Bible

 

Izlazak 28

Studie

   

1 A ti uzmi k sebi Arona, brata svog sa sinovima njegovim između sinova Izrailjevih da mi budu sveštenici, Aron i Nadav i Avijud i Eleazar i Itamar, sinovi Aronovi.

2 I načini svete haljine Aronu, bratu svom, za čast i diku.

3 I kaži svim ljudima veštim, koje sam napunio duha mudrosti, neka načine haljine Aronu, da se posveti da mi bude sveštenik.

4 A ovo su haljine što će načiniti: naprsnik i oplećak i plašt, košulja vezena, kapa i pojas. Te haljine svete neka naprave Aronu, bratu tvom i sinovima njegovim, da mi budu sveštenici,

5 I neka uzmu zlata i porfire i skerleta i crvca i tankog platna;

6 I neka načine oplećak od zlata i od porfire i od skerleta i od crvca i od tankog platna uzvedenog, vezen.

7 Dve poramenice neka budu na njemu, koje će se sastavljati na dva kraja, da se drži zajedno.

8 A pojas na njemu neka bude naprave iste kao i on, od zlata, od porfire, od skerleta, od crvca i od tankog platna uzvedenog.

9 I uzmi dva kamena oniha, i na njima izreži imena sinova Izrailjevih,

10 Šest imena njihovih na jednom kamenu, a Šest imena ostalih na drugom kamenu po redu kako se koji rodio.

11 Veštinom kamenarskom, kojom se režu pečati, izrezaćeš na ta dva kamena imena sinova Izrailjevih, i optoči ih zlatom unaokolo.

12 I metni ta dva kamena na poramenice oplećku, da budu kameni za spomen sinovima Izrailjevim, i Aron da nosi imena njihova pred Gospodom na oba ramena svoja za spomen.

13 I načini kopče od zlata.

14 I dva lanca od čistog zlata načini jednaka pletena, i obesi lance pletene o kopče.

15 I naprsnik sudski načini naprave vezene onakve kao oplećak, od zlata, od porfire, od skerleta, od crvca i od tankog platna uzvedenog načini ga.

16 Neka bude četvorouglast i dvostruk, u dužinu s pedi i u širinu s pedi.

17 I udari po njemu drago kamenje, u četiri reda neka bude kamenje. U prvom redu: sardoniks, topaz i smaragd;

18 A u drugom redu: karbunkul, safir i dijamant;

19 A u trećem redu; ligur i ahat i ametist;

20 A u četvrtom redu: hrisolit, onih i jaspis; neka budu ukovani u zlato u svom redu.

21 I tih kamena s imenima sinova Izrailjevih biće dvanaest po imenima njihovim, da budu rezani kao pečat, svaki sa svojim imenom, za dvanaest plemena.

22 I na naprsnik metni lance jednake, pletene, od čistog zlata.

23 I dve grivne zlatne načini na naprsnik, i metni dve grivne na dva kraja naprsniku.

24 Pa provuci dva lanca zlatna kroz dve grivne na krajevima naprsniku.

25 A druga dva kraja od dva lanca zapni za dve kopče, i metni na poramenice od oplećka spred.

26 I načini druge dve grivne zlatne, i metni ih na druga dva kraja naprsniku iznutra na strani koja je od oplećka.

27 I načini još dve zlatne grivne, i metni ih na poramenice od oplećka ozdo prema sastavcima njegovim, više pojasa na oplećku.

28 Tako neka vežu naprsnik grivne njegove za grivne na oplećku vrpcom od porfire, da stoji nad pojasom od oplećka, i da se ne odvaja naprsnik od oplećka.

29 I neka nosi Aron imena sinova Izrailjevih na naprsniku sudskom na srcu svom kad ulazi u svetinju za spomen pred Gospodom vazda.

30 I metni na naprsnik sudski Urim i Tumim, da bude na srcu Aronu kad ulazi pred Gospoda, i Aron će nositi sud sinova Izrailjevih na srcu svom pred Gospodom vazda.

