Bible

 

Izlazak 29

Studie

   

1 Učinićeš im ovo kad ih staneš osveštavati da mi vrše službu svešteničku: uzmi tele i dva ovna zdrava,

2 I hlebove presne i kolače presne zamešene s uljem, i pogače presne namazane uljem, od brašna pšeničnog umesi ih.

3 I metni ih u jednu kotaricu, i prinesi ih u kotarici s teletom i s dva ovna.

4 I dovedi Arona i sinove njegove pred vrata šatora od sastanka, i umij ih vodom.

5 I uzevši haljine obuci Aronu košulju i plašt ispod oplećka i oplećak i naprsnik, i opaši ga pojasom od oplećka.

6 I metni mu kapu na glavu i svetu ploču na kapu.

7 I uzmi ulje za pomazanje, i izlij mu na glavu, i pomazaćeš ga.

8 I sinove njegove dovedi i obuci im košulje;

9 I opaši ih pojasima, Arona i sinove njegove, i metni im kape na glave, da imaju sveštenstvo uredbom večnom. Tako ćeš posvetiti ruke Aronu i sinovima njegovim.

10 I dovedi tele pred šator od sastanka, a Aron i sinovi njegovi neka metnu ruke teletu na glavu.

11 I zakolji tele pred Gospodom na vratima šatora od sastanka.

12 I uzevši krvi od teleta pomaži rogove oltaru prstom svojim, a ostalu krv svu prolij na podnožje oltaru.

13 I uzmi sve salo po crevima, i mrežicu na jetri, i oba bubrega i salo oko njih, i zapali na oltaru.

14 A meso od teleta i kožu i balegu spali ognjem izvan logora; to je žrtva za greh.

15 Potom uzmi ovna jednog, i na glavu ovnu neka metnu ruke svoje Aron i sinovi njegovi.

16 I zakolji ovna i uzmi krvi od njega i pokropi oltar unaokolo.

17 A ovna izudi, i operi drob i noge, i metni ih na udove njegove i na glavu.

18 I svega ovna zapali na oltaru; to je žrtva paljenica Gospodu, miris ugodan, žrtva ognjena Gospodu.

19 Pa uzmi i drugog ovna, i neka mu metne Aron i sinovi njegovi ruke svoje na glavu.

20 I zakolji tog ovna, i uzmi krvi od njega i pomaži njom kraj od desnog uha Aronu i kraj od desnog uha sinovima njegovim, i palac u desne ruke njihove i palac u desne noge njihove, a ostalom krvlju pokropi oltar unaokolo.

21 I uzmi krvi koja bude na oltaru i ulja za pomazanje, i pokropi Arona i haljine njegove, i sinove njegove i haljine njihove, i biće svet on i haljine njegove i sinovi njegovi i haljine njihove.

22 Potom uzmi salo od ovna i rep i salo što je po crevima i mrežicu na jetri i oba bubrega i salo oko njih, i desno pleće; jer je ovan posvetni;

23 I jedan hleb i jedan kolač s uljem i jednu pogaču iz kotarice u kojoj budu presni hlebovi pred Gospodom.

24 I to sve metni u ruke Aronu i u ruke sinovima njegovim, i obrći tamo i amo, da bude žrtva obrtana pred Gospodom.

25 Po tom uzmi im to iz ruku, i zapali na oltaru svrh žrtve paljenice, da bude miris ugodan pred Gospodom; to je žrtva ognjena Gospodu.

26 I uzmi grudi od ovna posvetnog, koji bude za Arona, i obrtaćeš ih tamo i amo, da bude žrtva obrtana pred Gospodom; i to će biti tvoj deo.

27 Tako ćeš osvetiti grudi od žrtve obrtane i pleće od žrtve podizane, šta je obrtano i šta je podizano od ovna posvetnog za Arona i za sinove njegove.

28 I to će biti Aronu i sinovima njegovim uredbom večnom od sinova Izrailjevih, jer je žrtva podizana. Kad je žrtva podizana sinova Izrailjevih od njihovih žrtava zahvalnih, žrtva podizana biće Gospodu.

29 A svete haljine Aronove neka budu sinovima njegovim nakon njega da se pomazuju u njima i da im se u njima posvećuju ruke.

30 Sedam dana neka ih oblači koji na njegovo mesto bude sveštenik između sinova njegovih, koji će ulaziti u šator od sastanka da služi u svetinji.

31 A ovna posvetnog uzmi i skuvaj meso od njega na mestu svetom.

32 I Aron i sinovi njegovi neka na vratima šatora od sastanka jedu meso od tog ovna i hleb što je u kotarici.

33 Neka ga jedu oni za koje je bilo očišćenje da bi im se posvetile ruke da bi bili posvećeni; a drugi da ne jede, jer je stvar sveta.

