Bible

 

Izlazak 24

Studie

   

1 I reče Mojsiju: Izađi gore ka Gospodu ti i Aron i Nadav i Avijud i sedamdeset starešina Izrailjevih, i poklonite se izdaleka.

2 I Mojsije sam neka pristupi ka Gospodu, a oni neka ne pristupe; i narod neka ne ide na gore s njim.

3 I dođe Mojsije, i kaza narodu sve reči Gospodnje i sve zakone. I odgovori narod jednim glasom i rekoše: Činićemo sve što je rekao Gospod.

4 I napisa Mojsije sve reči Gospodnje, i ustavši rano načini oltar pod gorom i dvanaest stupova za dvanaest plemena Izrailjevih.

5 I posla mladiće između sinova Izrailjevih, koji prinesoše žrtve paljenice i prinesoše teoce na žrtve zahvalne Gospodu.

6 I uzevši Mojsije polovinu krvi, metnu u zdele, a polovinu krvi izli na oltar.

7 I uze knjigu zavetnu i pročita narodu. A oni rekoše: Šta je god rekao Gospod činićemo i slušaćemo.

8 A Mojsije uze krv, i pokropi njom narod, i reče: Evo krv zaveta, koji učini Gospod s vama za sve reči ove.

9 Potom otide gore Mojsije i Aron, Nadav i Avijud, i sedamdeset starešina Izrailjevih.

10 I videše Boga Izrailjevog, i pod nogama Njegovim kao delo od kamena safira i kao nebo kad je vedro.

11 I ne pruži ruke svoje na izabrane između sinova Izrailjevih, nego videše Boga, pa jedoše i piše.

12 I reče Gospod Mojsiju: Popni se k meni na goru, i ostani ovde, i daću ti ploče od kamena, zakon i zapovesti, koje sam napisao da ih učiš.

13 Tada usta Mojsije s Isusom, koji ga služaše, i izađe Mojsije na goru Božiju.

14 A starešinama reče: Sedite tu dok se vratimo k vama; a eto Aron i Or s vama; ko bi imao šta, neka ide k njima.

15 I otide Mojsije na goru, a oblak pokri goru.

16 I beše slava Gospodnja na gori Sinajskoj, i oblak je pokrivaše šest dana; a u sedmi dan viknu Mojsija ispred oblaka.

17 I slava Gospodnja beše po viđenju kao oganj koji sažiže na vrh gore pred sinovima Izrailjevim.

18 I Mojsije uđe usred oblaka, i pope se na goru; i osta Mojsije na gori četrdeset dana i četrdeset noći.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 9260

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

9260. Thou shalt not wrest the judgment of thy needy in his cause. That this signifies no destruction of the scanty truth with those who are in ignorance, is evident from the signification of “wresting,” as being to pervert, and so to destroy; from the signification of “judgment,” as being that which is right and true (see n. 2235, 2335, 5068, 6397, 7206, 8685, 8695, 8972); from the signification of “the needy,” as being one who is in scanty truth from ignorance, and yet longs to be instructed (see n. 9209); and from the signification of “a cause,” as being contention (n. 5963, 9024). In the present case “in his cause” denotes in his dispute concerning the scanty truth for which he is contending.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.