Bible

 

Izlazak 22

Studie

   

1 Ko ukrade vola ili ovcu ili kozu, i zakolje ili proda, da vrati pet volova za jednog vola, a četiri ovce ili koze za jednu ovcu ili kozu.

2 Ako se lupež uhvati gde potkopava, te bude ranjen tako da umre, da ne bude kriv za krv onaj koji ga bude ubio;

3 Ali ako se bude sunce rodilo, da je kriv za krv. A lupež sve da naknadi; ako li ne bi imao, onda da se on proda za svoju krađu.

4 Ako se nađe šta je pokrao u njegovoj ruci živo, bio vo ili magarac ili ovca ili koza, da vrati dvostruko.

5 Ko potre njivu ili vinograd pustivši stoku svoju da pase po tuđoj njivi, da naknadi najboljim sa svoje njive i najboljim iz svog vinograda.

6 Ako izađe vatra i naiđe na trnje, pa izgori stog ili žito koje još stoji ili njiva, da naknadi onaj koji je zapalio.

7 Ako ko da bližnjemu svom novce ili posuđe na ostavu, pa se ukrade iz kuće njegove, ako se nađe lupež, da plati dvojinom;

8 Ako li se ne nađe lupež, onda gospodar od one kuće da stane pred sudije da se zakune da nije posegao rukom svojom na stvar bližnjeg svog.

9 Za svaku stvar za koju bi bila raspra, ili za vola ili za magarca ili za ovcu ili za kozu, ili za haljinu, za svaku stvar izgubljenu, kad ko kaže da je njegova, pred sudije da dođe raspra obojice, pa koga osude sudije, onaj da vrati bližnjemu svom dvojinom.

10 Ako ko da bližnjemu svom da čuva magarca ili vola ili ovcu ili kozu ili kako god živinče, pa ugine ili ohrone, ili ga ko otera a da niko ne vidi,

11 Zakletva Gospodnja neka bude između njih, da nije posegao rukom svojom na stvar bližnjeg svog, i gospodar od stvari neka pristane, a onaj da ne plati.

12 Ako li mu bude ukradeno, neka plati gospodaru njegovom.

13 Ako li ga bude rastrgla zverka da donese od njega svedodžbu, i da ne plati šta je rastrgnuto.

14 Ako ko uzme od bližnjeg svog živinče na poslugu, pa ohrone ili ugine, a gospodar mu ne bude kod njega, da plati.

15 Ako li gospodar bude kod njega, da ne plati. Ako li bude najmljeno, da plati samo najam.

16 Ko bi prevario devojku, koja nije zaručena, te bi spavao s njom, da joj da miraz i uzme je za ženu.

17 A ako mu je otac njen ne bi hteo dati, da da novaca koliko ide u miraz devojci.

18 Veštici ne daj da živi.

19 Ko bi obležao živinče, da se pogubi.

20 Ko žrtvu prinosi bogovima drugim osim jedinog Gospoda, da se istrebi kao prokletnik.

21 Došljaku nemoj činiti krivo niti ga ucveliti, jer ste bili došljaci u zemlji misirskoj.

22 Nemojte ucveliti udovice i sirote.

23 Ako li koju ucveliš u čem god, i poviče k meni, čuću viku njenu,

24 I zapaliće se gnev moj, i pobiću vas mačem, pa će vaše žene biti udovice i vaša deca sirote.

25 Kad daš u zajam novaca narodu mom, siromahu koji je kod tebe, nemoj mu biti kao kamatnik, ne udarajte na nj kamate.

26 Ako uzmeš u zalogu haljinu bližnjemu svom, vrati mu je pre nego sunce zađe;

27 Jer mu je to sve odelo čim zaklanja telo svoje; u čem će spavati? Pa kad poviče k meni, ja ću ga čuti, jer sam milostiv.

28 Nemoj psovati sudije, i starešini naroda svog ne govori ružno.

29 Od letine svoje i od žitkih stvari svojih nemoj se zatezati da prineseš prvine; prvenca između sinova svojih meni da daš.

30 Tako čini s volom svojim i s ovcom i s kozom; sedam dana neka bude s majkom svojom, a osmog dana da ga daš meni.

31 Bićete mi sveti ljudi; mesa u polju rastrgnuta ne jedite, bacite ga psima.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 9103

