Bible

 

Izlazak 20

Studie

   

1 Tada reče Bog sve ove reči govoreći:

2 Ja sam Gospod Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje misirske, iz doma ropskog.

3 Nemoj imati drugih bogova uza me.

4 Ne gradi sebi lik rezani niti kakvu sliku od onog što je gore na nebu, ili dole na zemlji, ili u vodi, ispod zemlje.

5 Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji pohodim grehe otačke na sinovima do trećeg i do četvrtog koljena, onih koji mrze na mene;

6 A činim milost na hiljadama onih koji me ljube i čuvaju zapovesti moje.

7 Ne uzimaj uzalud ime Gospoda Boga svog; jer neće pred Gospodom biti prav ko uzme ime Njegovo uzalud.

8 Sećaj se dana od odmora da ga svetkuješ.

9 Šest dana radi, i svršuj sve poslove svoje.

10 A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvom; tada nemoj raditi nijedan posao, ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živinče tvoje, ni stranac koji je među vratima tvojim.

11 Jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, more i šta je god u njima; a u sedmi dan počinu; zato je blagoslovio Gospod dan od odmora i posvetio ga.

12 Poštuj oca svog i mater svoju, da ti se produže dani na zemlji, koju ti da Gospod Bog tvoj.

13 Ne ubij.

14 Ne čini preljube.

15 Ne kradi.

16 Ne svedoči lažno na bližnjeg svog.

17 Ne poželi kuću bližnjeg svog, ne poželi ženu bližnjeg svog, ni slugu njegovog, ni sluškinju njegovu, ni vola njegovog, ni magarca njegovog, niti išta što je bližnjeg tvog.

18 I sav narod vide grom i munju i trubu gde trubi i goru gde se dimi; i narod videvši to uzmače se i stade izdaleka,

19 I rekoše Mojsiju: Govori nam ti, i slušaćemo; a neka nam ne Govori Bog, da ne pomremo.

20 A Mojsije reče narodu: Ne bojte se, jer Bog dođe da vas iskuša i da vam pred očima bude strah Njegov da ne biste grešili.

21 I narod stajaše izdaleka, a Mojsije pristupi k mraku u kome beše Bog.

22 I Gospod reče Mojsiju: Ovako kaži sinovima Izrailjevim: videli ste gde vam s neba govorih.

23 Ne gradite uza me bogove srebrne, ni bogove zlatne ne gradite sebi.

24 Oltar od zemlje načini mi, na kome ćeš mi prinositi žrtve svoje paljenice i žrtve svoje zahvalne, sitnu i krupnu stoku svoju. Na kome god mestu zapovedim da se spominje ime moje, doći ću k tebi i blagosloviću te.

25 Ako li mi načiniš oltar od kamena, nemoj načiniti od tesanog kamena; jer ako povučeš po njemu gvožđem, oskvrnićeš ga.

26 Nemoj uz basamake ići k oltaru mom, da se ne bi otkrila golotinja tvoja kod njega.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 8906