31 I načini plašt pod oplećak sav od porfire.

32 I ozgo neka bude prorez u sredi, i neka bude optočen prorez svuda unaokolo trakom tkan, kao prorez u oklopa, da se ne razdre.

33 A po skutu mu načini šipke od porfire i od skerleta i od crvca svuda unaokolo, i među njima zlatna zvonca svuda unaokolo:

34 Zvonce zlatno pa šipak, zvonce zlatno pa šipak po skutu od plašta svuda unaokolo.

35 I to će biti na Aronu kad služi, da se čuje glas kad ulazi u svetinju pred Gospoda i kad izlazi, da ne pogine.

36 I načini ploču od čistog zlata, i na njoj izreži kao na pečatu: Svetinja Gospodu.

37 I veži je vrpcom od porfire za kapu, spred na kapi da stoji.

38 I biće na čelu Aronovom, da nosi Aron grehe svetih prinosa koje prinesu sinovi Izrailjevi u svim darovima svojih svetih prinosa; biće na čelu njegovom vazda, da bi bili mili Gospodu.

39 I načini košulju od tankog platna izmetanog, i načini kapu od tankog platna, a pojas načini vezen.

40 I sinovima Aronovim načini košulje, i načini im pojase, i kapice im načini za čast i diku.

41 Pa to obuci Aronu bratu svom i sinovima njegovim, i pomaži ih i napuni im ruke i posveti ih da mi budu sveštenici.

42 I načini im gaće lanene, da se pokrije golo telo; od bedara do dna stegna da budu.

43 I to neka je na Aronu i na sinovima njegovim kad ulaze u šator od sastanka ili kad pristupaju k oltaru da služe u svetinji, da ne bi noseći grehe poginuli. Ovo će biti uredba večna njemu i semenu njegovom nakon njega.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 9828

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

9828. I pojas. Da ovo u opšte označava sponu kako bi sve stvari bile usmerene prema jednom cilju, vidi se iz značenja pojasa, ili kajiša, što je opšta spona; jer skuplja, zatvara, drži u vezi, i osigurava sve unutrašnje stvari, koje bi se bez toga olabavile, i razasule. Da pojas u opšte označava sponu kako bi sve stvari bile usmerene ka jednom cilju, je stoga što u duhovnom svetu cilj vlada, toliko da se sve stvari tamo mogu nazvati ciljevima; jer je Gospodovo carstvo, koje je duhovni svet, carstvo svrha, a svrhe su ciljevi; stoga je to carstvo ciljeva. Ali ciljevi tamo slede jedan drugi i udružuju se promenljivim redom; ciljevi koji slede jedan drugoga nazivaju se posredni ciljevi, ali ciljevi koji su udruženi zajedno nazivaju se udruženi ciljevi. Svi su ovi ciljevi tako uzajamno povezani i potčinjeni da svi streme istome cilju, koji je unuverzalni cilj svih njih. Ovaj je cilj Gospod; a u nebu kod onih koji primaju, to (cilj) je ljubav i vera u njega. Ljubav je tamo cilj svih njihovih volja, a vera je cilj svih njihovih misli, koje pripadaju razumu.

[2] Kad su svaka i sve stvari usmerene ka istom cilju, tada se one drže u neprekidnoj povezanosti, i sačinjavaju jedno; jer su pod pogledom, upravom, i proviđenjem onoga koji savija sve prema sebi u skladu sa zakonima potčinjavanja i udruživanja, i tako iz povezuje sa sobom; a isto tako u isto vreme ih savija prema njihovim družbenicima na uzajamni način, i tako ih povezuje jedne s drugima. Iz ovoga je to da su lica svih u nebu okrenuta ka Gospodu, koji je tamo sunce, i na taj način središte prma kojemu svi gledaju; i ovo, što je zadivljujuće reći, ma u kome pravcu da se anđeli okrenu (vidi br. 3638). I pošto je Gospod u dobru uzajamne ljubavi, i u dobru ljubavi prema bližnjem – jer on voli sve, i kroz ljubav povezuje sve – stoga su anđeli okrenuti ka Gospodu i do ledaju u svoje drugove iz ove ljubavi [ka Gospodu].

