666. Da zavet ne označava ništa drugo do preporod i ono što se odnosi na preporod, jasno je iz raznih odlomaka u Reči, gde se Sam Gospod naziva Zavetom, jer je On taj koji daje novo rođenje i na kojega gleda čovek što se ponovo rađa, a koji je sve u svemu ljubavi i vere. Da je Gospod sam Zavet, jasno je kod Isaije:
Ja Jehova dozvah te u pravdi i držaću te za ruku, i čuvaću te, i učiniću te da budeš zavjet narodu, vidjelo narodima. (Izaija 42:6).
Ovde zavjet označava Gospoda; vidjelo narodima je vera. Tako u poglavlju (49:6, 8 kod Malahije:
Evo, ja ću poslati anđela svojega, koji će pripraviti put preda mnom, i iznenada će doći u crkvu svoju Gospod, kojega vi tražite, i anđeo zavjetni, kojega vi želite, evo će doći, veli Gospod nad vojskama. Ali ko će podnijeti dan dolaska njegova? I ko će se održati kad se pokaže? Jer je on oganj livčev i kao milo bjeljarsko. (Malahija 3:1, 2)
Ovde se Gospod naziva anđeo zavjetni, Sabat se naziva zavjet vječni (Knjiga Izlaska 31:16), jer on označava samog Gospoda, kao i nebeskog čoveka koga On ponovo rađa. Kako je Gospod sam zavet, jasno je da sve što čoveka povezuje s Gospodom pripada zavetu – kao što su ljubav i vera, i sve što pripada ljubavi i veri – jer to pripada Gospodu, i Gospod je u njima; tako je sam zavet u njima tamo gde su ljubav i vera primljeni. Ovi ne postoje nigde sem u čoveku koji se rađa ponovo i u kome sve što pripada Onome ko ga rađa ponovo ili Gospodu, u isto vreme pripada i zavetu. Kao kod Isaije:
Ako će se i gore pomaknuti i humovi se pokolebati, ipak milost moja neće se odmaknuti od tebe, i zavjet mira mojega neće se pokolebati, veli Jehova koji je milostiv. (Izaija 54:10).
Ovde milost i zavet mira označavaju Gospoda i ono što Njemu pripada. Ponovo:
Prignite uho svoje i hodite k meni; poslušajte, i živa će biti duša vaša; i učiniću s vama zavjet vječan, milosti Davidove istinite. Evo, dadoh ga za svjedoka narodima, za vođu i zapovjednika narodima. (Izaija 55:3, 4)
David ovde predstavlja Gospoda; zavjet vječni je u onome i kroz ono što je Gospodovo, na šta se misli kada se kaže kako treba ići k Njemu i slušati da bi duša oživela.
Kod Jeremije:
I daću im jedno srce i jedan put da bi me se bojali vazda na dobro svoje i sinova svojih nakon njih, i učiniću s njima zavjet vječan da se neću odvratiti od njih čineći im dobro, i daću im strah svoj u srce da ne odstupe od mene. (Jeremija 32:39, 40)
To se kaže za one koji treba ponovo da se rode i za ono što im pripada, naime, jedno srce i jedan put, to jest ljubav prema bližnjemu i vera, koji su Gospodovi i koji pripadaju zavetu. Ponovo:
Evo, idu dani, govori Jehova, kad ću učiniti s domom Izrailjevim i s domom Judinim nov zavjet, ne kao onaj zavjet što učinih s očevima njihovijem, kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, jer onaj zavjet moj oni pokvariše, a ja im bijah muž, govori Jehova; nego ovo je zavjet što ću učiniti s domom Izrailjevim poslije ovih dana, govori Jehova; metnuću zavjet moj u njih, i na srcu njihovu napisaću ga, i biću im Bog i oni će mi biti narod. (Jeremija 31:31-33).
