Bible

 

Izlazak 22

Studie

   

1 Ko ukrade vola ili ovcu ili kozu, i zakolje ili proda, da vrati pet volova za jednog vola, a četiri ovce ili koze za jednu ovcu ili kozu.

2 Ako se lupež uhvati gde potkopava, te bude ranjen tako da umre, da ne bude kriv za krv onaj koji ga bude ubio;

3 Ali ako se bude sunce rodilo, da je kriv za krv. A lupež sve da naknadi; ako li ne bi imao, onda da se on proda za svoju krađu.

4 Ako se nađe šta je pokrao u njegovoj ruci živo, bio vo ili magarac ili ovca ili koza, da vrati dvostruko.

5 Ko potre njivu ili vinograd pustivši stoku svoju da pase po tuđoj njivi, da naknadi najboljim sa svoje njive i najboljim iz svog vinograda.

6 Ako izađe vatra i naiđe na trnje, pa izgori stog ili žito koje još stoji ili njiva, da naknadi onaj koji je zapalio.

7 Ako ko da bližnjemu svom novce ili posuđe na ostavu, pa se ukrade iz kuće njegove, ako se nađe lupež, da plati dvojinom;

8 Ako li se ne nađe lupež, onda gospodar od one kuće da stane pred sudije da se zakune da nije posegao rukom svojom na stvar bližnjeg svog.

9 Za svaku stvar za koju bi bila raspra, ili za vola ili za magarca ili za ovcu ili za kozu, ili za haljinu, za svaku stvar izgubljenu, kad ko kaže da je njegova, pred sudije da dođe raspra obojice, pa koga osude sudije, onaj da vrati bližnjemu svom dvojinom.

10 Ako ko da bližnjemu svom da čuva magarca ili vola ili ovcu ili kozu ili kako god živinče, pa ugine ili ohrone, ili ga ko otera a da niko ne vidi,

11 Zakletva Gospodnja neka bude između njih, da nije posegao rukom svojom na stvar bližnjeg svog, i gospodar od stvari neka pristane, a onaj da ne plati.

12 Ako li mu bude ukradeno, neka plati gospodaru njegovom.

13 Ako li ga bude rastrgla zverka da donese od njega svedodžbu, i da ne plati šta je rastrgnuto.

14 Ako ko uzme od bližnjeg svog živinče na poslugu, pa ohrone ili ugine, a gospodar mu ne bude kod njega, da plati.

15 Ako li gospodar bude kod njega, da ne plati. Ako li bude najmljeno, da plati samo najam.

16 Ko bi prevario devojku, koja nije zaručena, te bi spavao s njom, da joj da miraz i uzme je za ženu.

17 A ako mu je otac njen ne bi hteo dati, da da novaca koliko ide u miraz devojci.

18 Veštici ne daj da živi.

19 Ko bi obležao živinče, da se pogubi.

20 Ko žrtvu prinosi bogovima drugim osim jedinog Gospoda, da se istrebi kao prokletnik.

21 Došljaku nemoj činiti krivo niti ga ucveliti, jer ste bili došljaci u zemlji misirskoj.

22 Nemojte ucveliti udovice i sirote.

23 Ako li koju ucveliš u čem god, i poviče k meni, čuću viku njenu,

24 I zapaliće se gnev moj, i pobiću vas mačem, pa će vaše žene biti udovice i vaša deca sirote.

25 Kad daš u zajam novaca narodu mom, siromahu koji je kod tebe, nemoj mu biti kao kamatnik, ne udarajte na nj kamate.

26 Ako uzmeš u zalogu haljinu bližnjemu svom, vrati mu je pre nego sunce zađe;

27 Jer mu je to sve odelo čim zaklanja telo svoje; u čem će spavati? Pa kad poviče k meni, ja ću ga čuti, jer sam milostiv.

28 Nemoj psovati sudije, i starešini naroda svog ne govori ružno.

29 Od letine svoje i od žitkih stvari svojih nemoj se zatezati da prineseš prvine; prvenca između sinova svojih meni da daš.

30 Tako čini s volom svojim i s ovcom i s kozom; sedam dana neka bude s majkom svojom, a osmog dana da ga daš meni.

31 Bićete mi sveti ljudi; mesa u polju rastrgnuta ne jedite, bacite ga psima.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4171