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

8906. (Stih 15.) Ne kradi. Da ovo označava da se duhovna dobra ne oduzimaju ni od koga, i da ono što pripada Gospodu, da to ne treba pripisivati sebi, što se vidi iz značenja krasti, što je oduzimati duhovna dobra od nekoga. Da je ovo označeno krađom, je stoga što su bogatstvo I imanje u duhovnom smislu poznavanja dobra I istine, u opšte sve stvari koje pripadaju veri I ljubavi prema bližnjem, to jest, koje čine dohovni život kod čoveka. Stoga ove oduzimati od bilo koga, je krađa u duhovnom smislu. A pošto su sva duhovna dobra, to jest, sve stvari vere I ljubavi prema bližnjemu od Gospoda samog, a ništa od čoveka, stoga krasti označava pripisivati sebi ono što je Gospodovo. Oni koji to čine, nazivaju se i lopovi I hajduci kod Jovana: Zaista vam kažem: ko ne ulazi na vrata u tor ovčiji nego prelazi na drugome mjestu, on je lupež I hajduk; A koji ulazi na vrata, jeste pastir ovcama; Ja sam vrata; ko uđe kroza Me, spačće se , I ući će , I izići, I pašu će naći. Lupež ne dolazi ni za šta drugo nego da ukrade I ubije I pogubi. Ja dođoh da imaju život I izobilje Jovan 10:1, 2, 9, 10). Ući na vrata u tor ovčiji označava ući preko Gospoda, jer Gospod je vrata, kao što On Sam kaže; ovce su oni koji su u ljubavi prema bližnjem a otuda I u veri. Ovi ulaze preko Gospod kad priznaju da je od Njega sva vera I ljubav prema bližnjem, jer tada se ove ulivaju od Njega. Dok pripisivati ih drugima, osobito sebi, je oduzimati, stoga je to ubijati Ikrasti. To su oni koji pripisuju sebi ono što je Gospodovo, kao I oni koji smatraju da se delima stiče zasluga, I koji sebe prave pravednicima (vidi br. 1110, 1877, 2027, 2273, 6393, 6478). Ovo je tada krađa u duhovnom smislu, I to se javlja u umu anđela u nebu kada čovek čita u Reči o krađi, jer anđeli shvataju Reč samo na duhovni način; kod Osije: Kad liječim

Izrailja, tada se pokazuje bezakonje Efraimovo I zloća Samarijska; jer čine laž, I lupež ulazi, ana polju udara četa. I ne govore u srcu svom da ja pamtim svako bezakonje njihovo; sada stoje oko njih djela njihova, preda Mnom su. Nevaljalstvom svojim vesele cara I lažima svojim knezove. (Osija 7:1-3).