34 Ako li bi ostalo šta mesa posvetnog ili hleba do jutra, onda što ostane sažeži ognjem, a da se ne jede, jer je stvar sveta.

35 I tako učini Aronu i sinovima njegovim po svemu što ti zapovedih; sedam dana svetićeš im ruke.

36 I svaki ćeš dan prinositi na žrtvu tele za greh radi očišćenja; i očistićeš oltar čineći očišćenje na njemu, i pomazaćeš ga da se osveti.

37 Sedam dana činićeš očišćenje na oltaru i osvetićeš ga, te će oltar biti svetinja nad svetinjama; šta se god dotakne oltara, biće sveto.

38 I ovo ćeš prinositi na oltaru: dva jagnjeta od godine svaki dan bez prekida.

39 Jedno jagnje prinosi jutrom a drugo prinosi večerom,

40 I još desetinu efe pšeničnog brašna smešana s uljem ceđenim, kog da bude četvrt ina, i naliv vina, četvrt ina na jedno jagnje.

41 A drugo jagnje prinesi uveče; kao sa žrtvom jutarnjom i s nalivom njenim tako i s ovom čini da bude miris ugodan, žrtva ognjena Gospodu.

42 To neka bude žrtva paljenica svagda od kolena do kolena vašeg na vratima šatora od sastanka pred Gospodom, gde ću se sastajati s vama da govorim s tobom.

43 I onde ću se sastajati sa sinovima Izrailjevim, da se osvećuje slavom mojom.

44 I osvetiću šator od sastanka i oltar; i Arona i sinove njegove osvetiću da su mi sveštenici.

45 I nastavaću među sinovima Izrailjevim, i biću im Bog.

46 I poznaće da sam ja Gospod Bog njihov, koji sam ih izveo iz zemlje misirske da nastavam među njima, ja Gospod Bog njihov.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4060

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4060. Stoga je jasno da se rečima koje stoje pred nama označava, u unutrašnjem smislu, stanje crkve u to vreme u pogledu dobra, to jest, ljubavi ka bližnjemu i ljubavi ka Gospodu, a koji je smisao kao što sledi:

SEKCIJA 2 Ali odmah nakon nevolja dana tijeh. Ovo označava stanje crkve u odnosu na istinu vere, o čemu se govori iznad. U Reči pustošenje istine na mnogim mestima naziva se nevoljom. (Da dani označavaju stanja, može se videti gore, br. 23, 487, 488, 493, 893, 2788, 3462, 3785). Iz ovoga jasno je da se ovim rečima označava da više neće biti ni vere ni ljubavi ka bližnjemu. Jer vera vodi ljubavi ka bližnjemu, jer ona uči šta je ljubav ka bližnjemu, a ljubav ka bližnjemu je onakva kakve su istine vere; a istine vere primaju svoju suštinu i svoj život od ljubavi ka bližnjemu, kao što je bilo više puta pokazano u prethodnim poglavljima. Sunce će pomrčati i mjesec neće davati svjetlosti svoje. Ovo označava ljubav ka Gospodu, koji je sunce; i ljubav ka bližnjemu, koja je mesec. Pomračiti i ne davatio svetlosti, označava da se neće pojaviti i da će nestati. Da je sunce nebesko ljubavi, a mesec duhovno ljubavi; to jest, da je sunceljubav ka Gospodu, a mesec ljubav ka bližnjemu, koja dolazi od vere, može se videti gore, br. 1053, 1529, 1530, 2120, 2441, 2495. Razlog da je ovo značenje sunca i mjeseca, je to što se u drugom životu Gospod pojavljuje kao sunce onima u nebu koji su u ljubavi ka Njemu, i koji se nazivaju nebeskim anđelima; a kao mesec onima koji su u lubavi ka bližnjemu, a koji se naziovaju duhovnim (vidi br. 1053, 1521, 1529-1531, 3636, 3643).

Sunce imesec u SEKCIJA 3 nebima, to jest, Gospod, nikada se ne pomračuju, niti gube svetlost, nego neprekidno sijaju; niti pak ljubav ka Gospod ikada potamni kod nebeskih, niti ljubav ka bližnjemu kod duhovnih, u nebima: niti pak na zemlji kod onih s kojima su anđeli, to jest, oni koji su u ljubavi (ka Gospodu) i u ljubavi ka bližnjemu.

Međutim, koji ne vole Gospoda i bližnjega, nego vole sebe i svet, i koji neprekidno mrze (nekoga) i žele osvetu, oni na sebe navlače tamu. Taj slučaj je kao što je sa suncem na ovome svetu, koje sija neprekidno, ali se ne pokazuje kada ga prekriju oblaci (br. 2441).