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4171. Stih 39. Što bi zvijerje zaklalo nijesam ti donosio. Da ovo označava da je zlo, koje se dogodilo nije bilo njegovom krivicom, da je bilo stoga bilo kod toga dobra, vidi se iz značenja zaklano (rastrgnuto), što označava smrt koja je nekome naneta, a što nije bilo Njegovom krivicom. Zla kod čoveka imaju mnoga porekla. Prvo poreklo je nasleđe sve od dedova i pradedova do oca, i od oca, u kome su zla sakupljena, sve do svoga vlastitoga. Drugo poreklo je stvarno zlo, to jest, koje se stekne zlim životom. On ovo zlo prima delimično nasleđem, kao iz okeana zla, pa ga onda prevodi u delo; a tome dodaje mnoge stvari od sebe. Iz toga se stavra proprium koji čovek stiče za sebe. Ali ovo zlo prevedeo u delo zlo, koje čovek usvaja, i ono ima razna porekla – u glavnom dva: jedno, da prima zlo od drugih ne preko svoje pogreške; a drugo, da ga prima sa svojim pristankom, stoga svojom vlastitom greškom. Ono koje čovek prima od drugih bez svoje pokreške (krivice), to je ono što je u Reči označeno sa zaklano; a ono što primi sa SEKCIJA 2 pristankom, to jest svojom pogreškom, označeno je u Reči sa leš (trup), Otuda je u Drevnoj Crkvi, a isto tako i u Jevrejskoj, bilo zabranjeno jesti ono što je umrlo (crklo) samo od sebe, ili leš, a istio tako i ono što je zaklano (rastrgnuto); o čemu čitamo kod Mojsija: A ko bi jeo meso od životinje koja crkne ili koju raskine zvjerka, bio domorodac ili došljak, neka opere haljine svoje i okupa se u vodi, i biće nečist do večera, a poslije biće čist. Ako li ih ne opere, nosiće bezakonje svoje (Levitska

17:1, 16).

Kod istoga: Crknuto (mrcinoga) i ono što raskine zvjerka neka ne jede. Da se njime ne osrkrvni. Ja sam Jehova (Levitska 22:8). Ono što je raskinuto označava zlo koje je od obmane koja je potekla od zla, koje je zvjerka (divlja zver) u šumi, koja raskida; jer u Reči pakleni duhovi se upoređuju sa zverima.

Kod istoga: Bićete mi sveti ljudi; i mesa u polju rastrgnuta ne jedite, bacite ga psima (Izlazak 22:31).

Kod Jezikilja: Prorok reče Jehovi: o Gospode, gle, duša moja se nije oskrvnula, jer od djetinjstva svojega nijesam jeo mrcinoga (crknutoga) ni što bi zvjerka rastrgla, niti je ušlo u usta moja nečisto Jezekilj 4:14).

Kod istoga: Svećenici da ne jedu mrcinoga ni što zvjerka raskine, bilo ptica ili što od stoke Jezekilj 44:31.

Ovo se odnosi na Gospodovo carstvo, da je tamo nova zemlja. Iz ovih se odlomaka može videti šta se u SEKCIJA 3 unutrašnjem smislu označava sa onim što je raskinito; ali da bi ovo bilo još jasnije, uzmimo jedan primer. Ako čovek, koji vodi dobar život, i koji čini drugima dobro, dopusti da bude ubeđen od nekog zlog čoveka, da dobar život ne doprinosi spasenju, iz razloga da je svako rođen u grehu; pa da stoga niko ne može hteti dobro od sebe, pa da ga dakle ne može ni činiti; i da je zboga toga spasenje moguće kroz veru (samu); i da se stoga čovek može spasti preko vere bez dobrog života, čak i da primi veru na samrtnoj postelji – ako ovakva osoba dozvoli da je neko ubedi u ovo, i tada postane nemarna u pogledu (dobrog) života, čak na njega gleda sa prezrenjem, za njega se kaže da je bio raskinut (rastrgnut); jer raskinuto se odnosi na dobro u koje se uvuče obmana (laž), pa stoga dobro SEKCIJA 4 nije više živo. Uzmimo još kao primer bračnu vezu, koju neki u početku smatraju svetom, ali kasnije jedan od bračnih supružnika dopusti da ga neko ubedi da je to samo radi reda u svetu i radi vaspitanja dece, i radi nasleđa (da se tako misli o brku); i dalje, da je bračna spona samo stvar ugovora, koji se može raskinuti ili u kome druga strana može da popusti (u odnosu na preljubu?), pod uslovom da postoji sporazum; posledica je ovoga da ta osoba posle ovoga nema više ideju da je brak nešto nebesko; i smatrajući da pohota ne škodi, tada se događa ono što se naziva raskinuto; a tako i u SEKCIJA 5 drugim slučajevima. To je zlo koje raskida, i to kroz umovanja od spoljašnjih stvari, gde ne mogu da se uvedu unutrašnje stvari, sve zbog zloga života, a što se može videti iz sledećih odlomaka.

Kod Jeremije:-

Za to će ih pobiti lav iz šume, vuk će ih večernji potrti, ris će vrebati kod gradova njihovijeh; ko god izide iz njih biće rasrgnut, jer je mnogo grijeha njihovijeh i silni su odmeti njihovi Jeremija 5:5, 6). I kod Amosa: Edomu neću oprostiti, jer goni i brata svojega mačem potrvši u sebi sve žaljenje, i gnjeg njegov razdire jednako, i srdnju drži svoju u vijek Amos 1:11.

  
/ 10837