Kod Joila: Jer ide dan Jehovin, jer je blizu, dan kada je mrak I tama, dan, kada je oblak I magla; kako se zora razastire povrh gora, tako ide narod velik I silan, kakoga nije bilo od kad je vijeka niti će ga poslije biti od koljena do koljena. Pred njim proždire oganj, a za njim pali plamen; zemlja je pred njim kao vrt Edenski, a za njim pustinja prava, ništa ne će uteći od njega; na očima su kao konji I trčaće kao konjici. Skakaće povrh gora topočući kao kola, praskajući kao plamen ognjeni koji sažiže strnjiku, kao silan narod spreman za boj. Pred njim će se prepasti narodi, svako će lice pocrnjeti. Oni će trčati kao junaci, kao vojnitci skakaće na zid, I svaki će ići svojm putem, niti će odstupiti od staze svoje. I jedan drugoga ne će tiskati, I svaki će ići svojim putem, I na mačeve navrčući ne će se raniti. Po gradu će hoditi, po zidovima će trčati, u kuće će se peti, ulaziće kroz prozore kao lupež. Pred njima će se zemlja tresti, nebesa će se pokolebati, sunce I mjesec će pomrknuti I zvijezde će ustegnuti svjetlost svoju Joilo 2:1-10. Predmet o kome se ovde govori je pustošenje crkve, kada se obmane pojave I razruše istine; ove obamne su lupeži koji se penju u kuće I ulaze kroz prozore. Ko se ne čudi da se kaže da će dan Jehovim biti po izgledu kao konji, I da će tada oni trčati kao konjici, I da će trčati tamo I amo po gradu, trčeći po zidu, peti se u kuće, ulaziti kroz prozore, zemlja će se tresti , sunce I mjesec će pomrčati, a zvijezde ne će davati svjetlosti svoje. Onaj ko ništa ne zna o unutrašnjem smislu, i koji u svom srcu sumnja u svetost Reči, kazaće da su ovo reči lišene bilo čega Božanskog, koje bi bilo sakrivenio u njima, I možda bi ih nazvao praznim rečima. Ali onaj ko veruje da je Reč presveta, jer je Božanska, I koji pored toga zna da postoji unutrašnji smisao koji govori o crkvi, o nebu, I o Gospodu Samom, taj će da prizna da svaka reč u tome ima težinu. Stoga će 3 ukratko biti objašnjeno šta te reči I izrazi označavaju. Dan Jehovinoznačava poslednje stanje, ili poslednje vreme, crkve, kad više nema istine, nego ima samo obmane umesto istine; oganj koji plamti ispred [naroda] označava požudu od zla; oganj koji gori za njima označava požudu od obamne ; izgled konja označava intelektualno umovanje od obmane kao da je od istine; konjici koji trče označavaju one koji umuju; kola označavaju doktrinarne stvari obmane; grad označava sam oktrinu; zid po kojem trče označava bitnu obmanu; kuće u koje sepenju označavaju Voljno čovekovo; lupež označava obmanu koja oduzima istinu; zemlja koja će se trestipred Njim označava crkvu, a to je označeno I nebesima koja će drhtati; sunce označava ljubav ka Gospodu; mjesec, veru u Njega; za ove se kaže da će pomrčati (potamniti) kada se više ne budu pokazivali; zvijezde označavaju poznavanja dobra I istine, koja ne će više dobijati svetlosti od vere I ljubavi, to jest, iz neba, što je ovde označeno sa ustegnuti svjetlostsvoju. Iz svega ovoga može se videti šta ove reči sadrže u opšte, a isto tako I u kojem je smislu taj dan, ili poslednje stanje crkve, nazvan lupežom koji se penje u kuće, I ulazi kroz prozore, naime, da je to obmana, koja će tada zaposednuti celoga čoveka, kako njegovo Voljno tako I njegovo Intelektualno, I da će to oduzeti svu istinu I dobro. Slično je označeno lupežom kod Abdije (Obadije): Kako si oplijenjen? da su došli k tebi kradljivci ili lupeži noću, ne bi li pokrali koliko im je dosta? Ovadija 1:5. Na sličan način I lupežom, ili kradljivcem , kod Zaharije 5:1-4; Psalam 1. 18-20; Mateje 6:19, 20. 4Sve uredbe koje su naređene sinovima Izrailjevim od Gospoda, bile su zasnovane na zakonima reda koji je u nebima, to jest, one vuku svoje postojanje I suštinu od duhovnog sveta, pa tako I uredbe o kojima se govori o krađi; tako da onaj ko ukrade vola, I koji ga proda, treba da vrati pet; ako neku malu stoku, četiri (Izlazak 22:1); isto tako, da ako je lupež povrećen dok provaljuje, da nema krvi; ali ako je sunce granulo, biće krvi, (prim. prev. onaj ko rani lupeža, ne odgovara za njegovu krv, to jest ako ga ubije); ali ako je sunce ustalo, onda će biti za krv [odgovoran]; lupež će platiti ili će bitipordan; ako se krađa nađe u njegovoj ruci, vratiće duplo (Izlazak 22:2-4). Ko ukrade čovjeka I proda ili se nađe u njegovim rukama, da se pogubi (Izlazak 21:16.). Ko se nađe da je ukrao čovjeka između braće svoje, sinova Izrailjevih, I trgovao njim, I prodao ga, neka pogine onaj kradljivac; tako izvadi zlo iz sebe (Zak. Ponovljeni 24:7). U unutrašnjem smislu, ljudi između sinova Izrailjevih označavaju one koji su u istinama I dobnrma vere, tako u apstraktnom smislu, oni označavaju istine I dobra vere (br. 5414, 5879, 5951); stoga ukrasti čoveka između sinova Izrailjevih označava ove oduzeti; a prodati ga označava otuđiti ih, I učiniti da služe. Jer su istine I dobra vere, pošto su od Gospoda, one su u slobodnom stanju, I služe samo Gospoda; ali kada se otuđe, one se vraćaju u stanje služenja, jer služe svakome zlu koje pripada ljubavi prema sebi ili svetu, to jest, telesnim požudama; otuda potiče I

korespondira gornji zakon; a pošto postaju sluge, tako od živih postaju mrtve, stoga je kazna, koja je učinak, smrt.

  
/ 10837