SEKCIJA 4 I zvijezde će pasti s neba. Ovo označava da će nestati poznanja dobra i istine. Samo to je označeno zvijezdama kad se pomenu u Reči (br. 1808, 2849). I sile nebeske će se pokreniti. Ovo označava temelje (osnove) crkve, za koje se kaže da će se pokrenuti i potresti kada bude nestala. Jer je crkva na zemlji temelj neba, jer se uticaj (influks) dobra i istine od Gospod preko nebesa na kraju završava u dobrima i istinama koje su u čoveku crkve. Stoga, kada je čovek crkve u takvom izopačenom stanju tako da više da prima influks dobra i istine, kaže se da su se sile nebeske pokrenule (uzdrmale). Stoga se Gospod uvek stara da nešto od crkve ostane; i da kada jedna stara crkva nestane, nova se podiže.

SEKCIJA 5 I tada će se pokazati znak Sina čovječijeg na nebu. Ovo označava pojavu Božanske istine u tome vremenu; znak označava pojavljivanje; Sin čovječiji, Gospodakao Božansku istinu (vidi br. 2803, 2813, 3704). Ovo pojavljivanje ili znak bilo je ono o čemu su učenici pitali, kad su rekli, Kakav je znak Tvojega dolaska i pošljetka? (stih 3). Jer su znali iz Reči da će se Gospod pokazati onda kada bude svršetak (pošljedak); a saznali su od Samga Gospoda da će On doći ponovo , što su oni shvatili da će On ponovo doći u svet; jer još nisu znali da je Gospod dolazio kad god je crkva bila opustošena, ali ne u osobi, kao kada je na Sebe uzeo Ljudsko rođenjem i kada ga je učinio Božanskim; nego tako što bilo da se pokazivao kao Abrahamu u Mamreu, Mojsiju u grmu, Izrailjeskom narodu kod Gore Sinajske, a Jošui kad je ušao u zemlju Hanansku; ili na manje jasan način kao po nadahnuća preko kojih je dao Reč, a posle preko Reči; jer Gospod je prisutan u Reči, jer sve što je u Reči, od Njega je i o Njemu je, kao što se može videi iz onoga što je često pokazivano. Ovo poslednje pokazivanje(pojavljivanje) je ovde označeno znakom Sinačovječijega, koji je opisan u ovome stihu. SEKCIJA 6 Tada će proplakati sva plemena (narodi) na zemlji. Ovo označava da će svi koji su u dobru ljubavi i u istine vere biti ožalošćeni. Da proplakati označava ovo, može se videti kod Zaharije 13:10-14; a da plemena označavaju sve stvari u dobru od istine, ili stvari koje pripadaju ljubavi i veri, a stoga i onim (ljudima ili duhovima) koji su u njima, mož e videti gore (br. 3858, 3926). Ti se nazivaju plemenima nazemlji, jer se pod njima misli na one koji su u crkvi. Da je zemlja crkva, može e videti gore, br. 662, 1066, 1067, 1262, 1733, 1850, 2117, 2928, 3355). SEKCIJA 7 I vidjeće Sina čovječijeg kako ide na oblacima nebeskim sili i slavi velikoj. Ovo označava će tada Reč biti otkrivena u pogledu njenog unutrašnjeg smisla, u kojemu je Gospod; Sinčovječiji je Božanska istina u Njoj; sila se odnosi na dobro, a slava na istinu u Njoj. Da su ove stvari označene sa I vidjeće Sina čovječijega kako ide naoblacima nebeskim, vidi se iz predgovora osamnaestom poglavlju. Ovo je dolazak Gospodov na koji se ovde misli, a ne da će se On doslovno pokazati na oblacima. Sada sledi uspostavljanje jedne nove crkve, što se dešava onda kada je stara opustošena i odbačena. I poslaće anđele nebeske s velikijem glasom trubnijem. Ovo označava odabiranje (selekciju), ne preko vidljivih anđela, a još manje preko truba i velikoga glasa; nego preko infuksa (uticaja) svetoga dobra isvete istine od Gospoda kroz anđele; pa se stoga anđelima označava u Reči nešto od Gospoda (br. 1925, 2821, 3039); ovde se označavaju stvari koje su od Gospoda i o Gospodu. Trubom i velikim glasom označava se evangelizacija (razglašenje dobre vesti), kao što je to (značenje) i na drugim mestima u Reči. I sabraće izabrane Svoje od četiri vjetra, od kraja do kraja nebesa. Ovo označava ustanovljivanje jedne nove crkve. Izabrani su oni koji su udobru ljubavi i vere (br. 3755-3900); četiri strane (vetra) odakle će se sabrati, to su stanja dobra i istine (br. 3708); od kraja do kraja nebesa, označa unutrašnje ispoljašnje (stvari) crkve. Dakle, ovakve su one stvari koje su označene ovim Gospodovim rečima.

  
/ 10837