[3] Iz ovog razloga one stvari, koje su u poslednjim, a koje drže skupa i zatvaraju, kao bi se svaka i sve stvari ostale povezanima, bile su pretstavljene pojasevima ili kajiševima; što su u duhovnom svetu dobra i istine u poslednjim (stvarima), ili u krajnjim, a koje zatvaraju unutrašnje stvari. Pojasevima oko slabina bila su pretstavljena nebeska dobra, a pojasevima oko bedara, kao i oko grudi, bila su pretstavljena duhovna dobra i istine u poslednjeim ili krajnjim (stvarima).

[4] Ovakve su stvari označene pojasevima oko slabina u sledećim odlomcima:-Jehova reče proroku: idi i kupi sebi pojas lanen i opaši se njime, a ne meći ga u vodu. Tako kupih pojas po riječi Jehovinoj, i opasah se njim. Potom dođe mi opet riječ Jehovina govoreći: Uzmi taj pojas što si kupio, što je oko tebe, pa se digni i idi u Eufrat, i sakrij ga ondje u neku rasjelinu kamenu. I otidoh i sakrih ga kod Eufrata, kako mi je zapovijedio Jehova. A poslije mnogo vremena reče mi Jehova: ustani i idi na Eufrat, i uzmi pojas za koji ti zapovijedih da ga sakriješ ondje. I otidoh u Eufrat i otkopah i uzeh pojas s mjesta gdje ga bijah sakrio, i gle, pojas satruhnuo, i ne bješe ni za što. Tada mi dođe riječ Jehovina govoreći: Ovako veli Jehova: tako ću učiniti da otruhne ponos Judin i veliki ponos Jerusalimski, (ponos) toga naroda nevaljaloga, što ne će da sluša mojih riječi, što hodi po misli srca svoga ide za drugim bogovima služeći im i klanjajući im se; i biće kao taj pojas, koji nije ni za što (Jer. 13:1-10). U duhovnom smislu pojasom od platna označava se dobro crkve, koje zatvara i drži skupa u vezi istine u njoj. Pošto u to vreme nije bilo dobra crkve, a istine su bile razasute, to se kaže, da se pojas ne meće u vodu; jer voda označava istinu koja čisti i tako popravlja. Rasjelina u stijeni, gdje je pojas trebao da bude sakriven, označava istinu koja je postala laž; Eufrat označava prostiranje i granicu nebeskih stvari dobra u njihovim poslednjim (stvarima). Onaj ko ne zna prirodu Reči, možda misli da je ovo samo upoređivanje naroda i njihove iskvareniosti sa pojasom i njegovom iskvarenjem; ali uReči sva upoređivanje i metaforični izrazi su stvarne korespondencije (br. 3579, 8989).

Da sve u ovom odlomku nije korespondencije, ne bi nikad bilo zapoveđeno da se pojas ne provlači kroz vodu (stavlja u vodu), i da treba da se opaše oko slabina, i da prorok treba da ode u Eufrat, i da ga tamo sakrije u neku rasjelinu u steni. Kaže se da pojas treba da se obavije oko slabina, zbog korespondencije slabina, koje označavaju nebesku ljubav (br. 3021, 4280, 5050-5062); na taj način obavijanje pojasa oko slabina označav ovezivanje s Gospodom kroz bro ljubavi posredovanjem Reči. [5] Da pojas označava bro koje povezuje i spaja{ign95} jasno je ikod Isaije: Ali će iznići šibljika {ign94}palica) iz stabla Jesejeva; i pravda će mu biti pojas po bedrima{ign95} i istina pojas po bocima{ign94}bokovima{ign95} slabinama) {ign94}Isa. {ign94}11:1, 5); ovo se kaže o Gospodu; pravda će mu biti pojas po bedrima označava dobro njegove ljubavi koje štiti neba i crkvu. Kaže se o sinovima Izrailjevim, da treba da se opašu (Izlazak 12:11); što označava da su sve stvari bile u redu, i da su bile spremne da prime dobro od Gospoda, i da su bile spremne da deluju (br. 7863). Zbog ovoga se kaže za one koji su spremni, da su se opasali, kao što se kaže za sedam anđela u Otkrovenju: I izidoše sedam anđela iz crkve, koji imahu sadam zala, obučeni u čiste i bijele haljine od platna, opasani po prsima pojasima zlatnijem (Otkr. 15:6).