Ovde je značenje zaveta jasno objašnjeno, da su to ljubav i vera u Gospoda kod onih koji će biti ponovo rođeni. I ponovo kod Jeremije, gde se ljubav naziva zavjet za dan, a vera zavjet za noć Jeremija 33:20. A kod Jezekilja:
A ja Jehova biću im Bog i sluga moj David knez među njima. Ja Jehova rekoh. I učiniću s njima zavjet mirni, i istrijebiću zle zvijeri iz zemlje, i oni će živjeti u pustinji bez straha i spavaće u šumama. (Jezekilj 34:24? 34:25)
Ovde se očito govori o preporodu, a David predstavlja Gospoda. Ponovo:
I sjedjeće u zemlji koju dadoh sluzi svojemu Jakovu, u kojoj sjedješe oci vaši; u njoj će sjedjeti oni i sinovi njihovi i sinovi sinova njihovijeh dovijeka, i David sluga moj biće im knez dovijeka. I učiniću s njima zavjet mirni, biće vječan zavjet s njima, i utvrdiću ih i umnožiću ih, i namjestiću svetinju svoju usred njih na vijek. (Jezekilj 37:25? 37:26)
I ovde se govori o preporodu. David i svetinja označavaju Gospoda. Ponovo:
I idući mimo tebe, pogledah te i gle, godine ti bijahu godine za ljubljenje; i raširih skut tvoj na te, i pokrih golotinju tvoju, i zakleh ti se, i učinih zavjet s tobom, govori Jehova Bog, i ti posta moja. I okupah te vodom, i sprah s tebe krv, i pomazah te uljem. (Jezekilj 16:8? 16:9)
Ovde se jasno govori u preporodu.
Kod Ozije:
I tada ću učiniti zavjet sa zvijerjem poljskim i s pticama nebeskim i s bubinama zemaljskim; i polomiću luk i mač i rat da ih nestane u zemlji, i učiniću da leže bez straha. (Osija 2:18).
Ovo se odnosi na preporod; divlje zvijerje poljsko na ono što pripada volji; ptice nebeske na ono što pripada razumu.
Kod Davida:
Izbavljenje posla narodu svojemu; postavi za vavijek zavjet svoj. Ime njegovo je sveto, i valja mu se klanjati. (Psalam 111:9)
I ovo označava preporod. Naziva se zavet jer se daje i prima. Ali o onima koji se ne preporođuju, za koje je bogosluženje nešto spoljašnje, koji cene sebe i klanjaju se sebi i onome što žele, i koji misle da su kao bogovi, za njih se kaže da odbacuju zavet jer se odvajaju od Gospoda.
Kod Jeremije:
I reći će: Jer ostaviše zavjet Jehove Boga svojega, i klanjaše se drugim bogovima i služiše im. (Jeremija 22:9).
Kod Mojsija:
Ako se nađe kod tebe u kojem od mjesta tvojih, koja ti da Jehova Bog tvoj, čovjek ili žena da učini pred Jehovom Bogom tvojim prestupajući zavjet njegov, i otide i služi drugim bogovima, i klanja im se, ili suncu i mjesecu, ili čemu god iz vojske nebeske, što nijesam zapovijedio, i tebi se to javi i ti čuješ, onda se raspitaj dobro; pa ako bude istina i doista se učinila ona gadna stvar u Izrailju, izvedi onoga čovjeka ili ženu na vrata svoja, i zaspi ih kamenjem da poginu. (Ponovljeni zakoni 17:2)
Sunce je ljubav prema sebi; mjesec načela obmane; vojska nebeska obmane pojedinačno. Iz svega je sada očigledno da je kovčeg zavjeta označavao Gospoda Samog, jer je u njemu bio zavet ili svedočanstvo (Knjiga izlaska 24:4-7; 34:27; Ponovljeni zakoni 4:13, 23), i isto tako da je krvnim zavjetom (Knjiga izlaska 24:6, 8), bio predstavljen Sam Gospod, Onaj koji daje novo rođenje. Otuda zavjet znači sam preporod.
