uzmi i skuvaj meso od njega na mestu svetom.

32 I Aron i sinovi njegovi neka na vratima šatora od sastanka jedu meso od tog ovna i hleb što je u kotarici.

33 Neka ga jedu oni za koje je bilo očišćenje da bi im se posvetile ruke da bi bili posvećeni; a drugi da ne jede, jer je stvar sveta.

34 Ako li bi ostalo šta mesa posvetnog ili hleba do jutra, onda što ostane sažeži ognjem, a da se ne jede, jer je stvar sveta.

35 I tako učini Aronu i sinovima njegovim po svemu što ti zapovedih; sedam dana svetićeš im ruke.

36 I svaki ćeš dan prinositi na žrtvu tele za greh radi očišćenja; i očistićeš oltar čineći očišćenje na njemu, i pomazaćeš ga da se osveti.

37 Sedam dana činićeš očišćenje na oltaru i osvetićeš ga, te će oltar biti svetinja nad svetinjama; šta se god dotakne oltara, biće sveto.

38 I ovo ćeš prinositi na oltaru: dva jagnjeta od godine svaki dan bez prekida.

39 Jedno jagnje prinosi jutrom a drugo prinosi večerom,

40 I još desetinu efe pšeničnog brašna smešana s uljem ceđenim, kog da bude četvrt ina, i naliv vina, četvrt ina na jedno jagnje.

41 A drugo jagnje prinesi uveče; kao sa žrtvom jutarnjom i s nalivom njenim tako i s ovom čini da bude miris ugodan, žrtva ognjena Gospodu.

42 To neka bude žrtva paljenica svagda od kolena do kolena vašeg na vratima šatora od sastanka pred Gospodom, gde ću se sastajati s vama da govorim s tobom.

43 I onde ću se sastajati sa sinovima Izrailjevim, da se osvećuje slavom mojom.

44 I osvetiću šator od sastanka i oltar; i Arona i sinove njegove osvetiću da su mi sveštenici.

45 I nastavaću među sinovima Izrailjevim, i biću im Bog.

46 I poznaće da sam ja Gospod Bog njihov, koji sam ih izveo iz zemlje misirske da nastavam među njima, ja Gospod Bog njihov.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 9714

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

9714. I načini oltar. Da ovo označava reprezentativ Gospoda i njegovog bogoštovanja, vidi se iz značenja oltara za ponude i za žrtve, što je Gospodo eprezentativ; a pošto seprinosima i žrtvama označavaju stvari Gospodovog bogoštovanja, stoga je oltar isto tako i reprezentativ njegovog bogoštovanja. Međutim Gospoda se ne bogoštuje prinosima i žrtvama, nego onima stvarima koje su pretstavljene njima, a to su nebeske stvari ljubavi i duhovne stvari vere (vidi br. 922-923, 1823, 8680, 8936).

[2] Dve su dve stvari bile kojima je Gospod bio pretstavljen u pogledu Božanskog ljudskog: hram i oltar. Da je bio pretstavljen hramom, on sam uči kod Jovana: Isus reče, srušite ovaj hram, i za tri dana ja ću ga podići. Govoraše o hramu svoga tijela (Jovan: 19, 21). da je bio pretstavljen i oltarom, može i to videti iz njegovih reči kada je govorio o hramu i a u isto vreme i o oltaru, kod Mateje: Teško vama vođi slijepi koji govorite: ako se ko kune crkvom, nije ništa; ako se ko kune zlatom crkvenim kriv je. Budale slijepe: šta je veće: ili zlato, ili crkva koja zlato osveti? I ako se ko kune oltarom, ništa je to. I koji se kune oltarom, kune se njim i svijem što je na njemu. I koji se kune crkvom, kune se njomi onijem koji živi u njoj. I koji se kune nebom, kune se prijetolom Božijim i onijem koji sjedi na njemu (Mat. 23:16-22). Iz ovoga se vidi da je, kao hram, i oltar preprezentativ Gospodovog Božanskog ljudskog; jer se kaže o oltaru kao i o hramu, naime, da je to ono što posvećuje prinos koji je na njemu; tako da je oltar ono od čega dolazi posvećenje; stoga da je i on reprezenativ Gospodovog Božanskog ljudskog od kojega proističe sve ono što je sveto. Ali oltar je bio njegov reprezentativ Gospoda u pogledu njegovog Božanskog dobra; dok je hram bio njegov reprezentativ u pogledu njegove Božanske istine koja proističe od Gospoda i koja čini nebo. Iz toga se razloga kaže o hramu da onaj ko se kune hramom, kune se i onim koji u njemu živi; a dodaje se da onaj ko se kune nebom, kune se i prijestolom Božijim, i onim koji sjedi nanjemu. Prijestol Božiji označava Božansku istinu koja proističe od Gospoda, stoga označava nebo; a onaj koji sjedi na njemu, označava Gospoda (br. 5313). Isto ono što je bilo pretstavljeno hramom, bilo je je pretstavljeno i šatorom; Gospod u pogledu Božanske istine koji je bio tamo, bio je označen svedočanstvom koje je bilo u kovčegu (br. 9503).

