9873. Iz svega ovoga može se sada videti šta je označeno sa dvanaest dragihkamenova na sudskom naprsniku, naime, sva dobra i istine neba u svom redu. Nebo se deli u dva carstva, nebesko i duhovno. Dobro nebeskoga carsva bilo je pretstavljeno sa prva dva reda, koja su bila na desnoj strani naprsnika; dok je dobro duhovnog carstva [bilo pretstavljeno] sa dva sledeća reda, koja su bila na levoj strani. Unutrašnje dobro nebeskoga carstva je dobro ljubavi ka Gospodu, i ovo je dobro na koje se misli pod nebeskom ljubavlju od dobra; dok je spoljašnje dobro nebeskoga carsva dobro uzajamne ljjubavi; i to je dobro na koje se misli pod nebeskom ljubavi od istine. Unutrašnje dobro duhovnoga carstva je dobro ljubavi prema bližnjemu, i to je ono na što se misli pod duhovnom ljubavi oddobra; dok je spoljašnje dobro duhovnoga carstva dobro vere, i to je ono dobro na koje se misli pod duhovnom ljubavi od istine ( Da dobra i istine u ovome redu sačinjavaju nebo, vidi br. 9468, 9473, 9780.)
[2] Iz ovoga se sada vidi šta je bilo pretstavljeno sa dvanaest kamenova, koji su se nazivali Urim i Tumim. Ali na koji način su se Božanske istine, koje su bile odgovori, njima pokazivale, biće rečeno niže (br. 9905).
Da je dobro ljubavi bilo na prvom mestu među njima, a istina vere na poslednjem mestu, koja je bila jaspir, na taj način od boje prvoga kamena koja je bila crvena, i od poslednjega kamena koji je bio beo, stoga su oba prosijavali (da je svetlo prolazilo kroz njih). (Da crveno označava dobro ljubavi, vidi br. 3300, 9467; i da belo označava istinu vere, br. 3301, 3993, 5319.)/3/Slično je označeno kamenjem na naprsniku materijalom utkanim u oplećak. Oplećak je bio ispleten od plavca (porfire), skrleta duplo obojenog, i tankoga platna, kao što se vidi iz šestoga stiha ovoga poglavlja, dok se plavcem označava istina nebeske ljubavi, a skrletom, dobro nebeske ljubavi, skrletom duploobojenim, dobro duhovne ljubavi, a tankim platnom, istina duhovne ljubavi (br. 9833). Razlog je to što oplećak (efod) označava nebo u poslednjim (stvarima), na sličan način kao i naprsnik (br. 9824); ali dobra i istine su tamo nabrojene drugim redom, jer oplećak je označava uhovno nebo, dok je naprsnik označavao celo nebo od prvog do poslednjeg. A pošto je i stan sa šatorom isto tako pretstavljao nebo (br. 9457, 9481, 9615), stoga su materijale od kojih su bili satkani zavesi i velovi, bili plavac, skrlet, duplo obojeni skrlet, i tanko platno (vidi Izlazak 26;1, 31, 36, 1:27:16; i br. 9455-9469).
[4] Neka se zna da u opštem smislu safir označava spoljašnje nebeskoga carstva. a onih spoljašnje duhovnoga carstva; a pošto su ova dva kamena imala ovo značenje, bili su srednji kamenovi drugog reda, a onih srednji kamen četvrtog reda. Kamenovi drugoga reda označavali su spoljašnje dobro nebeskoga carstva, koje se naziva nebeskom ljubavlju od istine, a kamenovi četvrtog reda označavali su spoljašnje dobro duhovnoga carstva, koje se naziva duhovnom ljubavi od istine; kao što se može videtiiz onoga što jerečeno o njima i članku gore.
[5] Dasafiroznačava spoljašnje nebeskoga carstva, vidi se iz odlomaka u Reči gde se pominje, kao u knjizi Izlaska: Sedamdeset starješina vidješe Boga Izrailjeva; a pod nogama njegovijem kao djelo od kamena safira i kao nebo kad je vedro(Izlazak 24:10). Ovako je opisano spoljašnje nebeskoga carstva, jer se kaže, pod nogam njegovijem, čime se označava ono što je spoljašnje; a gde je Bog Izrailjev, to jest, Gospod, tamo je i nebo.
Kod Isaije: Nevoljnice, koju vjetar razmeće, koja si bez utjehe, evo ja ću namjestiti kamenje na mramoru porfirnom, i osnovaću te na safirima (Isa. (54:11). U ovome poglavlju govori se o nebeskom carstvu; temelji koji će biti na safirima, označavaju spoljašnje stvari ovoga carstva, jer se temelji postavljaju ispod.
[6] Kod Jeremije: Nazireji njezini bijahu čistiji od snijega, bjelji od mlijeka; tijelo im bijaše crvenije od dragoga kamenja, glatki kao safir (Plač 4:7). Nazijeri su pretstavljali nebeskoga čoveka; stoga se kaže, gladak je bio kao safir; gladak označava ono što je spoljašnje.
Kod Jezikilja: I ozgo na onom nebu što im bijaše nad glavama , bijaše kao prijestol, po viđenju kao kamen safir, i na prijestolu bješe po obličju kao čovjek (Jez. 1:26; ?). Ovde se spoljašnje nebeskoga carstva opisuje safirom; jer ono što je iznad nebeskog svoda, ili okolo njega, označava ono što je izvana; najdublje je ono što se označava onim koji sjedi na prijestolu.
[7] Kao što safir kamen označava spoljašnje nebeskoga carstva, tako onihkamen označava spoljašnje duhovnoga carstva. Stoga je ovo bio kamen koji je bio postavljen na poramenicu oplećka s imenima sinova Izrailjevih, urezanim u njega (vidi stihove 9 do 14 ovoga poglavlja); jer se oplećkom pretstavljalo spoljašnje duhovnoga carstva (br. 9824). Pošto s u opštem smisl nih i safir označavali spoljašnje stvari dva neba, bili su smešteni, kao što je rečeno, u sredini tri kamena drugoga i četvrtoga reda; jer srednje označava celinu(kao što je pokazano u vezi sa plaštem, kojim se u opšte pretstavljalo duhovno carstvo, jer je ono bilo u sredini, br, 9825). Pošto ova dva kamena sadrže sve ono što je označeno ostalim [kamenovima] u ovim redovima, stoga se kaže kod Joba: Ne može se cijeniti zlatom Ofirskim, ni dragim kamenjem ni safirom (Job 28:16).