[6] Kaže se o Iliji: Bješe sav kosmat i opasan kožnijem pojasom (2 o Carevima 1:8); i na sličan način o Jovanu: A Jovan imaše haljnu od dlake kamilje i pojas kožan oko pasa (slabina) (Matt. (3:4). Ilija i Jovan bili su ovako obučeni, jer su pretstavljali Reč; stoga njihove haljine označavaju Reč u spoljašnjem smislu koji je prirodan; jer dlaka označava prirodno (br. 3301, 5247, 5569-5573). Kamilje pretstavljaju opšta sećanja-znanja u prirodnom {ign94} 3048, 3074, 3143, 3145); koža (suva) i koža (živa) označavaju ono što je spoljašnje (br. 3540); stoga kožni pojas označava ono što povezuje, zatvara, i drži skupa u vezi, unutrašnje stvari. (da Ilija pretstavlja Reč, vidi predgovor Postanju 18, i br. 2762, 5247; i a sličan način Jovan Krstitelj, br. 9372.)/7] Pošto se istine i dobra raspadnu i razaspu zbog zlih dela, kao što se kažeo Joabu kad je bio pogubio Abnera na podao način, da je okaljao krvlju kao u ratupojas svoj oko sebe, i obuću svoju na nogu (1 o Carevima 2:5), čime je označeno da je razbio i razasuo ove svari; pa stoga kada se istine razaspu i razore kaže se da je umesto pojasa bila raspojasina, mjesto pletenica ćela (Isa. (3:24); govoreći o kćerima Sionskim, kojima se označavaju dobra koja pripadaju nebeskoj crkvi; raspojasina (poderotina) umesto pojasa označava rasipanje nebeskog dobra.

[8] Isto se tako kaže o Oholibi, koja je Jerusalim, kod Jezikilja: Jer kad bi vidjela ljude napisane na zidu, likove Haldejske, napisane crvenilom, opasane pojasom po bedrima, upaljivaše se za njima (Jez. 23:14-16); čime se označavaju profanisane istine; jer Haldejci označavaju one koji ispovedaju istine izvana, a iznutra ih odriču, i tako ih profanišu; ljudi napisani na zidu označavaju privide (izglede) istine u spoljašnjim stvarima; i na sličabn način, likovinapisani crvenilom; pojasevi po bedrim značavaju dobra koja su patvorena kako bi se verovalo u njihove istine.

[9] Iz svega se ovoga sada može videti šta je označeno u reprezentativnoj crkvi pojasevima koji drže zajedno haljine . Ali da su označene ovakve stvari, prirodnom čoveku je teško da poveruje, zato što mu je teško da odbaci prirodnu ideju o pojasevima, kao i o haljinama u opšte; i da njihovo mesto prihvati duhovnu ideju, po kojoj je to nešto što drži zajedno istine u povezanosti; jer prirodna stvar, koja se pokazuje pogledu, drži um privezan za sebe, i uklanja se samo ako se intelektualni pogled može podignuti u svetlost neba, kad čovek može da misli odvojeno od prirodnih stvari. Kadadođe do ovoga, tamo ulaze duhovne stvari istine vere i dobra ljubavi, koje čisto prirodni čovek ne može da opaža.

  
/ 10837