[3] Pošto je oltar pretstavljao Gospoda kao Božansko dobro, stoga je bio sama svetinja nad svetinjama, stoga je posvećivao sve što je bi se njega dotaklo; što se može videti iz onoga što sledi u ovaj knjizi, gde se kaže, Sedam dana činićešočišćenje na oltaru i osvetićeš ga, te če biti oltar svetinja nad svetinjama; što segod dotakne oltara, biće sveto (Izlazak 29:37); pa je stoga vatra morala da neprekidno gori, i nikada d e gasi (Levitska 6:13); i od vatre se uzimala vatra za kad, i niotkuda drugo (Levitska 10:1-6); jer se vatrom na oltaru označavalo Božansko dobro Gospodove Božanske ljubavi (br. 5215, 6314, 6832, 6834, 6849).

[4] Da je oltar bio reprezentativ Gospoda, vidi se iz sledećih odlomaka kod Davida: Pošlji vidjelo svoje i istinu svoju, i neka me vode, i izvedu na svetu goru tvoju i u dvorove tvoje. I onda ću pristupiti k žrtveniku (oltaru) Božijem (Psalam 43:3-4). Umivam pravdom ruke svoje, i idem oko oltara (žrtvenika) tvojega, o Jehova (Psalam 26:6).

[5] A da je oltar bio reprezentativ Gospodovoga bogoštovanja, vidi se iz ovih odlomaka: Sva stada cedarska (od Arabije) skupiće se k tebi; ovnovi Nabajotski biće ti na potrebu; prineseni na oltaru mom biće ugodni (primljeni), i dom slave moje proslaviću (Isa. (60:7). Odbaci Gospod oltar svoj, omrznu na svetinju svoju (Plač 2:7); gde odbaciti oltar označava otstraniti reprezentativ Gospodovog bogoštovanja od dobra ljubavi; omrznuti svetinju označava ukinuti reprezentativ Gospodovog bogoštovanja od istine vere.

[6] Kod Jezikilja: Oltari će se vaši raskopati i opustjeti; i pobacaću kosti vaše oko oltara vaših; i gadni bogovi vaši izlomiće se, i više ih ne će biti (Jez. 6:5. 6); raskopati, opustjeti, i pobacati označava da će tako biti sa reprezentativom bogoštovanja.

Kod Isaije: Za to će se tijem očistiti bezakonje Jakovljevo, kad se sve kamenje oltarno razmetne (ISA. (27:9); gde kamenje oltarno koje će se razmetnuti označava sve istine bogoštovanja.

[7] Ponovo: U to će vrijeme čovjek pogledati na tvorca svojega, i oči njegove gledaće na sveca Izrailjeva; a on će pogledati na oltare, djelo ruku svojih, niti će gledati na ono što su načinili prsti njegovi (Isa. (17:7-8); gde oltari koji su djelo ruku njegovih i i koje su načinili prsti njegovi označavaju bogoštovanje od svoga vlastitoga razuma.

[8] Kod Osije (Ozeja): Što umnoži oltare svoje da griješe(Ozeja 8:11); gde umnožavati oltare da griješe označava izmišljati bezvredne stvari bogoštovanja.

Kod istoga: Trnje i čkalj rasti će na oltarima njihovijem (Ozeja 10:8); označavajući zla i obmane koji će ući i sačinjavati bogoštovanje. (9] Kod Isaije: U taj će dan Jehovin oltar biti u Egiptu (Isa. (19:19); gde Jehovin oltar označava bogoštovanje Gospoda.

[10] Pošto se oltar opisan u ovome poglavlju mogao nositi, bio je načinjen od drveta sitima, i bio je okovan mjedi; dok je oltar koji je stajao na jednome mjestu, bio načinjen od zemlje ili od neklesanoga kamenja. Oltar od zemlje bio je glavni reprezentativ Gospodovog bogoštovanja od dobra ljubavi; a olatr načinjen od neklesanoga kamenja bio je reprezentativ bogoštovanja o obra i istna vere (br. 8935, 8940); dok je oltar ovde opisan bio reprezentativ bogoštovanja Gospoda od dobra ljubavi. Iz toga razloga bio na načinjen od drveta sitima i okovan mjedi.