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

9103. A četiri ovce ili koze za jednu ovcu ili kozu (jedno od sitne stoke). Da ovo označava I kaznu koja odgovara (korepondira) u potpunosti, vidi se iz značenja četiri, što je povezivanje, jer četiri označava isto što I dva, jer se prvi broj izvodi iz drugoga, pa je samo prvi udvostručen (da dva označava povezivanje, vidi br. 5194, 8423, otudai četiri, vidi br. 1686, 8877); otuda sledi da ovi brojevi označavaju I u potpunosti, jer ono što je povezano, to je potpuno; I iz značenja jedno od sitne stoke (ovca ili koza), što je unutrašnje dobro (vidi upravo gore, br. 9099); odgovarajuća kazna je označenaplaćanjem, naime, sa četiri od sitne stoke za jedno od sitne stoke (br. 9102). Unutrašnje dobro je ono koje se naziva ljubavlju prema bližnjemu u unutrašnjem čoveku; a spoljašnje dobro je ljubav prem ižnjemu u spolajšnjem; potonje (drugo) dobro mora da živi od prethodnog (prvog) dobra, jer je dobro ljubavi prema bližnjem u unutrašnjem čoveku dobro duhovnog života; a dobro ljubavi prema bližnjemu u spoljašnjem je dobro prirodnog živiota iz 2 prethodnog. Potonje (drugo) dobro dolazi u čovekov oset kao prijatnost; dok prethodno (prvo) dobro ne dolazi u njegov oset, nego u opažanje da nešto treba da bude tako, I ono čini um (animus) zadovoljnim. : u drugom životu ovo [duhovno dobro] dolazi u oset (oseća se]. Razlog da se sa pet volova mora platiti za jednog vola, a četiri za jedno od sitne stoke, ne može niko da zna osim ako zna šta je označeno krađom u duhovnom smislu, kao I volom, I malom stokom. Šta ove stvari označavaju, bilo je već objašnjenio, naime, oduzimanje I otuđivanje spoljašnjeg I unutrašnjeg dobra. Oduzimanje se čini preko zla, a otuđivanje preko obmane; otuda se kazna I nadoknada za ovo označava sa pet I četiri. Da svi brojevi u Reči označavaju stvari, vidi br. 575, 4495, 4670, 5265, 6175; ovde, stvari koje obuhvataju nadoknadu, naime, broj pet nadoknadu za spoljašnje dobro u znatnoj veličini, a broj četiri nadoknadu za unutrašnje dobro u potpunosti. Da se unutrašnje dobro mora nadoknaditi (ponovo uspostaviti) u potpunosti, je zato što dobro čini čovekov duhovni život, te ako se duhovni život ponovo ne uspostavi, spoljašnje dobro koje činiprirodni život, ne može se obnoviti, jer se potonji život obnvlja pomoću prethodnog, kao što se može videti iz čovekovog preporađanja. (Da se spoljašnji čovek preporađa pomoću unutrašnjeg, vidi br. 9043, 9046, 9061). Ali dobro u spoljašnjem ili prirodnom čoveku ne može da se obnovi u potpunosti, jer tamo ostaje povreda kao ožiljak koji otvrdne kao neko zadebljanje. Ovo su stvari koje su sadržane u ovim brojevima. Još će nekoliko reči biti rečeno o nadoknadi za spoljašnje dobro koje čini čovekov prirodni život. Čovekovo Prirodno vidi stvari u svetlosti sveta (lux), koja se svetlost naziva prirodnim svetlom 3(lumen). Čovek dobija ovu svetlsot (lumen) za sebe pomoću predmeta koji ulaze u preko njegovoga vida I sluha, stoga preko predmeta koji su u svetu; na taj način čovek vidi te predmete uiznutra u sebi skoro kao da ih oko vidi. Predmeti koji ulaze preko ovih čula, pokazuju mu se prvo kao prijatnost I zadovoljstvo; posle, malo dete razlikuje između raznih predmeta, pa tako uči da pravi razliku između korisnih stvari I nekorisnih; otuda počinje da vidi istinu jasno; jer oni što je nejmu korisno, to mu je istinito, a ono što je beskorisno, to nije istinito. Ova se jasnoća pogled ovećava u skladu s influksom svetlosti neba, dok na kraju ne razlikuje ne samo između istina, nego I između istina unutar ovih istina; a ovo čini sa većom jasnoćom kako se komunikacija između unutrašnjeg I spljašnjeg čoveka otvara; jer svetlsot neba se uliva od Gospoda preko unutrašnjeg čoveka u spoljašnjeg čoveka; otuda sada čovek ima opažanje, ali još uvek ne I duhovno opažanje. Ovo opažanje ne dolazi od prirodnih istina, nego dolazi od duhovnih istina. Duhovne 4 su istine ono što se naziva istinama vere. Da duhovno opažanje dolazi od ovih istina, je zato što je svetlost neba Božanska Istina koja proističe od Gospoda, a koja blista kao svetlost pred očima anđela, a isto tako sija u njihovom razumu, I daje im inteligenciju I mudrost, a sve u skladu sa primanjem istine u dobru. Zbog toga mora da postoje spoznaje duhovnih stvari kod čoveka u njegovom Prirodnom, kako bi postojalo to duhovno opažanje; a spoznaje duhovnih stavri moraju se znati iz otkrovenja. kada se svetlost neba uliva u ove, ona se uliva u ono što je njeno, jer, kao što je rečeno, ta svetlost je Božanska Istina koja proizilazi od Gospoda (br. 1053{ign95} 1521-1521-1533, 6313, 6608). Otuda je čovek inteligentan I mudar u stvarima večnoga života, što se povećava u 5 skladu sa primanjem te svetlosti, to jest, varijacija vere, u dobru. Dobro je ljubav prema bližnjemu. Da se prirodni ili spoljašnji čovek nanovo rađa, a isto tako popravlja I obnavlja preko unutrašnjeg, može se videtui iz ono što je već rečeno; jer stvari koje su u unutrašnjem čoveku, žive od svetlosti neba, jer je ova svetlost živa, jer proističe od Gospoda koji je Život sam; ali oni ne žive od prirodne svetlosti (lux), jer je ova svetlost po sebi mrtva. Stoga da bi stvari koje su u prirodnoj svetlosti mogle živeti, mora da postoji influks žive svetlosti preko unutrašnjeg čoveka od Gospoda. Ovaj influks se prilagođava prema analognim Iodgovarajućim spoznajama istine u Prirodnom, I u skladu sa poslušnosti njima (tim istinama). Otuda je jasno da spoljašnji ili čovekovo Prirodno mora da se preporode preko njegvog unutrašpnjeg. Na sličan način dobro u Prirodnom, koje je bilo oduzeto I otuđeno, treba dase popravi I ponovo uspostavi.

NASTAVAK O DUHOVIMA I STANOVNICIMA PLANETE SATURN.

  
/ 10837