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3769

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3769. I poslije opet privaljivaju kamen na vrata studenca na njegovo mjesto. Da ovo označava da je Reč bila zatvorena, jasno je bez objašnjenja. Za Reč se kaže da je zatvorena kada se razume samo njen doslovni smisao, i kada se sve ono što je u tome smislu smatra naukom (doktrinom). A ona je još više zatvorena kada se kao nauk shvataju i one stvari koje pogoduju požudama ljubavi prema sebi i prema svetu: jer ove privaljuju veliki kamen na vratastudenca, to jest, zatvaraju Reč; tada ljudi ne znaju, niti žele znati, da postoji neki unutrašnji smisao u Reči, iako to mogu da vide iz mnogo odlomaka gde se jasno pokazuje unutrašnji smisao (prim. U malom delu Nauk o Svetom Pismu, autor u br. 55, piše da se ono što je bitno za spasenje vidi u smislu slova kao što se vide lice i ruke kod čoveka, a navodi kao primere Deset Zapovesti, Dve velike zapovesti itd) : kao i iz stvari nauka koji je primljen u crkvi, a na koje stvari nauka se oni pozivaju kada navode ceo smisao slova Reči. Na šta se misli kad se kaže da je Reč zatvorena može se videti kod Jevreja, koji sve objašnjavaju u smislu slova, pa stoga veruju da su oni izabrani narod na licu zemlje, i da će Mesija doći i vratiti ih u zemlju Hanansku, i uzdignuti ih iznad svakog naroda i plemna na zemlji; jer oni su kao utopljeni u zemaljske i telesne ljubavi, koje su takve da sasvim zatvaraju Reč u pogledu unutrašnjih stvari. Stoga oni još ne znaju da postoji nebesko carstvo, da će živeti posle smrti, šta je unutrašnji čovek, niti znaju da postoji neštp duhovno; niti znaju da je Mesija već došao da spašava duše. Da je kod njih Reč zatvorena, vidi se po tome što iako živ eđu Hrićanima, oni ne primaju ništa iz njihovih stvari nauka – a prema rečima kod Isaije: Reci tome narodu: slušajte ali ne ćete razumjeti, gledajte ali ne ćete poznati. Učini da odeblja srce tome narodu, i uši da im otežaju, i oči im zatvori, da ne vide očima svojim i ne čuju i svojim srce ne razumiju i ne obrate se i ne iscijele. Dokle ne opuste gradovi da budu bez stanovnika i kuće da budu bez ljudi, i zemlja sa svijem dokle ne opusti sa svijem (Isaija 6:9-11; mat. (14, 15; Jovan 12:40, 41).

Jer koliko je čovek u ljubavi prema sebi i svetu, i u požudama ovih ljubavi, toliko je Reč njemu zatvorena; jer je ovim ljubavima ja (ego) cilj, koji cilj upali prirodno svetlo (lumen), a gasi nebesko svetlo, tako da ljudi izoštreno vide stvari koje pripadaju njima i svetu, ali ne one koje pripadaju Gospodu i Njegovom carstvu; a kada je tako, oni mogu da čitaju Reč, ali sa ciljem da postignu bogatsvo i počasti, ili samo radi izgleda, ili iz navike, ili iz pobožnosti, ali ne radi popravka života (prim. prev. Pod prirodnom svetlosti – lumenom – autor misli na svetlo ljudskog razuma koji još nije nanovo rođen, svetlo koje omogućava čoveku da razume stvari ovoga sveta, koje mu pomažu da opstane fizički, biološki i psihološki, ali ne i duhovno u ovome svetu). Ovakvim osobama Reč je zatvorena na razne načine; nekima toliko mnogo, da nikako ne žele da znaju ništa osim stvari koje diktira nauk (doktrina), ma kakve da su te stvari. Na primer: kad bi neko rekao da moć otvaranja i zatvaranja neba nije bila data Petru, nego veri od ljubavi, što je vera označena Petrovim ključevima, pošto se se ljubav prema sebi i svetu ovome protivi, oni neće priznati ovo (tumačenje). I ako bi neko rekao da se ne treba klanjati svecima, nego samo Gospodu, oni ne bi ni ovo prihvatili. Ili ako bi neko rekao da hleb i vino u Svetoj Večeri označavaju Gospodovu ljubav prema celom ljudskom rodu, i ljubav kojom čovek odgovara Gospodu, oni ovo ne bi verovali. Ili ako neko ustvrdi da vera nema vrednosti ako ne potiče od dobra vere, to jest, od ljubavi ka bližnjemu, oni ovo objašnjavaju suprotno; a tako i u ostalim slučajevima. Oni koji su ovakvoga karaktera, ne mogu da vide ni malo istine koja je u Reči, niti su voljni da je vide, nego ostaju uporno u svojoj dogmi; i ne će da čuju da postoji unutrašnji smisao u kojemu leži svetost i slava Reči, a kada im se kaže da je tako, oni iz odbojnosti ne mogu da podnesu da se to spomene. Tako je Reč zatvorena, dok je ona u stvari takva da je otvorena sve do neba, a kroz nebo do Gospoda, a zatvorena je samo čoveku, onoliko koliko je taj čovek u zlima ljubavi prema sebi vetu u pogledu ciljeva svoga života, i u lažnim načelima koja iz toga proističu. Iz ovoga je jasno šta je označeno velikim kamenom na vratima studenca.

  
/ 10837